Clifford Goldstein
Pod sumnjom za nevjeru, muž dovodi ženu u svetište pred svećenika, koji će je “postaviti pred Jahvu”(Brojevi 5,16). Svećenik uzima “svetu vodu”(možda iz umivaonika?) i miješa je u posudi s “prašinom sa šatorskog poda”te ona postaje “gorka voda što donosi kletvu” (redci 17 i 18). Otkriva ženinu glavu i s darom koji je muž donio “za nju”(redak 15), sada stavljenim u njezinu ruku, svećenik je stavlja pod zakletvu pred Bogom.
Ako si vjerna, kaže joj, bit ćeš “pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! (redak 19) Ali ako si išla stranputicom s kojim čovjekom osim tvoga muža, i oskvrnula se… Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom”(redci 20 i 21).
Nakon pojašnjenja svećenik piše prokletstva na svitak i ispire ih u “vodu gorčine koja donosi prokletstvo”. Uzima od žene dar i dio prikazuje pred Gospodinom, a dio spaljuje na oltaru. Zatim žena ispija vodu i voda u kojoj su isprana prokletstva tako ulazi u njezino tijelo.
I dok pije vodu, ako je oskvrnuta i bila je nevjerna svome mužu, onda voda koja donosi prokletstvo ući će u nju i postat će gorka, a njezin će se trbuh naduti, a maternica usahnuti, te će žena biti prokletstvo među narodom. Ali ako žena nije okaljana, već je čista, neće joj biti ništa i imat će djece.”(Redci 27 i 28)
Naravno da nam se nameće cijela lista pitanja, između ostalih, zašto voda i prašina. Nije li Gospodin mogao jednostavno dodijeliti pravdu bez ovih stvari? Naravno da jest. Možda se ovako radilo iz istog razloga iz kojega je Isus, kad je izliječio slijepca, “pljunuo na zemlju, s pljuvačkom načinio malo blata, i stavio ga na čovjekove oči” (Ivan 9,6). Ovo su bili zemaljski, opipljivi simboli, kako bi narod bolje razumio velike stvari što ih je Bog činio među njima.
A u slučaju sumnje na preljub zašto samo žena, a ne i muškarac? Nije nam rečeno. No, važnije je ono što nam jest rečeno: u očito patrijarhalnom društvu, gdje muškarci znaju biti okrutni, grubi i tlačiti, nije dopušteno da ženu i suprugu učini žrtvom njezin dvolični muž, koji je se odluči iz bilo kojeg razloga riješiti, i to tako što će na nju svaliti lažnu optužbu za preljub (ili se možda, bez zlobe, iskreno plaši njezine krivice).
Ovaj nam drevni ritual pokazuje da je, bez obzira na razlog optužbe, ženu štitio sam Bog. U nečemu tako ozbiljnom ona nije bila ostavljena na milost i nemilost dečkima pod nabojem hormona ili pak lažnim svjedocima koji su mogli biti podmićeni ili u dogovoru s mužem.
Glavni je sudac bio Gospodin Izraelov, Bog koji je stvorio nebesa i zemlju i izbavio Izrael od Egipćana. Sam je Bog bio jamstvo da se s njezinom sudbinom ne smije