“Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.” (Psalam 68,19)
Kršćani bi trebali biti najradosniji i najsretniji ljudi među svima živima. Oni mogu biti svjesni da je Bog njihov Otac i njihov vječni prijatelj. Međutim, mnogi takozvani kršćani ne prikazuju pravilno kršćansku vjeru. Oni izgledaju mračni, kao pod nekim oblakom. Često govore o velikoj žrtvi koju su prinijeli time što su postali kršćani. Oni pozivaju one koji još nisu prihvatili Krista, stavljajući im svoj primjer i razgovor kao uzor, da se odreknu svega što život čini ugodnim i radosnim.
Oni bacaju plašt tame preko blažene kršćanske nade. Ostavljaju dojam da su Božji zahtjevi teret čak i onima koji ih dragovoljno prihvaćaju i da sve što čini zadovoljstvo i što godi ukusu mora biti žrtvovano.
Mi bez oklijevanja kažemo da ta vrsta takozvanih kršćana nema istinskog temelja za svoje tvrdnje. Bog je ljubav. Tko god prebiva u Bogu, prebiva u ljubavi. Svi koji su na temelju iskustva upoznali ljubav i nježno suosjećanje našeg nebeskog Oca, širit će svjetlo i radost gdje god se našli. Njihova prisutnost i utjecaj bit će onima s kojima se druže kao miris nježnog cvijeća zato što su povezani s Bogom i Nebom, pa se neporočnost i uzvišena ljepota Neba prenosi preko njih na sve koji se nalaze u području njihovog utjecaja. To ih čini svjetlom svijeta, solju zemlji. …
Gdje umjetnik nalazi svoje nadahnuće? U prirodi. Međutim, Veliki Umjetnik naslikao je na nebeskom pokretnom platnu ljepote sunca na zalasku. On je obojio i ukrasio nebesa zlatom, srebrom i rumenilom kao da su se vrata nebeska širom otvorila da bismo mogli vidjeti njegovo blistavilo i u mašti doživjeti njegovu slavu. …
I dok smo privučeni ljepotom u prirodi i povezujemo ono što je Bog stvorio za sreću muškarcima i ženama s Njegovim karakterom, gledat ćemo na Boga kao na nježnog Oca punog ljubavi umjesto samo kao na strogog suca. … Srce oživljava i kuca novom i dubljom ljubavlju koja je pomiješana sa strahopoštovanjem i pobožnošću dok razmišljamo o Bogu u prirodi. (Review and Herald, 25. srpnja 1871.)