“Idite i naučite što znači: ‘Više volim milosrđe nego žrtvu.’ Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike.” (Matej 9,13)
UPropovijedi na Gori Isus jasno kaže što želi. On je zainteresiran za našu pravednost, Njemu je na srcu svetost našeg života.
A od čega se sastoji ta naša pravednost i ta naša svetost? Svakako da to nije vanjski formalizam književnika i farizeja. Naš Gospod ustrajno osuđuje tu vrstu pobožnosti.
Ona je povezana s biti ljudskog problema. U Evanđelju po Mateju, pa i u ostatku Novog zavjeta, Isus nas pokušava provesti pored vjerskih rituala i dovesti do prave religije, do religije srca, koja nas nagoni da volimo druge ljude onako kao što ih Bog voli. Dopustimo stoga Isusu da nam preko Mateja kaže što misli o pravoj pravednosti. Prava pravednost znači biti milostiv i graditi mir (Matej 5,1-9), starati se o izgnanicima iz društva, kao što su gubavci i neznabošci (Matej 8,1-17).
Isus o toj pravednosti govori kada nas mnogo puta poziva da budemo milosrdni (Matej 9,13; 12,7), da volimo (Matej 5,43-48; 22,34-40), da budemo kao djeca (Matej 18,1-5; 19,14), da budemo ponizni i skromni (Matej 5,5; 23,8-12), da strpljivo podnosimo patnje (Matej 10,16-39; 16,24- 28).
Svetost je sve to i još mnogo više. To je davanje čaše hladne vode žednome, hrane gladnome! To je voljeti Boga svim svojim srcem i svim svojim umom.
“Vaša pravednost” i svetost po Isusovom tumačenju je sveobuhvatna. Ona prožima sva područja života. To je pristup životu, to je način života, to je način postojanja.
Kad je Isus rekao da naša pravednost treba nadmašiti pravednost književnika i farizeja, On je mislio na sva područja života – i vidljiva i nevidljiva, vanjska i unutarnja.
Gospode, budući da smo sada potpunije shvatili što znači biti kršćanin, molimo Te da nam daš svoje snage, koja se treba osjetiti u našem životu. Molimo Te, pomozi nam da budemo svjesniji Tvoje volje i potreba svojih bližnjih. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)