“Kad pristupi onaj koji je primio jedan talenat, reče: ‘Gospodaru, znajući da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje.’” (Matej 25,24.25)
Pouka ove usporedbe je jasna. Svi darovi intelekta ili imanja koje netko ima na raspolaganju, povjereni su Njemu. Oni su Gospodnja svojina i trebaju biti uporabljeni Njemu na slavu i hvalu. Oni trebaju biti usavršeni i uvećani uporabom, tako da Gospodin dobije dobitak od njih. Međutim, Gospodin ne dobiva nikakav dobitak od mnogih talenata jer ih, slično nevjernom sluzi, oni kojima su povjereni ne umnožavaju. …
Svi koji u svojem srcu njeguju sebičnost, poslušat će Sotoninu kušnju i odigrat će ulogu nevjernog, nemarnog sluge. Oni će sakriti povjereno blago, neće uporabiti svoje talente za Gospodina. … Oni su škrto sijali ili uopće nisu sijali, pa će i požeti škrto. Ali iako im je Gospodin to rekao riječima koje se ne mogu pogrešno razumjeti ako je čovjek pošten i iskren, oni njeguju nezadovoljstvo u svojim srcima, prigovaraju da je Gospodin nepravedan gospodar i da je oštro i nepravedno postupao prema njima. …
Danas se tim poslom bave mnogi koji tvrde da poznaju Boga. Oni govore na srdit, prigovarački način o Gospodnjim zahtjevima. Oni ne optužuju neposredno Boga da je bio nepravedan, ali prigovaraju svemu što se tiče uporabe njihovog utjecaja ili njihovih sredstava u Njegovoj službi. Bez obzira na to o kome se radi, ako oni kojima je Gospodin povjerio svoje darove ne uporabe na najbolji mogući način svoje sposobnosti, ako ne surađuju s nebeskim anđelima nastojeći biti na blagoslov svojim bližnjima, primit će osudu od Gospodina: Ti, nevjerni i lijeni slugo, ti si dobio na uporabu moje darove, ali ih nisi uporabio! … Ti koji si mislio da znaš tako mnogo, zlonamjerno si me protumačio i naveo si i druge da pomisle da sam nepravedno oštar i pun zahtjeva. “Nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.” U taj će dan ovi nevjerni sluge uvidjeti svoju pogrešku, shvatit će da su sebično zadržavajući svoje darove da Gospodin ne može imati nikakve koristi od njih ne samo izgubili sve što su imali, već da su izgubili i svoje vječno blago. (Review and Herald, 5. siječnja 1897.)
