“Ne ubij! – odgovori mu Isus – Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! i Ljubi bližnjega kao samoga sebe! To sam sve držao – reče mu mladić – što mi još treba?” (Matej 19,18-20)
Isus nije opovrgao riječi mladog farizeja koji je tvrdio da je od mladosti držao zapovijedi. Nije nijekao ni molitve farizeja (Luka 18) koji je zahvaljivao Bogu što nije kao drugi ljudi, “razbojnici, nepravednici, preljubnici.”
Veliku pouku možemo izvući ako proučavamo dobre strane obje posvećene skupine. Hajde da istaknemo neke njihove pohvalne osobine!
Prvo i najzapaženije, oni su voljeli i čuvali Bibliju kao Božju Riječ. Njihova usmena tradicija je imala samo jednu svrhu: da sačuva pravo značenje Biblije.
Drugo, farizeji su bili besprimjerno odani Božjem zakonu. Oni su voljeli zakon svim svojim srcem. Jedan pisac ovako formulira ovaj vid farizejstva: “Osnovna briga farizeja je bila da Toru (zakon) učine vrhovnim vodičem u životu, u mislima, riječima i djelima. Oni su to željeli postići proučavajući njen sadržaj, primjenjujući njena pravila i, kao temelj svega, savjesno služeći Bogu koji je dao Toru.”
Ova odanost držanju Božjeg zakona navela ih je da razviju tisuće smjernica da bi se sačuvali čak i od samog privida zla. Imali su tako 1521 usmeno pravilo o poštovanju subote. Ti su se propisi odnosili na svako područje njihovog života.
Osim tih vrlina, farizeji su bili puni misionarske i evanđeoske revnosti. S velikom su čežnjom očekivali dolazak Mesije. Mnogi su vjerovali da će Mesija doći kad narod tijekom jednoga dana bude savršeno držao Toru.
Farizeji su vrlo slični nekim našim današnjim vjernicima. Oni su vjerovali u sve što je trebalo vjerovati i željeli su činiti dobro. Međutim, došlo je do tragedije!
Nisu uspjeli zadobiti nebesko kraljevstvo. I mi se moramo čuvati da ne završimo kao farizeji. Vidite, iako su bili dobri, nisu bili dovoljno dobri. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)