“Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?… Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi.” (Jakov 2,14-17)
Jedan od ključnih pojmova u tekstu u Evanđelju po Mateju 5,20 je riječ pravednost. “Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.”
Primijetite da Isus ovdje ne govori o svojoj pravednosti koju nam želi pripisati. Ne, On govori o “vašoj pravednosti.” Isus se ne ustručava progovoriti otvoreno kada govori o utjecaju kršćanstva na svakodnevni život. On ovdje ne govori o spasonosnoj pravednosti koja je utemeljena na spasonosnoj vjeri. Sva je Njegova pozornost ovdje (Matej 5,20) usmjerena na čovjekovu poslušnost Božjoj volji.
Ova činjenica postaje potpuno jasnom kada Isus počne ilustrirati svoje misli (Matej 5,21-48). Stalno iznova On svojim slušateljima detaljno pokazuje na koji način njihova pravednost treba biti veća od pravednosti književnika i farizeja. Svaka od šest Njegovih ilustracija ima veze s onim što mi kao kršćani trebamo činiti u svom svakodnevnom životu. Isus završava ovo veoma važno izlaganje ističući da trebamo biti savršeni kao što je savršen Otac naš, koji je na nebesima. To je mjera po kojoj naša pravednost treba biti veća od pravednosti farizeja i književnika.
To je veliki zahtjev, posebno kada shvatimo da Isus govori o našoj pravednosti, a ne o svojoj koju nam želi pripisati. Po tome je Matej vrlo sličan Jakovu. Za njih obojicu, vjera proizvodi dobra djela. Za obojicu, vjera proizvodi religijski život, koji se živi na dobro pripadnika kršćaninove društvene zajednice. Za njih obojicu, vjera u Boga čini da se u svakodnevnom životu kršćanina vide osobine Božjeg karaktera. I za Mateja i za Jakova, služenje Bogu dovodi do promjene života vjernika. Ono dovodi do naše pravednosti. I ta pravednost mora biti veća od pravednosti najrevnijih vjerskih revnitelja u povijesti – od pravednosti farizeja. Trebali bismo veću pozornost posvetiti onome što nam Isus govori o pravednosti u preostalim tekstovima petog poglavlja. To su riječi koje Crkva mora i treba čuti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)