“Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.” (Izlazak 20,7)
Još se sjećam svoje zapanjenosti. Živio sam na trgovačkom školskom brodu u zaljevu San Franciska, ali na nekoliko dana. Sjećam se da sam jedva dočekao da dođem do telefona i javim se djevojci koju sam upoznao za prethodna posjeta. Znao sam da je kršćanka, pa sam imao dovoljno pameti da pazim na svoje riječi kako bih sebe prikazao u povoljnoj svjetlosti. To “čišćenje” rječnika je prilično ograničilo moje rječničko bogatstvo, ali mi se činilo vrijednim truda.
I upravo sam zato bio zapanjen. Poslije sveg truda da je zadovoljim, ona je ostala nezadovoljna. Kazala mi je potpuno jasno da neće izaći sa mnom ukoliko ne prestanem uzalud upotrebljavati Božje ime.
Stvarno me je uhvatila na lijevoj nozi. “Što hoćeš reći?” — pitao sam posve ozbiljno. Nitko me do tada nije optužio za sličan prijestup.
Ona mi je brzo odgovorila da se ime Boga i Isusa Krista ne smije upotrebljavati olako, na način koji često graniči s vulgarnošću. I tako sam dobio svoju prvu pouku o važnosti Božjeg imena.
Bila je to važna pouka koja mi je značila mnogo tijekom narednih godina. Božje je ime prekrasno ime. Bog je divan Bog. Zašto bi itko poželio Njegovo ime upotrebljavati olako ili s nepoštovanjem?
Način na koji se služimo Božjim imenom pokazuje što mislimo o Bogu. Da sam ja Sotona, svakako bih naveo ljude da s nepoštovanjem, olako izgovaraju Božje ime. To bi bio prvi korak u mom nastojanju da ih navedem da o Bogu i misle s nepoštovanjem, da počnu živjeti bezbrižno, i s nepoštovanjem postupaju prema svojim bližnjima.
Način na koji se odnosim prema Božjem imenu je način na koji se odnosim prema Bogu. A kako je dragocjeno to ime! Ono predstavlja moje spasenje, moju nadu, sve moje.
Stoga želim slaviti Božje ime radi svega što je učinio za svakoga od nas. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)