Svi se radujemo pismu voljene osobe. No ako je dugačko, treba nam vremena da ga pročitamo, i to više puta. Sjećam se da sam jednom primio pismo od deset stranica ispisanih rukom. No vjerojatno nitko nije dobio pismo od stotinu ili više stranica
A postoji upravo jedno takvo pismo, s više od tisuću stranica — ovisno o veličini slova kojima je pisano. Već pogađate da je riječ o najpoznatijoj i najljepšoj knjizi, o Bibliji.
Odakle potječe Biblija?
Mnogi će reći da Biblija potječe iz neke tiskare u Zagrebu, Londonu ili Beču. To je točno. No odakle potječu riječi u njoj? Iz rukopisa koji su nastali u Palestini, u Izraelu. Tamo su je napisali ljudi. Baš to će neki istaknuti: ako su je pisali ljudi, Biblija je ljudska tvorevina.
Uđimo na trenutak u ured nekog poslovnog čovjeka. Za računalom sjedi tajnica, a on joj upravo diktira pismo. Sve što govori, ona unosi u računalo. Za pola sata pismo je završeno i pripremljeno za slanje. A sad pitanje: Tko je napisao to pismo? Čije je ono? Neki će reći: Napisala ga je tajnica, njezino je. No svatko tko razmisli, reći će da je napisala ono što joj je šef diktirao.
Tako je i s Biblijom. Netko je diktirao ljudima koji su pisali: “Jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (2. Petrova 1,21 — Rupčić)
Zato kažemo da su ljudi bili nadahnuti Božjim Duhom i pisali ono što je Bog želio.
Možda to možemo prikazati sviranjem nekog glazbala. Kako se truba oglašava? Tako što glazbenik puše u nju. Slično je Bog “puhao” u ljude da pišu ono što je želio.
Od čega se sastoji Biblija?
Bibliju čini 66 knjiga koje je pisalo četrdesetak pisaca u rasponu od tisuću i pol godina, ali u svim je tekstovima sačuvan isti duh. Kako je to moguće?
“Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti.” (2. Timoteju 3,16)
Moj znanac se bavi snimanjem glazbene pratnje za glazbenu skupinu. Kad čujete pratnju, zaključit ćete da se sastoji od više glazbala. On to čini vrlo jednostavno: na sintesajzer unosi melodiju i dodaje joj pojedine glasove u drugim registrima koji oponašaju različita glazbala: gitaru, glasovir, čelo, violinu i bubnjeve. Svi zajedno daju pratnju orkestra.
Prije nekoliko mjeseci dobio sam CD na kojemu su prekrasne snimke muškog kvarteta. No kad sam pogledao omotnicu da vidim tko sve pjeva, našao sam samo jedno ime. U studiju je pjevač snimio glas po glas — prvi i drugi tenor, bariton i bas — i poslije ih sjedinio u pjesmu.
Danas dobri aranžeri na računalu stvaraju pratnju od svih mogućih glazbala. Tako je i s Biblijom. Četrdesetak pisaca, četrdesetak glazbala, ali jedan Umjetnik — Bog. On je svojim Duhom nadahnuo svih četrdeset pisaca.
Biblija je upućena tebi i meni
Bog se obraća osobno svakom čitatelju Biblije. Poznato Mu je sve o nama: gdje živimo, kako se zovemo i čime se bavimo. Biblijski pisac kaže: “Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.” (Psalam 139,1-3)
Danas je Sveto pismo dostupno na više od 2303 jezika i narječja (vidi: www.biblesociety.org). Stoljećima je tješilo, poučavalo i savjetovalo ljudski rod.
Goethe je rekao: “Kad bi me bacili u tamnicu i kad bih smio uzeti samo jednu knjigu, uzeo bih Bibliju.”
Luther: “Biblija nije antička, ali ni suvremena knjiga. Ona je vječna.”
Profesor Bettex: “Biblija je knjiga koja odgovara na pitanja djeteta, a ruga se mudrosti pametnih.”
Koja je glavna tema Biblije?
Glavna je tema: čovjek je grešan i zato mora biti kažnjen. No Bog je ljubav pa čovjeku želi oprostiti. “… jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave — i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost — jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti.” (Rimljanima 3,23-25)
Zbog toga u Svetom pismu nalazimo više od tisuću prekrasnih Božjih obećanja namijenjenih čovjeku. Ljubav je glavna tema Biblije, Božja ljubav prema grešnom čovjeku.
Biblija je često bila prezirana
Pečena Biblija. — Jan Hus je zbog Biblije morao na lomaču. Mnogi nakon njega proživjeli su teške trenutke jer su bili progonjeni zbog Biblije. Neko vrijeme je bilo zabranjeno imati Bibliju. Mogla je biti samo u crkvi. Postojali su ljudi zaduženi da nađu i spale svaku postojeću Bibliju. Priča se kako je neka žena čula da dolaze po Bibliju pa nije znala kamo bi je skrila. Upravo je pripremala tijesto za kruh pa ju je uvila u tijesto i gurnula u krušnu peć. Tako je Biblija ostala sačuvana.
Pokidana Biblija. — U nekom gradiću rasprodavali su stvari iz kuće. Nitko nije bio zainteresiran za veliku, staru Bibliju. Neki trgovac ju je konačno kupio za neznatnu svotu; namjeravao je u njezine listove umatati robu.
U gradiću je živio čovjek koji se nije mogao osloboditi osjećaja krivnje jer je izazvao smrt drugog čovjeka. Jednom je poslao sina u prodavaonicu. Kad se dječak vratio, čovjek je bio iznenađen listom Biblije na kojemu je ugledao tekst: “I po Zakonu se — gotovo bih rekao — sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.” (Hebrejima 9,22)
Isprva nije ništa razumio. Budući da je tražio oprost, htio je saznati nešto više. Zbog toga je još jednom poslao sina u prodavaonicu. U međuvremenu je bilo i drugih kupaca kojima je trgovac kupljenu robu zamotao u stranice Biblije pa je dobio stranicu na kojoj je pisalo:
“Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha. Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.” (1. Ivanova 1,7-10)
Te su riječi bile melem duši. Našao je ono što je tražio.
Ne stoji uzalud u Bibliji: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” (Izaija 55,10.11)
Sve što bismo rekli o Bibliji pokazalo bi da se u njoj krije sila koja utječe na sve koji je čitaju. Premda su je mnogi nastojali zatrti, ona i danas ostaje među nama. Sâm je Isus rekao da je nitko neće moći promijeniti niti uništiti: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17.18)
Bibliju nije teško razumjeti
Neki tvrde suprotno. No Biblija je napisana za malo dijete i za učena čovjeka. Obično se iza tvrdnje da je Bibliju teško razumjeti krije nešto drugo. Neki je mladić stalno tvrdio da je Biblija nerazumljiva. Prijatelj je znao da je to samo izlika.
Nakon što je mladić u prolazu otkinuo krušku sa susjedova stabla, prijatelj mu je rekao:
“U Bibliji ima mnogo toga što sigurno možeš razumjeti.”
“Na što misliš?” upitao je mladić.
“Na zapovijed: Ne ukradi!”
U Bibliji se nalazi sve što je potrebno za kršćanski život. Napisano je jasno i razumljivo. Sâm je Isus rekao: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: ‘Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode.’ … Nato Isus reče Židovima koji su mu vjerovali: ‘Ako ustrajete na mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.’” (Ivan 7,38; 8,31.32)
Što je Biblija ovoga trenutka za tebe?
Ustanovili smo da je Biblija najljepša i najslavnija knjiga na svijetu. Mnogima je ona više od toga: putokaz za vječnost, za novi život. No što je ona za tebe?
U sobi jednog mladića svi su zidovi bili oblijepljeni slikama iz novina i časopisa. Jednoga dana posjetio ga je ujak, inače slikar. Nije mu se sviđalo ono što je vidio, ali se suzdržao od primjedbe.
Nakon nekoliko dana ujak mu je poslao poveći omot. U njemu je bila prekrasna slika, prava umjetnina. Isprva mladić nije znao kamo bi sa slikom, a onda je s jednog zida poskidao nalijepljene slike da bi napravio mjesta za ujakovu sliku. Kad god bi ušao u sobu, imao je osjećaj da u njoj vlada drugo ozračje. Počeo je skidati sa zidova ostale slike da bi ujakovo djelo došlo do izražaja. Jednostavno se jedno s drugim nije slagalo.
Upravo to Biblija čini s čovjekom: “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17)
Što ćemo s Biblijom: odbaciti je ili prihvatiti? Neki cijeloga života oklijevaju odgovoriti na to pitanje.
Sjećam se kratkog filma u osam slika. Prva je prikazivala dijete. Ispod nje je bilo napisano: Premlad. Druga je prikazivala učenika, a ispod nje je pisalo: Previše bezbrižan. Treća je prikazivala mladića na motoru, a ispod nje je pisalo: Previše samouvjeren. Četvrta je prikazivala mladi bračni par; ispod nje je pisalo: Presretan. Peta je prikazivala čovjeka za poslom; ispod nje je pisalo: Prezaposlen. Šesta je prikazivala zamišljenog čovjeka; ispod nje je pisalo: Previše zabrinut. Osma je prikazivala grob s križem; ispod nje je pisalo: Prekasno. I to je bio kraj.
Što je Biblija za tebe? Ako prihvatimo njezine savjete, naš će život biti sretan, ispunjen radošću, srećom i blagoslovima. To je razlog zbog kojeg nam je Bog dao Bibliju.
Hinko Pleško