“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17)
Snagom koju nam Isus daje možemo postati “više nego pobjednici”. Ali mi nemamo tu silu. Možemo je primiti samo preko Božjega Duha. Nama je potreban duboki uvid u Kristovu narav i u tajnu Njegove ljubavi koja “nadilazi svaki razum”.
Nas trebaju obasjavati tople, blage zrake Sunca Pravednosti. Ništa osim Kristove nježne sućuti, Njegove božanske milosti, Njegove svemoćne sile ne može nas osposobiti da svladamo nemilosrdnog neprijatelja i suzbijemo protivljenje u svojem srcu. U čemu je naša snaga? U radosti Gospodnjoj! Neka Kristova ljubav ispuni naše srce i onda ćemo se pripremiti i primiti silu koju On ima za nas.
Zahvaljujmo Bogu svakoga dana za blagoslove koje dobivamo. Kada se ljudsko oruđe ponizi pred Bogom, kada shvati da ne smije njegovati samodovoljnost, kada shvati svoju krajnju nesposobnost da obavi posao koji treba obaviti da bi se njegova duša očistila, kada odbaci svoju pravednost, Krist će se nastaniti u njegovom srcu. On će unijeti svoju ruku u djelo njegovog ponovnog stvaranja i obavljat će ga sve dok ne postane savršen u Njemu.
Krist nikada neće zanemariti djelo koje je stavljeno u Njegove ruke. On će nadahnuti odlučnog učenika sviješću o izopačenosti, grešnom stanju i pokvarenosti srca na kojemu upravo radi. Istinski pokajnici shvaćaju beskorisnost pridavanja važnosti sebi. Gledajući na Isusa, uspoređujući svoj nesavršeni karakter sa Spasiteljevim savršenim karakterom, jedino mogu reći: “U svojoj ruci cijenu nikakvu ne donosim, Jednostavno se Tvome križu ja utječem!”
Zajedno s Izaijom izjavljuju: “Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.” (Izaija 26,13) (Review and Herald, 31. ožujka 1904.)