“Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: ‘Tko je Jahve?’ ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.” (Izreke 30,8.9)
Nikada nisam stvarno primijetio ovaj tekst sve do trenutka kada sam sjeo pisati ove riječi. Čitao sam ga, naravno, ali mi njegovo značenje nikada nije stvarno privuklo pozornost. Nikada ga nisam shvatio ni razmotrio očima svoga srca. Ovo je prekrasan tekst koji se suproti mnogim poukama koje kao vjernici dajemo svojoj djeci. Mi obično govorimo ljudima da se mole za bogatstvo kao znak božanske naklonosti. Mi se molimo za sebe i za svoju djecu da nas Bog blagoslovi materijalnim blagoslovima.
Međutim, jesmo li ikada izračunali troškove takvih shvaćanja?
Jesmo li bili isto toliko vrijedni i revni da ih upozorimo na opasnosti blagostanja? Bog želi da svakoga dana budemo svjesni da nam je On nužan. On želi da svakoga dana budemo svjesni svoje prolaznosti i slabosti. Mi obično ostajemo na dobrom i uzanom putu sve dok smo svjesni da nam samo Bog može dati naš svagdašnji kruh. Moramo biti svjesni da se molimo za kruh svoj svagdašnji, a ne za kolač svoj svagdašnji, iako se i on može naći na našim stolovima s vremena na vrijeme. Isus nam je obećao da će se postarati za naše potrebe. On nikada nije spominjao poslastice.
Međutim, svagdašnji kruh znači mnogo više od neophodne hrane. On obuhvaća cijelu lepezu područja koja svagdašnji kruh čine mogućim. Kruh zahtijeva novac, novac zahtijeva stalno zaposlenje, stalno zaposlenje zahtijeva stabilnu vlast, ekonomsku stabilnost, dobre odnose između rada i kapitala. Jedan teolog kaže: “Kad se molimo za svagdašnji kruh, mi se istodobno molimo i za novac, radno mjesto, vlast, ekonomiju, dobru žetvu, lijepo vrijeme, ceste, zakonitost, za stabilne ekonomske, političke i društvene uvjete.”
Dragi Oče, danas Ti se želimo zahvaliti na mnoštvu blagoslova koji nam omogućuju da dobijemo naš svagdašnji kruh. Hvala Ti što nisi samo naš Stvoritelj već i naš Hranitelj. Gospode, kad god vidimo kruh, mi se sjetimo Tebe.