Svakodnevno jedemo kruh i pijemo vodu i to nam ne dosadi. To bi trebalo biti slučaj i kada je reč o Bibliji. Ona je kruh i voda života. Istina, tu stvari stoje drugačije. Zbog toga i ima toliko duhovno siromašnih i duševno bolesnih među nama, jer čovjek postaje ono čime hrani svoju dušu, svoj um.
Ova po malo zaboravljena knjiga važnija je od hrane i od vode pa čak i od zraka. Iz nje nam govori Tvorac svemira. On nam se otkriva kroz prirodu i kroz Bibliju. Uslijed grijeha čovjekov um i srce se toliko zamaglilo, da ne shvaća i ne tumači pravilno ni knjigu prirode ni Bibliju. Što kaže Sveto pismo o sebi?
“Sve je Pismo Bogom nadahnuto.” (2. Timoteju 3,16)
“Ponukani od Duha Svetoga govorili (su) sveti Božji ljudi..” (2. Petrova 1,21)
“Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina..” (Ivan 17,17)
Biblija je tu! Uzalud su je zapostavljali, ponekad glasno, ponekad tiho, ali ona uvijek govori. Hebreji koji su čuvali stare spise, rasuti po svim zemljama, potvrđuju njeno proročanstvo: “Istrijebi (Gospod) iz zemlje njihove i izbaci ih u drugu zemlju, kao što je danas. ” (Ponovljeni zakon 29,28) Na suprot ratovima i teškim uvjetima, hebrejski narod je sve to preživio. Velike imperije su nestale, a Izraelski narod je ostao.
Biblija se sastoji od šezdeset i šest knjiga. Pisalo ju je četrdeset pisaca u vremenskom periodu od 1600 godina. Ipak, oni se u svemu slažu. Za ovu čudnovatu knjigu karakteristična je savršena harmonija bez protuurječnosti. Pored ostaloga, to svjedoči da je Biblija istinita knjiga. To proročanstva i potvrđuju. I Isus je sav svoj rad utemeljio na proročanstvu:
“I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o njemu u svim Pismima..” (Luka 24,27)
U 13. poglavlju knjige proroka Izaije Biblija predskazuje propast Sirije i Babilona. Nestali su sa zemlje, Biblija je govorila istinu. Unaprijed je rekla da će Egipat poslije 1500-godišnjeg slavnog perioda postati slaba kraljevina i tako se i zbilo. 24. poglavlje Evanđelja po Mateju kaže da će se evanđelje još jednom propovijedati po cijelom svijetu. Kroz 1800 godina ovo je bilo nemoguće, ali sa današnjim tehničkim pronalascima ovo je moguće i ispunjava se. Povijest također svjedoči da je Biblija istinita knjiga.
Po Bibliji, faraon je sa Izraelcima sazidao grad Pitom, a kasnije im oduzeo pljevu za pravljenje cigle. Arheolozi nam dokazuju da u gornjim slojevima ruševina nema pljeve. Prorok Izaija u 20. poglavlju spominje Sargona, kralja Asirije. Kritičari su tvrdili da nije postojao kralj sa ovakvim imenom. Međutim, Paul-Émile Bota, glavni francuski konzul u Mosulu, dao je iskopati kraljevu palaču i potvrdio je Bibliju.
Peto poglavlje Knjige proroka Daniela govori o kralju Baltazaru, kao poslednjem kralju Babilona. Po kritičarima, poslednji kralj se zvao Nabonid. Profesor Rawlinson je pronašao neke natpise u kojima Nabonid priopćava da je kraljevski čin predao svom najstarijem sinu Baltazaru. Pijuk je ponovno potvrdio Bibliju.
U Mojsijevim knjigama spominju se Hetejci. Po povjesničarima ovakav narod nije nikada postojao. Međutim, nedavno su iskopane ruševine glavnog grada imperije Hitej. Život dokazuje Bibliju!
Isus je rekao:
“Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći..” (Matej 24,35)
Bibliotekar Edinburškog univerziteta upitao je jednog čuvenog profesora: “Koju zastarjelu knjigu da odstranimo?” – “Izbacite sve knjige starije od 10 godina!” – rekao je profesor. Biblija je ostala aktualna knjiga i ne samo to, ona ide ispred našeg vremena. Imperije faraona i kraljeva su propale. Europska vladavina Napoleona ili Hitlera je poput magle nestala. Međutim, Božja riječ još stoji. Izdržala je ruganje, odricanje, odbacivanje, ali nitko nije mogao opovrgnuti je ili ušutkati. Tradicije su joj iskopale grob, netrpeljivost joj je zapalila lomaču, “Jude” su je izdale poljupcima, “Petrovi” su je se odrekli uz kletvu. Božja riječ, međutim i danas stoji jer je istinita knjiga.
Tajna njene duhovne snage je u tome što iza nje stoji Božja sila, istina i vjernost. Isus nas potiče:
“Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedoče za mene..” (Ivan 5,39)
Mnogi se plaše Biblije, jer unaprijed znaju da ona ne odobrava način njihovog razmišljanja i života, te je zbog toga izbjegavaju. Naravno, to je običaj noja, jer on u slučaju opasnosti zabije glavu u pijesak. Besmisleno je razbiti ogledalo samo zato što pokazuje naše mrlje.
Mudar čovjek je onaj koji sluša i prihvaća božanske savjete Biblije. Ona nikoga ne vara. Proširuje nam vidik, oplemjenjuje i učvršćuje karakter i upoznaje nas sa savršenom istinom. Ona je jedina neprevaziđena knjiga na svijetu. Ona je svjetlost u tami, kompas na putu za nebo, mač oštar s obje strane koji prodire do savjesti.
Jacoba DeShazera, naoružanog padobranca zarobili su Japanci. Bio je bezbožnik. Međutim, kada je vidio pogubljenje svoja dva prijatelja i kako mu treći prijatelj umire od gladi pitao se: zašto me mrze, i zašto mrzim? Sjetio se davno zaboravljene Biblije. U tim strašnim mjesecima zatražio je Bibliju od Japanaca. Izvrgavali su ga ruglu, prijetili mu, ali on je uporno ponavljao svoju molbu. Jednoga dana stražar mu je ubacio jednu Bibliju s tim da će je za tri tjedna uzeti. DeShazer je danonoćno pohlepno čitao. Došao je dan kada ju je stražar odnio. Međutim, Božja riječ je uradila čudo u toj čeliji. On je našao Krista. Kada se rat završio, vratio se kao misionar u Japan kod onih koji su ga tlačili.
Biblija je istinita i jedina knjiga koja preobražava živote ljudi. Da li ćeš i ti biti među njima?