“Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29)
Životi Mojsija, Davida i Pavla mogu poslužiti kao izvor nadahnuća svakom kršćaninu, ali najveću vrijednost u kršćanskom iskustvu ipak ima samo Isusov primjer. Isusov je život najuzvišeniji prikaz prave krotkosti. Dokaze za to nalazimo u svim Evanđeljima. Vidimo ih u Njegovim reakcijama na postupke drugih ljudi, posebno u načinu na koji je trpio poniženja, patnje i uvrede. “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” (Luka 23,34) – rekao je o onima koji su ga razapinjali. Budući da je Bog, Isus se mogao osvetiti onima koji su ga vrijeđali dok je umirao. Međutim, On to nije učinio. On je čak odlučio umrijeti i za one koji su ga zlostavljali i odbacivali.
Premda se Isusova krotkost vidjela u Njegovom odnosu prema ljudima, ona se još izrazitije pokazivala u Njegovoj pokornosti Ocu. Gledajmo ga u Getsemaniji kada se suočio s krizom križa! Triput se molio da ostane pokoran volji svoga Oca. Premda je bio neustrašiv i imao beskrajnu snagu karaktera, Isus se pokoravao Bogu. Njegova se krotkost pokazivala u svemu što je činio i govorio.
Prilikom proučavanja Kristove krotkosti posebno nam može pomoći tekst u Filipljanima 2,5-8. u kojemu nas Pavao poziva da slijedimo primjer Isusa Krista koji iako “božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.”
Ovaj tekst svakome od nas pruža izvanredan primjer koji trebamo slijediti u svom svakodnevnom životu. Isus je bio Bog, a ipak se složio da prođe kroz zemaljski život ne kao kralj koji zahtijeva da mu služe, već kao sluga koji treba služiti drugima.
Prijatelji moji, to je pravo kršćanstvo! Bog nas želi osloboditi oholosti i samodovoljnosti, tako da možemo postati Njegove sluge i sluge svojih bližnjih. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)