Koji kritični, neprenosivi, apsolutno potrebni, jedinstveni element u izvještaju o otkupljenju mora biti prisutan da potvrdi autentičnost poruke – ono što omogućuje milosti da kopa kroz ilovaču našeg ponoćnog groba oslobađajući vas i mene od konačne smrti i obnavljajući nas za vječni život?
Kad biste se trebali odlučiti za ono jedno što to čini ostvarivim – stvarnim, sigurnim i trajnim – što bi to bilo?
To bi bio Isus.
“Vjeruj u Gospodina Isusa pa ćeš se spasiti.”1 Isus je zvijezda tog izvještaja. Naš heroj On je naš heroj – naš vitez u sjajnom oklopu na bijelom konju, ispružen i u punom kasu dok razgrće zvijezde jureći s Oriona da zamijeni mjesta s ljudima na ovome svijetu koji se prevrću u bezdan. On je naš otkup.
On je zauzeo naše mjesto na samom rubu bučnog slapa; bio je satrt od naših grijeha i razbijen na stijenama naše pobune. Bio je nevin… bez grijeha, bez mane. Ranjen, izbijen, razapet… Naš junak, koji nije mogao umrijeti, ispustio je posljednji dah i prestao disati. Ne prepuštajući ništa slučaju, zlo Ga je udarilo kako bi bilo sigurno da je mrtav, ali životodavna voda potekla je iz Njegove slabine i zapljusnula nebesku zabludjelu djecu – i taj je tok postao rijekom života koja ih nosi kući prema gradu vječne milosti “kojemu je Bog graditelj i tvorac”.2
Za one koji su “Kristovom krvlju dovedeni izdaleka da budu blizu”.3 Rastapajući se u zagrljaju dobrodošlice svojeg dragog nebeskog Oca, čuju Ga kako govori: “Jer mi ovaj sin [ova kći] bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.”4
Nađen… kakva dragocjena riječ… kakvo prekrasno iskustvo!
Njegova priča
Ako ste ikad bili u nezavidnom položaju da ste se izgubili, ali u zavidnom položaju da budete nađeni, onda znate što kanim reći. I vi imate priču koju trebate ispričati. Jer izvještaj o otkupljenju vaša je priča o tome kako je Isus Krist u vaš život unio razumijevanje, silu i pobjedu – kad je dan spasenja počastio vaš duh nadom; dan kad ste bili otkupljeni, obnovljeni i spašeni.
Spasenje. Ima li vrednije priče koja bi se mogla ispričati? Međutim, nije je uvijek lako ispričati i mi je uvijek ne pričamo, zar ne? Ali je moramo pričati. Zar ne?
Teško govorimo pojedinosti o tome kakav je naš život bio u danima i godinama prije nego što nam je duša udahnula svježi zrak vječnog života i nade. Činimo najbolje što možemo da objasnimo što nam znači Isus. I premda se trudimo, ne iznosimo pojedinosti uvijek kako treba. Ali dok sluša, Bog se smješka. Jer bolje ne bi znao ispričati nijedan anđeo zlatnoga glasa.
Gdje je muka?
Prošlo je već dosta godina otkako je jedan čovjek (za kojeg smo svi čuli) ispričao što Isus znači za njega.5 I oko trideset sedam milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama platilo je više od tristo sedamdeset milijuna dolara da vidi njegov izvještaj – Pasiju.
Bio sam jednog dana u Circuit Cityju i vidio gomile Pasija na DVDu kako skupljaju prašinu na polici za robu s popustom. Po 9,99 dolara. Ali nije prvi put da taj izvještaj vidim odbačen i kako leži po strani. U svim crkvama u kojima sam služio kao pastor (i u crkvama u kojima je moj otac služio kao pastor) stajale su u pokrajnjoj prostoriji ili na stolu za samoposluživanje gomile Biblija. Ovu sam pojavu vidio i na drugim mjestima. U prvim godinama moje pastoralne službe redovno sam svakog mjeseca obavljao pedeset “kućnih posjeta”. Obično, ali ne uvijek, posjet bih završio čitanjem omiljenog biblijskog teksta domaćina ili domaćice, a onda zaklopio Bibliju uz molitvu za blagoslov.
Ponekad je Biblija bila označena i podcrtana s dodatno ispisanim primjedbama kao dragocjena, vremešna karta koja pokazuje mjesto sakrivenog blaga. Ali često su stranice TV programa bile mnogo istrošenije, savijenih uglova i pohabane.
I tako smo danas ovdje. Čitali smo, čuli i gledali priču. Ali ono što se stvarno treba dogoditi (nadam se da se slažete) jest da je iskusimo. Ne, ne, poznavati priču ne znači da smo je iskusili. U doba kad crkva odvažno tvrdi da joj ništa ne nedostaje,6 vrijeme je da priznamo potrebu da se Isus Krist oblikuje u nama i otvorimo vrata da može ući. Umjesto da mislimo kako imamo sve odgovore varajući sebe da će nas pravi odgovori uvesti kroz vrata (možda crkvena…), mi moramo doživjeti obraćenje. Moramo biti kršteni Svetim Duhom – vodom i krvlju koja je potekla iz Kristove slabine – i živjeti životom koji je doista preobražen kao što tvrdimo.
Dokle god je izvještaj o spasenju povijesni događaj prikazan na filmskom kolutu ili je dio digitalnog zapisa na nekom disku – čak i ako je to Sveta knjiga – njegova sila i svrha potpuno je nedjelotvorna. Samo kad on postane naša najveća težnja, nada i potpuno ostvarena želja, trajno će djelovati na naš život i živote drugih. Ne radi se o malo prije spomenutom filmu.
Priča o spasenju mora biti više od vjerskog sadržaja kojemu s vremena na vrijeme posvećujemo pozornost, bilo da je zapisana na filmu, audiouređaju ili papiru. Ona mora postati snažno, svrhovito i autentično iskustvo u našem srcu. Ako to nije, onda je obična holivudska izmišljotina jer za nas svakako nije stvarna.
Naša priča
Priča o otkupljenju naša je osobna priča o tome kako nas je Isus Krist spasio. Ali ona nema veze s onim što mi mislimo o Kristovoj smrti ili o našem razumijevanju određenih događaja, kao primjerice gdje je Marija bila ili nije bila onog dana kad je vidjela kako njezino dijete paraju, pljuskaju i sramote, što nijedna majka ne bi željela nikada vidjeti. Ne možemo se osloniti niti na svoje teološko obrazovanje ili vjersku tradiciju jer su farizeji sve to imali pa su ipak odbacili Krista – onog Mesiju na kojem se zasnivala njihova predaja, proroštvo i obrazovanje.
Otkupljenje je jedinstvena priča koja se odigrava u kazalištu našeg srca – koju naš život priča svakog dana o Kristovoj neshvatljivoj milosti – milosti osnaženoj Svetim Duhom i očitovanoj u našem životu. Kako? U našim ljubaznim riječima i postupcima prema Bogu i ljudima, čak i onima koji nas ranjavaju – posebno prema onima koji nas ranjavaju i vrijeđaju. Krist nam je dao primjer riječima: “Oče, oprosti im!”7
Ako se ne radi o filmu, o čemu je onda riječ? O našoj neprolaznoj muci za Krista – i našoj vječnoj zahvalnosti. Radi se o stalnoj Kristovoj prisutnosti u našem životu svakog trenutka u danu i našoj spremnosti da budemo bačeni pred lavove ili u užarenu peć ili naglavce prikovani za drvo zato što Ga toliko ljubimo da Ga ne bismo prodali ni za što što nudi ovaj svijet.
Ako umremo, umrijet ćemo. Ako živimo, živimo. Ali ako umremo, nećemo dugo ostati mrtvi jer je Krist, naš vječni Prijatelj, na križu pobijedio smrt. A isti Duh koji je Njega podignuo iz groba, podignut će i nas iz našega groba.
Aleluja!
Jeste li ikad čuli ljepšu vijest? Ne bi li bilo divno doživljavati Krista tako često i redovito i biti toliko zaokupljen pomaganjem ljudima da nemamo vremena prepirati se oko naših vjerovanja jer smo prezaposleni u nastojanju da ih pretvorimo u život?
Film u djelima
Znate li koji film želim pogledati? Vaš. Izvještaj o tome kako vas je Krist našao, ponio i ozdravio – kako je Njegova velika milost preobrazila vaš mrak u svjetlo, smrt u život i vaš položaj roba u Njegovo dijete.
Najveći film koji čeka premijeru jest onaj u kojem vi igrate glavnu ulogu. A taj se film još uvijek snima. Svatko od nas nalazi se u prizoru u kojem dragi Spasitelj ulazi u jeziv tunel u koji se anđeli boje ući kako bi izbavio Božju djecu i poveo ih kući.
Kristova muka
Je li to holivudski film zasnovan na pogrešnoj teologiji? Je li to rijeko čitan pisani tekst u Svetoj knjizi na prašnjavom stolu? I koji je zapis trajniji? Ni jedan ni drugi.
Jedino je Isus trajan. Njega nije moguće prikazati na filmu ili opisati u knjizi. Riječ je o Isusu. I o onome što je apostol Pavao zaključio u Filipljanima 1,15-18: “Jedni, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i natjecanja, a drugi iz dobre volje: oni koji su potaknuti ljubavlju propovijedaju jer znaju da sam postavljen za obranu Radosne vijesti, a oni koji su zadojeni častohlepljem navješćuju Krista neiskreno, s namjerom da povećaju bol mojih okova. Pa što biva? Ništa osim što se na svaki način, bilo pod izlikom bilo iskreno, Krist propovijeda. I tomu se radujem i radovat ću se.”
Radi se o Isusu. O Isusu u vama. Živite tu priču, budite ta priča Ako ste pisac, pišite o otkupljenju. Ako stvarate filmove, stvarajte filmove o njemu. Ako ste pjevač, pjevajte cijelim srcem o njemu. Ako ste nastavnik, propovjednik, pravnik, činovnik, bankovni službenik, dadilja, menadžer, mehaničar, trgovac, stručnjak za rakete, smetlar, student, profesor, administrator, webmaster, vatrogasac, policajac ili umirovljenik – što god bili, prikažite otkupljenje ŽIVOTOM. Pričajte. Budite priča o spasenju. Širite žar i plamen. Rasvijetlimo ovaj planet trajnom privlačnom Božjom ljubavlju i visoko uzdignimo Isusa u svemu što govorimo, činimo i vjerujemo.
I kad to činimo, poduprimo jedan drugoga pričajući o onome što je Isus učinio za nas, što nama znači i što danas čini za nas. Zato što našu priču, moju priču (ili holivudsku priču onog momka) možda neki muškarac, žena ili mlada osoba treba čuti i biti sredstvo preko kojega prima Isusa Krista.
Ovo zahtijeva proslavljanje a ne sukobljavanje, jer naša obitelj postaje sve veća. Još netko prihvaća Isusa. I još je jedan dan bliže kad ćemo ugledati osmijeh našeg Oca i čuti: “Dobro ste učinili. Dobrodošli kući.”
Lyonell Lamountain
___________________