Svijet u kome živimo doživljava vrhunac svoje nesigurnosti. Od “malog čovjeka sa ulice” do najodgovornijeg političara proteže se ta nesigurnost. Čovjek je sklon odrerći se večernje šetnje i prije odlaska na spavanje okrenuti ključ u bravi dva puta.
Pored svih najava mira, mira nema. Blizu i daleko javljaju se glasovi koji nas ispunjavaju nemirom. Neočekivani događaji stižu jedan drugoga. Što će biti sutra? Gdje će se to sve završiti? Da li je svijet potpuno izletio iz kolotečine? Gdje je izlaz?
Ne želim pojednostavljivati stvari, niti nuditi čarobno rješenje, ali sam ipak uvjeren da rješenje postoji. Bio bih kriv kad bih to rješenje zadržao za sebe.
Postoji jedna stara poznata teorija. Ona po prilici glasi ovako: “Stvori za čovjeka humanu okolinu, daj mu dovoljno životnog prostora, stan, hranu i odjeću, posao i slobodno vrijeme u uravnoteženim okolnostima i dobiti ćeš dobrog čovjeka.”
Drugim riječima to znači: Promjeni okolnosti i čovjek će se promijeniti. Kako pogrešno!
Čovjek nije dobar ili rđav zato što su okolnosti dobre ili rđave. Okolnosti ne stvaraju čovjeka, već čovjek oblikuje okolnosti u kojima živi. Čovjek oblikuje svijet. On sam stvara okolnosti pod kojima pati i stenje. Ipak ostaje istina da se ljudi iz socijalno nižih okolnosti vrlo teško uzdižu na viši nivo.
Biblija opisuje čovjeka našeg vremena, posljednjeg vremena svjetske povijesti riječima:
“Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, hvališe, oholice, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki, 2. Timoteju 3,3Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, nemilosrdni, okrutni, 2. Timoteju 3,4Izdajnici, drzoviti, naduveni.” (2.Timoteju 3,2-4)
Čitajući ovo dobiva se utisak kao da je apostol Pavao napisao ove redove na osnovu novinskih izvještaja našeg doba. Tko poznaje Bibliju i zna da je ona nadahnuta Duhom Svetim, zna da je Bog poučio Pavla da napiše ono što će biti.
Ono što on opisuje je planirana taktika moći tame, koja vodi ovaj svijet u propast pošto su prije toga “oslobodile” čovjeka od Boga. U ovom smislu nema slobode. Mnogi dolaze do ovog saznanja kasno ili čak prekasno. Oni su u međuvremenu postali robovi druge strane.
Mnogi smatraju da u okvirima kršćanskih zajednica ne nalaze pravu slobodu života, pa je traže izvan tih granica. Međutim, jednom, često prekasno, dolaze do saznanja da izvan povezanosti s Bogom nema apsolutne slobode.
Nedavno sam pročitao dobru ilustraciju za ovo:
“Negdje na ‘Divljem zapadu’ Amerike, neki je gostioničar vidio kako je konj jednog ozloglašenog kauboja vezan za crkvu. Kad se raspitivao za jahača, dobio je sljedeći odgovor: ‘On je promijenio stub za vezivanje’.” Mi bismo to rekli: Ranije vezan uz strast i porok, a sada za Boga.
Biblija nije zastarjela knjiga. Ona je osim ostaloga izvanredan red vožnje za naš život. Ona sadrži životnu mudrost i mnoštvo najaktualnijih savjeta. Ona otkriva mogućnosti zajedničkog života raznih generacija u jednoj obitelji. Ona ukazuje na iste mogućnosti za zavađeno ljudsko društvo, za narode, zemlje, kontinente, ideologije i filozofske sustave.
BIBLIJA VODI SVE K BOGU KOJI JE SREDIŠTE SVEGA!
Ona ne opisuje čovjeka kao dobro stvorenje. Ona ne poznaje pojam da okolina čini čovjeka rđavim. Ona otkriva da je čovjekovo srce njegova slaba strana. Ona kaže da iz njega izlaze zle misli. Biblija ukazuje da je čovjekov karakter u osnovi negativan. Čovjek po svojoj prirodi nije dobar već zao. Čovjek sam po sebi nije svetac, nego grešnik. Nije plemenit niti dobar, nego do krajnosti sebičan.
Biblija nam kaže da smo pred Bogom svi jednaki. Sviđalo nam se to ili ne, o tome zavisi naš sljedeći korak. Ako odbacimo ovu njenu tvrdnju, otići ćemo neizostavno u pogrešnom pravcu. Prihvatimo li njenu ocjenu, priznati ćemo svoju bespomoćnost i potražiti pomoćnika. Biblija nam ga nudi u osobi Isusa Krista koji je rješenje svih osobnih i svjetskih problema. To rješenje ne leži u kršćanskom učenju, niti u teologiji, učenju o Bogu. Rješenje se nalazi u Isusu kao osobi i njegovom djelu.
O tome se isplati razmišljati. U svakom slučaju dokazano je ovo: Mrak se pretvorio u svjetlost kad god su ljudi bili spremni uvidjeti svoju bespomoćnost i kad god su krivicu potražili u sebi a ne u drugima. To je jedini put da nastane svjetlost u osobnom životu i neposrednoj okolini. Kao da se svijet promijenio sam po sebi. Što se dogodilo?
Čovjek se promijenio! Počeo je gledati Krista koga je Bog dao da bude Spasitelj čovjeku u njegovoj nevolji!