“Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,20)
Tijekom posljednjih nekoliko dana proučavali smo problem odmazde, problem ljudske želje da povrijedi one koji su njega povrijedili. Po našem mišljenju, takvi su to i zaslužili, zar ne?
Vjerojatno da to i zaslužuju u najvećem broju slučajeva. Ali, razmislimo za trenutak. Što bi se dogodilo kada bi Bog nama dao ono što smo zaslužili zato što smo ranili Njega i Njegovu djecu? Suočimo se s tom mogućnošću! Kad bi nam Bog dao ono što smo zaslužili, tada bismo se pretvorili u još jednu masnu mrlju koja nagrđuje prirodu, zar ne?
Bog nam ne daje ono što smo zaslužili. On nam daje ono što nam treba.
A što nam treba? Razumijevanje, oprost, ljubav… A to je upravo ono što treba onima koji su nas povrijedili. Kršćanin se treba ponašati prema njima onako kako se Bog ponaša prema njemu – on im treba dati ono što im treba, a ne ono što su zaslužili. Ali, pomislit ćete vi, pa to nije normalno. U pravu ste! Bog želi da živimo nenormalno, ako se mjerimo po mjerilima ovoga svijeta. On želi da se ponašamo kao On, umjesto kao Sotona.
Pa to je radiklano! Opet ste u pravu! To je upravo onoliko radikalno koliko treba biti. To znači razapeti se starim željama za samoopravdanjem, za ohološću, za osvetom, to znači nanovo se roditi u obličju Isusa Krista, koji je toliko volio svijet da je umro za njega – za mene, za tebe, za sve nas. Religija je ozbiljna pojava. To nije igra kojom se zabavljaju ljudi previše stari da bi mogli ozbiljno griješiti. Sasvim suprotno tome. Kršćanstvo predstavlja promjenu srca, a ne biologije. Kršćanstvo znači dopustiti Isusu da svoj život ponovno proživi u nama.
Kristove nas riječi ne pozivaju da se prepiremo oko toga hoćemo li doista okrenuti i drugi obraz ili ići još jednu milju, već da uvijek budemo spremni služiti, pomoći, i biti ponizni i krotki. Ali zato nam je potrebna Božja milost, milost koja će nas preobraziti, dati nam snagu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)