“Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će odgovoran sudu.’ A ja vam kažem: Svatko tko se ljuti na svog brata bit će odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’ bit će odgovoran Velikom vijeću. A tko ga nazove ‘luđakom’, odgovarat će za to u ognju paklenom.” (Matej 5,21.22)
S ovim smo tekstom stigli do prve od šest ilustracija o tome kako naša pravednost mora nadmašiti pravednost književnika i farizeja.
Zajedničke svim ovim ilustracijama su riječi “čuli ste da je rečeno” i “a ja vam kažem”. Prve se riječi odnose na židovske teologe, slične književnicima i farizejima, koji su uzeli starozavjetni Božji zakon i okružili ga usmenom tradicijom da bi ga zaštitili i primijenili u životu naroda. Ovi hebrejski teolozi su uglavnom bili vrlo iskreni u svojoj namjeri da protumače zakon. Međutim, njihova iskrenost nije ih zaštitila od zabluda i skretanja. Upravo zato Isus i izgovara: “Ali ja vam kažem!” Ove riječi imaju odlučujuću važnost za razumijevanje teksta cjelokupne Propovijedi na Gori, a posebno dijela zapisanog u Evanđelju po Mateju 5,21-48.
Primijetite kako Isus ne oklijeva sebe proglasiti autoritetom. On se ne ponaša kao neki obični rabin, koji svoje izalaganje počinje riječima: “Postoji predaja da…!” ili “Rabin taj i taj je rekao da…!” Isus svoje učenje ne temelji na autoritetu drugih učitelja. On je sam autoritet u tumačenju zakona.
Isus ne prilazi zakonu kao obični učitelj, već kao Zakonodavac, kao Onaj koji poznaje dubine i visine zakona, kao Bog koji ga je proglasio.
Isus Krist nije bio obični čovjek, nije bio obični tumač zakona, ili čak obični prorok. On je bio beskrajno više od toga i nije se ustručavao naglasiti svoj jedinstveni autoritet Gospodara zakona. On je Sin Božji, On je Bog. Premda je došao u obličju grješnoga tijela, i dalje govori s božanskim autoritetom. Stoga svaka Njegova riječ ima odlučujuću važnost. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)