“Isus im ponovo progovori: ‘Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.'” (Ivan 8,12)
Čini mi se kako je sada vrijeme da postanemo skromni. Mi ipak nismo stvarno svjetlo svijetu. Isus obasjava svijet. Mi smo svjetlo samo zato što smo povezani s Njime, samo zato što Ga slijedimo.
Mi nemamo svoje svjetlosti ništa više od Mjeseca koji nije obasjan Suncem ili od žarulje koja nije povezana s izvorom energije. Da, trebamo se radovati zato što nam je kao kršćanima Bog dao velike prednosti, ali moramo ostati skromni u svom radovanju. Mi nismo izvor svjetlosti, već samo odsjaj one svjetlosti koja dolazi od Krista.
Stoga je od životne važnosti da stalno, iz trena u tren, ostanemo povezani s izvorom svoje duhovne snage.
Poslužit ćemo se primjerom istočnjačkog žiška. Takav se žižak sastoji od posudice s uljem i stijenja potopljenog u ulje. Ulje je nužno da bi žižak mogao poslužiti kao svjetiljka. Bez ulja, svjetiljka bi bila neupotrebljiva i ne bi širila svjetlost. Tako je i s nama. Nama je potrebno da se svakoga dana ispunjavamo Kristom preko Svetoga Duha. Mi ne možemo djelovati kao svjetlost bez svakodnevnog ispunjavanja Kristom, bez povezanosti s Onim koji je Izvor svjetlosti.
Ovo ispunjavanje nije nešto što se događa jednom za sva vremena, možda prilikom obraćenja. Ne, svakoga se dana moramo obraćati Kristu u molitvi i proučavanju Njegove Riječi. Tek kad budemo svakoga dana dobivali svježe ulje, moći ćemo biti svjetlo svijetu.
Tako je to i u našem duhovnom životu. Svakoga se dana moramo ispunjavati božanskom ljubavlju, svakoga dana moramo crpsti pouke iz Blaženstava da bi naša svjetlost mogla blistati punim sjajem bez dima i čađi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)