“Sol je dobra. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Niti valja za zemlju niti za gnoj. Izbaci se van. Tko ima uši, neka čuje!” (Luka 14,34.35)
Sol je sol. Sol je slana. Ako nije slana, nije ni sol. Kako bi, onda, sol mogla izgubiti svoju slanost? Potpuno je jasno da ne može. Ono što nije slano, nije sol.
Možda ćete vi sada uzviknuti: “Pa, što onda? Na koji način takva nemoguća mogućnost može biti značajna u mom životu? Veoma je značajna! Isus nije rekao da Njegovi sljedbenici trebaju biti sol, ili da mogu biti sol, ili da će postati sol. Ne! On kategorički tvrdi da su kršćani sol.
Kršćanin, ako hoće biti kršćanin, ne može birati. Isus kaže: “Vi ste sol zemlji!” Međutim, jedna mogućnost ipak postoji. Mi možemo odbaciti kršćanstvo i tako se osloboditi i obveze da budemo sol.
Kako bismo to mogli učiniti? Tako što ćemo odbiti da budemo slični Kristu, koji je živio i umro na blagoslov svima. Mi odbijamo djelovati kao sol i onda kad se ne želimo miješati s bližnjima, kad se odvajamo od onih kojima je nužan naš blagotvorni utjecaj. Mi odbijamo djelovati kao sol kad nismo uslužni i ljubazni. Mi odbijamo djelovati kao sol kad svoje interese i potrebe stavljamo iznad interesa i potreba drugih. Mi odbijamo djelovati kao sol kad ne sprovodimo u život načela Blaženstava.
Kad se tako ponašamo, mi gubimo svoju slanost, jer prestajemo biti sol. Mi postajemo dijelom svijeta i počinjemo živjeti po njegovim pravilima. Više nismo sol. Postali smo dijelom problema umjesto dijelom rješenja. Ako ne želimo djelovati kao sol, mi se odričemo načela nebeskog kraljevstva. Odreći se načela nebeskog kraljevstva znači odreći se Gospoda koji ih je dao. Posljedica? Bit ćemo izbačeni van. Ove su riječi prvi nagovještaj suda u Propovijedi na Gori. Isus će se vraćati na ovu temu još mnogo puta.
Pouka je ove priče vrlo jednostavna. Veoma je važno koja načela prihvaćamo u svom životu i kako se odnosimo prema ljudima. Ponovimo, kršćani su sol. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)