“Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.” (Matej 5,15)
Gospod želi da preko nas postigne ono isto što ljudi žele postići uz pomoć svjetiljki. Jedan pisac je to ovako objasnio: “On nas neće obasjati, učiniti svojim učenicima, uljepšati nas, dva puta nam kazati da smo nešto, a onda nas staviti pod kotaricu.” Uloga je svjetlosti da bude viđena…
I kršćanstvo je nešto što se treba vidjeti. Nema nekog tajnog kršćanstva, potajnog hodanja za Isusom. Kršćanin čiji se utjecaj zaustavlja na vratima crkve ili na rubovima njegove zajednice vjernih, nije od neke velike koristi.
Kršćaninova vidljivost mora biti očita u svim aktivnostima svakodnevnog života. Ona treba biti vidljiva po načinu na koji naručuje obrok u restoranu, po načinu na koji postupa s onima s kojima surađuje, po načinu na koji se služi svojim jezikom, po načinu na koji sudjeluje u društvenim igrama ili vozi svoj auto, po svemu što čini ili ne čini.
Kršćanstvo ne poznaje slobodne dane ili mjesta. Život kršćanina svi mogu vidjeti. I trebaju ga vidjeti. I kad ga budu vidjeli, zaključit će radi li se o licemjeru ili o pravom Kristovom sljedbeniku. Neki ljudi postaju nervozni kad počnu razmišljati o svojoj odgovornosti da budu svjetlo svijetu. Oni misle o tome gdje i kada biti svjetlost i gdje i kako svjedočiti.
Isus kaže da se ne trebamo brinuti za to. Jednostavno budimo svjetlost u svako vrijeme i na svakom mjestu. Jednostavno primijenimo Blaženstva i ljudi će ugledati svjetlost. Uspjeh svjedočenja ne ovisi o nama. Naša je uloga dopustiti Bogu da svijetli preko nas. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)