“Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)
Isus se nije mogao jasnije izraziti. Božji zakon nikada neće pretrpjeti ni najmanju promjenu. Njegovi su zahtjevi trajne naravi.
Kao što su zemlja i nebo primjer trajnosti, jer su nam uvijek pred očima, tako je i Božji zakon trajan. Zakon nije nešto što Bog mijenja s vremena na vrijeme da bi postigao neki svoj novi cilj. Ne, njegova su načela utkana u samo tkivo svemira.
Sviđa mi se način na koji je ovaj tekst preveden u jednom dinamičnom prijevodu Biblije: “Božji je zakon stvarniji i trajniji od zvijezda na nebu i tla pod našim nogama. Kad zvijezde već budu sagorjele i kad se zemlja bude zamorila, Božji će zakon i dalje živjeti i djelovati.”
Da, to je prava trajnost!
Ali, zašto bi zakon bio tako trajan? Zar Bog nema slobodnu volju? Zar On ne može odlučiti što će činiti?
Naravno da Bog može činiti ono što hoće. Stoga je ovo pitanje pogrešno. Božji je temeljni zakon zakon života i zdravlja. Suprotnost tom zakonu je smrt, uništenje i kaos. Uzmite Deset zapovijedi, na primjer! Ne može se zamisliti neko civilizirano i sređeno društvo u kojemu se ljudi međusobno ubijaju i u kojemu nitko nikome ne vjeruje.
Božji se zakon ne može mijenjati zato što predstavlja verbalnu sliku Božjeg karaktera. Njegova nam načela osiguravaju vječno dobro.
Čak se ni najneznatniji dio Božjeg zakona ne može mijenjati, čak ni jota ni kovrčica (najmanje slovo i najmanji znak u hebrejskom alfabetu), jer su tu radi našega dobra.
Tako je to s Deset zapovijedi, tako je to sa cijelim Starim zavjetom – sa Zakonom i Prorocima. Stari zavjet i dalje obvezuje kršćane. Čak i obredni zakon ima svoje značenje za nas. Isus je prinio svoju veliku žrtvu na Golgoti, ali On i dalje obavlja svoju službu pomirenja u nebeskom svetištu.
Možemo biti sretni što je naš Bog Bog kontinuiteta i trajnosti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)