Izišavši iz gnjezda da jede, kvočka je naišla na jedno jaje. Instinktivno ga je odgurala među ostala jaja i počela ga je utopljavati svojim tijelom. Međutim, ona nije znala da je to bilo jaje orla, koje se tu slučajno našlo.
Kada je ptić probio ljusku, kvočka je bila iznenađena. Njezino je pile bilo tako različito od drugih! Drukčije boje, veličine i ponašanja. “Moje je pile vrlo neobično”, rekla je sama sebi.
Prošlo je nekoliko tjedana. Mali je orao imao velike poteškoće u svojoj prilagodbi sredini u kojoj se našao. Njegova krila, njegov kljun i njegove pandže su sve više i više rasli. Postali su mu velika smetnja. Njegov je hod bio daleko od elegantnog te su se i patke šalile na njegov račun. Kad je htio kljucati, udarao bi glavom o zemlju. Njegov kljun nikako nije mogao pokupiti zrno pšenice. Tijekom noći je imao problema balansirajući na prečki u kokošinjcu.
Kada je došlo vrijeme zaruka, ni jedna ga mlada kokoš nije htjela. Otvoreno bi mu se smijale kada bi im se približio porazgovarati s njima. Mladi su ga pjetlići zadirkivali. Zvali su ga “abnormalnim”, “krilatim čudovištem”, “sramotom za seosko dvorište”.
Mladi je orao jednog dana ugledao prekrasnu pticu kako jedri nebom. Prestrašene kokoši i pijetlovi sakrili su se ispod drveća i žbunja. I on je učinio isto, ali je stalno promatrao pticu. “Ona je tako lijepa!” uzviknuo je mladi orao. “To je orao, najljepša i najsnažnija od svih ptica na nebu”, rekla mu je mama kvočka. “Kako bih želio izgledati kao on!” odgovori orao zadivljeno.” “Šuti!” reče kvočka, “Ti nisi orao, ti si samo kokoš i to najneobičnija od svih.”
Tužno oborivši glavu, orao se okrenuo i rekao: “Istina je, ja nisam orao. Ja sam samo kokoš i to najneobičnija od svih kokoši.” Godine su prolazile, a orao je ostario i uginuo u kokošinjcu.
Postoji mnogo ovakvih i sličnih pripovjesti. Bio sam razočaran kada sam pročitao tu priču. Poželio sam da se netko umiješa i izbaci tu mladu pticu iz kokošinjca, kaže joj da je orao nauči je letjeti i pošalje je da se vine u nebo. Biti orao koji misli da je kokoš, to nema smisla. To je povrjeda sklada i prirode. Pa ipak, koliko se muškaraca i žena ponaša upravo tako. Oni se obezvrijeđuju i ne cijene. Prije no što počne borba oni se smatraju pobijeđenima.
Mišljenje koje imamo o sebi silno utječe na naše ponašanje i odluke. Stoga je mišljenje koje imate o sebi veoma važno. Ovisno o tome kakvu sliku imate o sebi, imat ćete više ili manje šanse za uspjeh u životu. Kako se oblikuje slika o sebi? Sociolog Charles H. Cooley odgovor na to pitanje vidi u konceptu gledanja sebe kao u zrcalu. Prema njegovim izučavanjima, slika o sebi ovisit će o onome što o nama misli osoba koja nam je važna. Ako ta osoba misli da smo lijepi i inteligentni, i mi ćemo se tako osjećati. Za nas je ta osoba zrcalo.
U jednu su bolnicu dovezli dvogodišnje dijete koje je htjelo umrijeti. Jednostavno je odbijalo hranu. Koji je bio razlog tome? Psiholog je primjetio da majka uopće ne razgovara s tim djetetom i bilo je očito da ga ne voli. Nakon kraćeg razgovora postalo je jasno da ona u tom djetetu vidi bivšeg muža koji ju je napustio. Ona je kupala to dijete, oblačila ga, hranila, ali način kako je to činila govorio je: “Ti ne trebaš živjeti… Ti si uništio moj život.” Poruka je bila dešifrirana. Dijete ju je razumjelo i htjelo je umrijeti. Osoba koja je za njega bila najvažnija rekla mu je da ništa ne vrijedi.
Kad sam imao četrnaest godina, moji su se roditelji rastali. Te sam godine osjećao kako se moj svijet raspada. Dobio sam hrpu loših ocjena u školi. Nastavnici su me počeli kažnjavati. Tu sam školsku godinu izgubio. Imao sam osjećaj da nikada neću uspjeti u učenju. Budućnost mi se nije činila privlačnom. Možda su neki od vas imali isti dojam. Ne znajući zašto, čuli ste glas koji govori: “Ti nećeš uspjeti.” To je sila koja paralizira vaše ambicije i čini vas zatočenikom neuspjeha.
Na moj osamnaesti rođendan dogodilo se nešto izuzetno. Upoznao sam Isusa Krista i prihvatio njegov poziv. U njemu sam našao najvažniju osobu koja me voli. Snažno su me ohrabrile riječi koje sam pročitao u Bibliji: “Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.” Pronašao sam izlaz iz zatočeništva. Opet sam počeo učiti, potaknut Isusovim riječima: “Sve je moguće onome koji vjeruje.”
Kada prihvatimo Isusa u svoj život, događa se nešto što je nama ljudima neshvatljivo. Događa se ponovno stvaranje. “Ako je tko u Kristu”, piše apostol Pavao, “on je novi stvor. Staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” Naša slika o sebi u glavnom je rezultat onoga što smo doživjeli u odnosu s voljenima. Tako kada stupimo u odnos povjerenja i ljubavi s našim Gospodinom, nestaju negativni učinci prošlosti. I tada sve postaje moguće. Bilo je to iskustvo mnogih ličnosti iz Novoga Zavjeta. Nepošteni carinik Zakej, bludnica Marija Magdalena, progonitelj Savle i drugi, iskusili su povjerenje i zajedništvo s Bogom te pronašli pozitivnu sliku o sebi. Prihvaćajući Isusa kao sebi najvažniju osobu, pronašli su stvarni život i slobodu orla. Oni su pogledali u zrcalo koje se zove Isus. Lik koji su vidjeli bio je nov, lijep i pun nade.
I vi ste dragocjeni u Božjim očima. Krist želi da uspijete. On želi da budete sretni. Pogledajte se u njegovo zrcalo. On će vam reći: “Dao sam sebe za tvoj život. Idi sad, sve ti je moguće. Sa mnom ćeš sigurno uspjeti.”
John Graz