Ako govorim sa samopouzdanjem Rusha Limbaugha (poznati radijski voditelj) i pjevam s lakoćom Celine Dion, a pri tom nemam ljubavi, moje riječi su poput škripe noktiju na zaleđenom vjetrobranu.
Ako mogu programirati glavni kompjuter NASE i ako mogu nadmudriti mog nastavnika kemije, ako mogu zapamtiti Psalme i bez drijemanja pročitati Levitski zakonik, ili ako čak mogu predvidjeti budućnost, ali bez ljubavi, ja vrijedim koliko i vrč toplog umaka.
Ako darujem svoju odjeću Crvenom Križu i pustim mojoj sestri da mi prekopava po ormaru, ako se na stupu pržim poput mučenika, ili ako svakog sata darujem jednu litru krvi, a pri tom nemam ljubavi, moje djela su beskorisna.
Ljubav je strpljiva – čak i ako to znači penjanje na 31. sprat da bi se jednog imigranta uputilo na pravo mjesto.
Ljubav je dobra – ona ne nasjeda na podbacivanja, ogovaranja ili na šale o Židovima.
Ljubav ne zavidi kapetanu košarkaške momčadi, predsjedniku razreda, čak ne zavidi ni plavuši koja je postigla besprijekornu preplanulost.
Ljubav se ne nervira o dobivanju čistih petica ili o stipendiji za Princeton. Ljubav nije prepotentna zbog nove Corvette ili zbog godišnjeg odmora u najboljem svjetskom zimskom odmaralištu. Ljubav se nikada ne ruga debelom dječaku koji na tjelesnom jedva stane u svoju majicu.
Ljubav se smiješi kada se zakasni na brzi vlak. Ljubav se ne žali zbog loše presude suca. Ljubav vjeruje da Bog pruža najbolje stvari u životu. Ljubav se nada i onda kada je obitelj pred raspadom.
Ljubav se ne mijenja poput godišnjih doba. Ljubav je poput igračke na bateriju. Ona traje i traje i nastavlja dalje.
Na kraju će ostati samo tri stvari: vjera, nada i ljubav. Ali najveća od njih je ljubav.