“Ne reci: ‘Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!” (Izreke 24,29)
Uvijek je opasno uzeti neki tekst ovdje ili neki tekst tamo i kazati da Biblija tako uči o nekom pitanju. Umjesto toga, mora se stvoriti zaokružena, potpuna slika.
Jučer smo proučavali neke tekstove u kojima se govori o lex talionisu.Vidjeli smo da se ono što se u početku smatralo vrlo strogim propisom kasnije pokazalo kao znak milosrđa, jer je postavljalo granice samovoljnoj odmazdi.
Međutim, Božji ideal milosrđa je daleko širi od odredaba lex talionisa. Premda dopušta usko omeđene zakonske granice odmazde, stvarni Božji ideal ponašanja počiva na zakonu milosti. I stoga, kao što vidimo u našem današnjem tekstu, već Stari zavjet poziva vjernike da ne uzvraćaju istom mjerom, da se ne osvećuju po odredbama lex talionisa. Čitamo: “Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik 19,18) I ponovo:
“Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom.” (Izreke 25,21)
Prema tome, i u Starom zavjetu Božji ideal za pripadnike Njegovog naroda kao pojedince je milost, a ne stroga pravednost. Milost je zastupljena i u Starom i u Novom zavjetu. Bog nam ukazuje milost. Naša je zadaća da je prenosimo bližnjima. Nezamislivu štetu Božjem narodu su nanijeli oni koji su prikupljali najoštrije tekstove Biblije i nametali ih drugima, ne trudeći se da uzmu u obzir kontekst i citate koji ih uravnotežuju.
Prikupite sve tekstove koji govore o nekom problemu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)