“A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni.” (2. Timoteju 3,12)
Svakovrsni ljudi, koji tvrde da su kršćani, trpe progonstvo. Da li progonstvo znači da su kršćani? Biblijski odgovor na to pitanje je izrazito niječan.
Isus nije rekao: “Blago onima koji su progonjeni!” Ne! On je naglasio: “Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti!” Velika je razlika između ovih dviju vrsta progonstva. Imam prijatelja, pripadnika vjerske zajednice koja tvrdi da je progonstvo jasna potvrda pravilnosti njene doktrine i načina života.
Stoga moramo vrlo pozorno čitati svoju Bibliju. U njoj ne piše: “Blago onima koji su progonjeni zato što smetaju drugima, zato što se ne slažu s drugima!” Obećanje se ne odnosi ni na one koji nerazumno svjedoče za svoju vjeru, koji se sami izlažu nevoljama. Pojasnimo to! Neki ljudi svjedoče za Krista tako da izazivaju opravdanu srdžbu svojih bližnjih. U stvari, njihov ih način svjedočenja izlaže progonstvu. Takve nevolje jedva da imaju neke veze s progonstvima o kojima Isus govori.
Isto se to može kazati i za one koji su nerazumno revnosni ili fanatični. Fanatizam i ekstremizam nikada ne dobivaju pohvale u Novom zavjetu. Naš tekst u blaženstvima je potpuno određen: “Blago progonjenima zbog pravednosti!” (Matej 5,10) Oni su blagoslovljeni zato što žive po načelima Isusa Krista, po načelima blaženstava. I naravno, zbog toga su postali neprihvatljivi za svoju okolinu, pa čak i za vjerske zajednice koje su prihvatile načela svijeta. I kao što naš tekst kaže, progonstvo u ovom ili u onom obliku zadesit će svakoga tko pokušava živjeti pobožnim životom u Isusu Kristu. Svijet je nesposoban i nespreman da prihvati radikalna načela evanđelja. Pravo kršćanstvo se ne slaže sa svijetom zato što je utemeljeno na radikalno drugačijem sustavu vrijednosti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)