“I postade toliko uzvišeniji od anđela koliko je baštinio odličnije ime od njih. Zbilja, komu od anđela ikada reče: ‘Ti si moj Sin; ja te danas rodih’? I još ‘Ja ću mu biti Otac i on će mi biti Sin’? A kad ponovo uvede Prvorođenca u svijet, reći će: ‘Neka mu se poklone svi anđeli Božji!'” (Hebrejima 1,4-6)
Kad bi anđeo Gabriel bio poslan na ovaj svijet, uzeo na sebe ljudsku narav i poučavao znanje o Bogu, kako bi ljudi rado slušali njegove upute. Pretpostavimo da nam je on u mogućnosti dati savršeni primjer o čistoći i svetosti, suosjećajući s nama u svim našim tugama, teškim gubitcima i nevoljama, podnoseći kaznu za naše grijehe — kako bismo ga rado slijedili. Ljudi bi ga željeli postaviti na Davidovo prijestolje i okupiti sve narode pod njegovu zastavu.
Ako bi ovo nebesko biće, kad bi se vratilo svome domu, ostavilo iza sebe knjigu o povijesti svojega poslanja s objavom o povijesti svijeta, kako bismo željno otvorili njezin pečat! Kako bi brižno muškarci i žene zatražili da dobiju primjerak! Razboriti ljudi bi htjeli pohraniti ove dragocjene upute za dobrobit budućih naraštaja. Tisuće ljudi iz svih krajeva svijeta htjeli bi imati primjerak ove knjige. S velikim zanimanjem bi čitali i uvijek iznova proučavali njezine stranice. Neko vrijeme svi bi drugi interesi bili podređeni proučavanju njezina sadržaja.
Ali Onaj koji je nenadmašan, koji nadilazi sve ono što mašta može predstaviti, došao je s Neba na ovaj svijet. Gotovo prije dvije tisuće godina [pisano 1906.] čuo se čudesan i tajanstven glas s Božjega prijestolja: “Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. … Evo, dolazim … da činim Bože volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7)
Prorok je rekao: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.” …
Dok je Pavao promatrao Krista u Njegovoj slavi, oteo mu se uzvik divljenja i čuđenja: “Bez sumnje, uzvišena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelom očitovan Duhom je opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen.” “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.” (1. Timoteju 3,16; Kološanima 1,16.17) (Signs of the Times, 4. travnja 1906.)