“Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga: vi sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate ni da uđu oni koji bi htjeli!” (Matej 23,13)
U stihovima od 13. do 22., književnici i fariseji su pet puta nazvani “sljepima” i šest puta “licemjerima” (onima koji se pretvaraju). I ponovno, da se ne bismo pretjerano kritički postavili prema starim Hebrejima, potrebno je uvidjeti da njihovi nedostaci imaju tendenciju postati zaraza među onima kojima se sviđa “glumiti crkvu” — i svećenicima i običnim vjernicima. Veoma je velika razlika između “glumljenja crkve” i življenja u praksi Isusove religije.
Prva karakteristika iz ove druge grupe je neulaženje u kraljevstvo, uz istovremeno sprečavanje drugih da uđu (13. stih). To sprečavanje se može dogoditi obeshrabrivanjem, odvraćanjem drugih tako što bismo igrali ulogu licemjera, izopačivali nauku Pisma ili živjeli životom bez ljubavi. Nažalost, nije potrebno mnogo vještine ili angažiranja da bi netko postao kamen spoticanja drugim ljudima.(George R. Knight, Evanđelje po Mateju)
Novozavjetna religija vodi ljude Bogu, prikazujući im Isusov karakter. Isus je prihvaćao ljude mnogo spremnije nego mnogi među nama. Naravno, ova njegova spremnost je ljutila književnike i farizeje, isto onako kao što ljuti i mnoge među nama. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)