Johann Gerhardt
Nakon dužeg vremena sjedimo zajedno: on, s kojim sam prije četrdeset godina sjedio u školskoj klupi, i ja. Prisjećam se – on je u svome učenju bio jako marljiv, svladao je grčki i hebrejski jezik i postao pastor. Život nas je zatim poveo različitim putovima. Nakon nekoliko godina morao je zbog bolesti napustiti propovjedničku službu koja mu je prirasla srcu.
Onda mu je dijete na tragičan način izgubilo život. Sad razgovaramo onako kako se nakon dužeg vremena razgovara, ali nekako ne nalazim prave riječi. Stručnjak sam za savjetovanje i dušobrižništvo; podučavao sam studente kako se trebaju ponašati u takvim situacijama. Ali pred čovjekom kojega cijenim i čiju patnju mogu samo naslutiti, sva teorija ostaje sivom… Od Joba naovamo su se filozofi, teolozi i terapeuti bavili smislom patnje. Ono što je iz toga proizašlo su korisni, ali ipak samo teoretski savjeti koji najčešće vrijede toliko dugo dok čovjeka samog ne snađe patnja. Ona bi trebala odgajati, objasniti, oblikovati karakter, učiniti čovjeka suosjećajnijim. Ili je ona, kako to smatra Victor Frankl, znak ljudskosti. To što možemo patiti dio je odgovora na problem grijeha… Jedna prijateljica naše obitelji saznala je jednog dana za dijagnozu: rak. Kad sam nakon toga pažljivo pitao kako je odgovorila na pitanje ”Zašto ja?” iznenadila me kad je rekla da se pita drukčije, naime: ”Zašto ne i ja? Zašto bih baš ja trebala biti pošteđena, dok je pogođeno tisuće drugih žena? Ali ja nisam sama, uz mene je Bog prepun ljubavi. Živjela ili umrla, u Njegovoj sam ruci.” Čini mi se da za kršćanina takvo stajalište može biti važno za ophođenje s patnjom. Kao vjernici nismo izvan ljudskog roda. Više ne živimo u raju nego pod grijehom, u nesavršenom svijetu koji čezne za izbavljenjem. Pavao je to iskusio na vlastitom tijelu i zato zaključio da premda kao vjernici živimo u duhu u novom svijetu, ipak smo podložni zakonu grijeha (Rim 7,25). A prema zakonu grijeha svi smo smrtni i u ovome svijetu izloženi patnjama. Kod vjernih su prisutni isti simptomi patnje kao kod drugih. Imam ista pitanja, iste strahove. Tražim izlaze ili bar olakšanje. Idem k liječniku ili psihoterapeutu i tražim pomoć gdje god je mogu dobiti. Ali znam da je patnja dio ovog života. I kad mene pogodi, onda je to više pravilo nego iznimka.
Krist pati s nama
Kao kršćanin u patnji nisam sam. Pisac Poslanice Hebrejima je na to podsjetio svoje čitatelje. Oni su se pitali zašto moraju podnositi ”vatru” patnje kad su povjerovali u Krista i kad su dobili obećanje novog života u slavi. ”Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebrejima 5,15.16) Možda u patnji sažaljivi Spasitelj na prvi pogled ne izgleda velika pomoć, ali prema mojem shvaćanju ova slika bezuvjetne solidarnosti je najsveobuhvatnija i najveća postojeća pomoć. U bolesti smijem moliti za ozdravljenje, za savlađivanje neke krize u odnosima, za uklanjanje patnje od strane Božje milostive ruke. Smijem vikati, smijem sumnjati, čak smijem pasti kad bol bude prevelika. Ali Isus je uvijek tu. On ima za mene ”naume mira”, a ne nesreće (Jer 29,11). On do najvećih dubina poznaje patnju nevino osuđenog. On, koji je iskusio smrt, ne napušta me ni onda kad mi patnja oduzima život. I u posljednjim trenucima umiranja, kad se svi drugi moraju oprostiti od mene i kad sam podnosim smrt, On je pored mene i u meni. I u smrti, bez obzira koliko dugo trajala, ja sam u Njegovoj ruci. To je u patnji za mene najveća, najdublja i najsnažnija utjeha.
Kako postupam kad patim?
• Ne tražim patnju, premda računam s tim da me i ona može pogoditi.
• Pokušavam živjeti što odgovornije da bih sebe i druge zaštitio od patnje.
• Na patnju reagiram kao svaki čovjek, s istim tipičnim reakcijama.
• Tražim pomoć, i stručnu, i ne stidim se tugovanja i suza.
• Nastojim ne mučiti se s nalaženjem smisla patnje.
• Znam da je Bog dobar prema meni i da mi je blizu u patnji, bilo zasluženoj ili nezasluženoj.
• Molim Boga da mi pokaže putove iz patnje.
• Znam da Isus sudjeluje i suosjeća u mojoj patnji.
• Želim suosjećati s drugima koji pate i biti im blizu koliko je to moguće.
• Osjećam duboku radost spoznajom da će Bog obrisati suze i da će doći kraj patnjama (Otk 21).
• Kad s