“Isus mu odgovori: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.’” (Matej 18,22; pročitajte i Matej 18,15-35!)
“Tada mu pristupi Petar i zapita ga: ‘Gospodine, ako brat moj pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?’ Isus mu odgovori: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.’” …
“Zato je kraljevstvo nebesko slično kralju koji odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata. Budući da nije mogao vratiti, gospodar naredi da se proda on, žena mu i djeca sa svim imanjem, da tako izravna dug. Tada sluga pade preda nj ničice te ga zamoli: ‘Ustrpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti!’ I gospodar se smilova tomu sluzi pa ga otpusti i dug mu oprosti. …
Kad taj sluga iziđe, susrete jednoga od drugova svojih koji mu je dugovao stotinu denara. Uhvati ga, poče ga daviti i govoriti mu: ‘Vrati što si dužan!’ Tada pred njega pade drug njegov i zamoli ga: ‘Ustrpljenja imaj sa mnom pa ću vratiti!’ Ali on ne htjede.” …
Ova usporedba trebala je pokazati kakav duh nježnosti i sućuti mi trebamo pokazati prema drugima. Ovaj kralj pokazao je nadnaravnu milost — božanski oprost svih grijeha. Kralj prikazuje Krista koji, pokrenut samilošću, oprašta dug svojem sluzi. …
Kada je dužnik tražio odgodu obećavajući: “Ustrpljenja imaj sa mnom pa ću vratiti!” osuda je bila povučena; cijeli dug bio je oprošten i njemu se vrlo brzo pružila prilika da se ponaša po ugledu na gospodara koji mu je oprostio. … Međutim, taj isti prema kojemu se postupalo tako milostivo, postupio je prema svojem drugu na potpuno drugačiji način. …
Pouka koju trebamo naučiti glasi da moramo njegovati duh istinskog opraštanja, isto onako kao što je Krist oprostio grešniku koji ni u kojem slučaju nije mogao vratiti svoj golemi dug. Mi trebamo imati na umu da je Krist platio beskrajnu cijenu za grešna ljudska bića i da zato i mi trebamo postupati prema njima kao prema Kristovom otkupljenom vlasništvu. (Review and Herald, 3. siječnja 1899.)
