“Istina, moj se nutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom.” (Rimljanima 7,22)
Kršćani ne spadaju među normalne ljude! U najmanju ruku, oni nisu normalni po pravilima po kojima svijet definira normalnost. Tijekom našeg proučavanja Propovijedi na Gori stalno smo se iznova uvjeravali da kršćanstvo ne znači dodavanje vjere u Isusa, kao i nekoliko dobrih običaja, svom starom čovjeku. Suprotno tome, stari se život mora razapeti u Kristu, a novi uskrsnuti u Njemu s novim načinom mišljenja i ponašanja. Čak i takozvani dobri ljudi moraju umrijeti oholosti i predrasudama. Kršćanstvo je preobražen život, iskustvo novog rođenja odozgor. Sve što je manje od toga ne spada u kršćanstvo.
Prema tome, moramo se ponovno pitati što je to “izvanredno” što je istaknuto tekstom u Evanđelju po Mateju 5,47? Martyn Lloyd-Jones u svom sjajnom komentaru Propovijedi na Gori, naglašava nekoliko točaka. Prvo, obraćeni kršćanin ne razmišlja na isti način kao i normalni svjetovnjak. Neobraćena osoba može pružiti nedragovoljnu poslušnost, dok kršćanin uživa u zakonu Božjemu. Kršćanin je upio duh zakona ljubavi, a ne samo njegovo slovo.
Oni koji ispunjavaju samo slovo zakona ne uspijevaju postati istinski kršćani. Stoga je druga razlika između kršćanina i normalnih svjetovnjaka u tome što neobraćeni grijeh smatraju uvijek samo djelom, onim što je učinjeno ili nije učinjeno. Suprotno tome, kršćanina zanima stanje srca. Time se i Isus stalno bavi, počevši od teksta u Evanđelju po Mateju 5,20. I shvaćanje grijeha i pravednost “veća od” ukorijenjeni su u dubini kršćaninova bića. Ali ta pravednost se iskazuje svakodnevnim primjenjivanjem zakona ljubavi i mnogo je veća od pravednosti književnika i farizeja.
To je treća razlika između normalne religije i istinskog kršćanstva. Četvrta razlika između ovih dviju struja u kršćanstvu je ponašanje prema samome sebi. Dok je život svjetovne osobe i legalističkog vjernika obilježen ohološću, istinski je kršćanin siromašan duhom, žedan i gladan prave pravednosti, što je bit Blaženstava. Kršćani su u stvarnosti i više nego normalni, prirodni ljudi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)