“Ja ne uzimam slave od ljudi. Uostalom, opažam: vi nemate u sebi ljubavi Božje. Ja sam došao u ime Oca svoga, a ipak me vi ne primate. Ako bi drugi došao u svoje ime, njega biste primili. Kako možete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slave koja dolazi od jedinog Boga?” (Ivan 5,41-44)

Jedno od osnovnih pitanja u životu glasi: Od koga želimo primati hvalu, od Boga ili od ljudi? Čija priznanja tražimo? Što smo spremni učiniti da primimo tu naklonost ili čujemo to priznanje?

To su prilično zastrašujuća pitanja, jer ujedno rješavaju što smo i kako živimo. Mi svi znamo kako glasi pravilan odgovor na ta pitanja: Trebamo biti slični Isusu, koji uopće nije mario za priznanja ljudi, već jedino za priznanja Oca.

Problem je u tome što mi nismo kao Isus. Prečesto gledamo sami sebi preko ramena da vidimo što drugi misle o nama. Kao kršćani dobro znamo da ne trebamo trčati za svjetovnim pljeskom kakav se može dobiti u Hollywoodu ili za nagradama koje dobivaju direktori velikih tvrtki. Naravno, shvaćamo da uspjeh sam po sebi nije loš, već usmjeravanje pozornosti na sebe kao na moguće uzročnike toga uspjeha.

Kao kršćani obično smo u stanju vidjeti što se krije iza svjetovnog ponosa. U najviše slučajeva u tome nije naš problem. Međutim, problem je u tome što mi imamo duhovni ekvivalent svjetovnog ponosa. Mi imamo svoj duhovni ili crkveni ponos.

Gledajte mene da vidite velikog evanđelista! Vidite kakvu sam neponovljivu propovijed održao! Ja Crkvi dajem više od bilo koga drugoga! Zašto i vi ne biste mogli biti tako skromni i ponizni kao što sam ja!

Pouka: nema kraja načinima da tražimo priznanja od ljudi ili čak i od samoga sebe. To je problem s kojim su se suočavali farizeji. Isus želi da naša pravednost čak i na tim područjima života bude veća od pravednosti književnika i farizeja. Ako to postignete, molim vas, nemojte se hvalisati time ili to isticati! Ja mislim da nećemo, ako ikada budemo stigli na cilj našeg kršćanskog života, ni biti svjesni da smo do njega stigli, jer će nam Bog biti sve i mi ćemo znati da smo bez Njega ništa. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)