“Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici..” (Ivan 15,8)
Isus me zbunjuje. U Evanđelju po Mateju 5,16. kaže da moje svjetlo treba svijetliti pred ljudima da vide moja djela ljubavi i slave Oca mojega koji je na nebesima. Sada, u Evanđelju po Mateju 6,1, traži da svoju pobožnost ne pokazujem pred ljudima, kaže da je nitko ne treba vidjeti. Doista sam zbunjen. Zar davanje milostinje nije dobro djelo? Kako da sakrijem svoju svjetlost a da joj istodobno omogućim da svijetli, obasjavajući cijelu okolicu? Premda se na prvi pogled čini da ova dva teksta proturiječe jedan drugome, oni se, u stvari, dopunjuju. Tema u Evanđelju po Mateju 5,16 je javno svjedočenje, dok molitva, davanje milostinje i post spadaju u djela osobne pobožnosti.
Ali, što je još mnogo važnije, cilj teksta u Evanđelju po Mateju 5,16 je proslavljanje Boga, dok bi se zlouporabom djela pobožnosti, navedenih u šestom poglavlju, proslavljali oni koji ih čine. U tom smislu su takva djela osuđena, zato što cjelokupno bogoslužje i sva djela pobožnosti trebaju proslaviti Boga.
Kršćani trebaju živjeti na takav način da oni koji ih gledaju slave Boga. Kršćanin ne služi Bogu da bi ga vidjeli ili slavili ljudi. Teolog Bruner ističe osjetljivu ravnotežu koja vlada između tekstova u Evanđelju po Mateju 5,16. i 6,1 kada kaže: “Dobro je kada dobra djela činimo na takav način da oni koji ih vide misle o Bogu, ali je pogrešno ako dobra djela činimo na takav način da oni koji ih vide misle o nama.”
To nije lako učiniti. Svi smo mi u kušnji da sebe volimo nezdravom ljubavlju. Isusove nam otvorene riječi pomažu da shvatimo kako trebamo biti veoma obazrivi kad govorimo o svojim duhovnim dostignućima. Može se lako dogoditi, naime, da pred cijelom crkvom objavimo da je tijekom prošloga tjedna Bog preko nas učinio velika djela, trudeći se, naravno, da Božje “skromno” oruđe što više dođe do izražaja. Ili, da zajedno sa ostalima prozremo igru takvog lukavog svjedoka i s olakšanjem kažemo: “Hvalim Te, Bože, što nisam kao on!” Na taj bismo se način svi zajedno našli u istom farizejskom loncu. Doista nam je nužna pomoć Božje milosti da svu slavu pripišemo Bogu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)