Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. Kaže im: „Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.“ (Matej 21, 12-13)
I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“ (Luka 4, 36)
A Isus reče: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.“ (Luka 8, 46)
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: „Pođi za mnom!“ On sve ostavi, usta i pođe za njim. (Luka 5, 27-28)
Uvod
Danas možemo samo nagađati o tome kakve je tjelesne građe bio Isus. Odrastao u obitelji tesara, bio je svakako naviknut na težak rad. Čitajući neke tekstove u njegovim putovanjima, vidimo kako je dnevno znao prepješačiti pedesetak kilometara. No, teško bismo iz ovih šturih podataka mogli doći do zaključka kako se Isus među svojim suvremenicima isticao kakvom posebnom tjelesnom snagom. Četiri uvodna teksta opisuju četiri različite prigode u kojima je Isus pokazao svoju snagu. Iz njih možemo makar nazrijeti o kakvoj se to snazi zapravo radilo.
Događaj prvi: Isus izgoni trgovce iz Hrama
Čitajući opis onoga što čini Isus možemo lako pasti u kušnju da povjerujemo kako je Isus bio izuzetno snažan, poput kakvog filmskog superheroja, jer mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Da bi shvatili pravo značenje ovog događaja, moramo shvatiti pozadinu sveg zbivanja. Hram je bio središte židovskog bogoslužja, ali ujedno i sjedište religijskog biznisa od kojega su profitirali vladajući svećenički slojevi. Najviše se zarađivalo na razmjeni nova, gdje se za obične šekele kupovao hramski, puno skuplji (ali ništa po sebi vredniji) šekel. Onda se tek za takav „posvećen“ novac mogla kupiti životinja za žrtvovanje, i to po posebnim, izrazito visokim cijenama. Najbolje je išla prodaja golubova, najjeftinijih i stoga najdostupnijih žrtvenih životinja, uglavnom za siromašne Judejce.
Onima koji nisu imali dovoljno novaca, davane su posudbe, ali s lihvarski visokim kamatama. Isus dolazi po posljednji puta u Jeruzalem, za koji dan treba biti razapet i odlučuje javno ukoriti ovo pljačkanje pod krinkom religije. Snaga koju on u tom događaju manifestira nije tjelesna snaga (ima i nje, ali ona nije glavni razlog zašto mu se nitko nije suprotstavio), nego duhovna snaga čovjeka spremnog da javno ustane protiv korumpirane društvene elite. I da za to podnese i njihov nesmiljeni gnjev.
Događaj drugi: Isus izgoni demona
Dok je Isus propovijedao u sinagogi, čovjek opsjednut nečistim duhom povikao je na sav glas: „Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.“ Znakovito je pitanje „što ti imaš s nama?“, jer ukazuje na to da Isus nije imao ničeg zajedničkog s demonima, silama grijeha. U posljednjim riječima ovog demona možemo još jasnije razabrati u čemu je bila Isusova snaga: on je bio Svetac Božji, što upućuje prije svega na njegov posebni status pred Bogom, ali i na njegovu osobnu, nama nedostižnu, svetost. Isusov karakter nije bio načet grijehom i njegova je duhovna snaga bila iznad svake snage koju je bilo koji čovjek ikada posjedovao.
Događaj treći: snaga Isusovog iscjeljenja
U društvu Isusovog vremena žene imaju podređen status. Između ostalog, tu su zakoni o čistoći koji žene s mjesečnicom proglašavaju nečistima zbog krvarenja. A u ovom je događaju žena koja je prema tom shvaćanju nečista već dvanaest godina. Ona vjeruje da bi se izliječila kad bi je Isus dotakao, ali se ne usuđuje to od njega tražiti, jer je zabranjeno dodirivati nečiste osobe. Stoga, ona pribjegava sitnom lukavstvu, dodiruje potajno Isusa, što on odmah osjeti, jer je, kaže, snaga izišla iz njega. Isusova je snaga dakako nadnaravna, ali njezina je tajna u tome što prelazi granice svih zabrana, budući da Isusu nitko nije nečist. On je i prije i nakon toga liječio i gubavce, družio se sa Samarijancima i grešnicima svih vrsta. Njegova je snaga bila zapravo snaga Božje ljubavi prema svakome čovjeku.
Događaj četvrti: pozivanje Mateja
Tekst ne spominje snagu, ali je prikazuje na djelu. Levi Matej je bogat i uspješan, radi lukrativni posao carinika, odnosno skupljača poreza. Istina, time nipošto nije stekao simpatije svojih sugrađana, ali novaca je imao zasigurno napretek. Rimljani su bogato nagrađivali uspješne skupljače poreza, a snalažljivi su poreznici uvijek imali načina da zarade još nešto sa strane. U svakom slučaju, Matej je imao sređen život, nije mu bila potrebna nikakva avantura. No, mi ovdje vidimo nešto uistinu neuobičajeno: Isus prolazi pored Matejeve carinarnice i bez ikakvog prethodnog uvoda i dodatnog objašnjenja kaže mu: „Hajde za mnom“. Tekst je uistinu dojmljiv – Matej ostavlja sve i kreće za Isusom.
Tek ovdje ostajemo bez racionalnih objašnjenja. Mi smo već u prethodnim događajima shvatili koliko je bila velika i čudesna Isusova snaga, a sada vidimo da je ona bila dovoljna da se jedan u materijalizmu ogrezli carinik mogao obratiti samo jednim pogledom na Isusa. Ljudi koji danas susreću Isusa u njegovoj Riječi svjedoče kako je ta snaga i danas prisutna i djelujuća u brojnim životima.
Zaključak – namjesto petog događaja
Ova četiri događaja nisu kraj priče o Isusu. Isti taj snažni Isus, kojemu su se pokoravali i demoni i prirodne sile i ljudi, bez riječi je otišao na križ. Dok su mu vikali da siđe ako je uistinu Mesija, on je šutke i krotko otišao u smrt. Sav svoj život predao je u ruke svom Ocu koji je bio kadar Isusa izbaviti i od smrti. Njegova je snaga zapravo bila u molitvama koje je „u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao … Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti“ (Hebrejima 5, 7).
Svojedobno je izišla filozofska knjiga Evo, kako se postaje jak, a mnogi današnji self-help (samopomoći) priručnici daju savjete kako da budemo jaki i sposobni u svakodnevnom životu. No, ovim pregledom odabranih događaja iz Isusovog života nije se htjelo pokazati kako bismo i mi mogli postati jakima, nego ukazati na Onoga tko je uistinu bio jak, dovoljno jak da nam pomogne u svakoj prilici i neprilici. Tajna njegove snage ležala je u njegovom posebnom odnosu s Ocem, s Ocem koji ne trpi ljudske i demonske laži, s Ocem čija je ljubav uvijek mogla dohvatiti svakog čovjeka i obratiti i najokorjelijeg grešnika. Ova je snaga dostupna i danas svakom tko uzvjeruje.
Željko Porobija