“Također je rečeno: ‘Tko otpusti svoju ženu, neka joj da otpusni list!’ A ja vam kažem: Svaki onaj koji otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i koji se oženi takvom otpuštenicom, čini preljub.” (Matej 5,31.32)
Ako je nešto kristalno jasno od prve do posljednje stranice Biblije, onda je to svetost braka. Bog nije samo stvorio naše praroditelje kao muža i ženu (Postanak 1,27) već je i blagoslovio njihov brak i rekao da će njih “oboje biti jedno tijelo” (Matej 19,5). Isus je više puta uzdigao svetost braka (Matej 5; Matej 19,1-9).
Michaell Green je primijetio da je Isus istaknuo nekoliko važnih činjenica u tim tekstovima. Prvo, Bog je ustanovio brak. To je božanska ustanova, a ne neki samo društveni dogovor.
Drugo, brak je veza dvaju bića suprotnog spola. Bog je čovjeka stvorio kao “muško i žensko.” Bog nije namjeravao stvoriti neki jednospolni svijet. Green to ovako uobličuje: “Postoji božanski određena razlika i komplementarnost spolova. To je tako očito da se samo treba izjaviti sada, pri kraju dvadesetog stoljeća, kada se homoseksualnost smatra jednako vrijednom alternativom braku.”
Treće, brak treba biti trajan. Bog nikada nije želio da se brak raspadne. Svako odustajanje od trajnosti bračne veze je udaljavanje od ideala.
Četvrto, brak je isključiva veza. Dvoje – ne troje, četvoro ili petoro – trebaju postati jedno tijelo. Jedan čovjek i jedna žena trebaju se vezati bračnom vezom. Ovaj ideal isključuje moderne otvorene brakove kao i poligamiju starih vremena. Očito je Božja trpeljivost prema mnogoženstvu ili poligamiji u Starom zavjetu bila Njegov ustupak običajima i ljudskim slabostima. Osim toga, poligamija je pružala sigurnost ženama u kulturama u kojima inače nisu imale nikakvih prava i u kojima je vladala nestašica muškaraca.
Peto, brakom se stvara jezgra obiteljske zajednice. On označava da su bračni drugovi napustili svoje roditelje i priklonili se jedno drugome. Brak tako postaje najjačom i najvažnijom ljudskom zajednicom.
Hvala Ti, Bože, na daru braka. Pomozi nam da ga cijenimo onoliko koliko zaslužuje. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)