“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka.” (Postanak 1,27)
“Čovjek, oko 175 cm visoki poredak ugljikovih, vodikovih, kisikovih i dušikovih atoma. Uz nešto fosfora i željeza. Vrijednost čitavog materijala: oko 22 kune. Pokretan informacijskim sustavom, jednim računalom od 1300 gr mozga koji na sat troši 25 vata energije. Vrlo štedljiv uređaj.”
Tako bismo mogli opisati čovjeka. Ali kako o njemu govorimo, tako o njemu i mislimo. A kako o njemu mislimo, tako se prema njemu odnosimo. Ne nalazimo li u navedenom opisu sliku čovjeka koja određuje tko smo i kako se odnosimo prema bližnjima?
Tko sam ja? Ništa više od gomile bioloških stanica vrijednih ni 22 kune? Štedljiv uređaj? Dobro funkcionirajući stroj? U tom slučaju me se može iskorištavati, sa mnom se služiti i zamijeniti me; predmet koji je toliko vrijedan ili bezvrijedan koliko drugome koristi. Takva slika čovjeka stvara gubitak ljudskosti i pretvara duhovno, duševno i tjelesno nasilje u legitimno sredstvo za rješavanju sukoba. Tako čovjek bude izopačen do neprepoznatljivosti.
Tko sam ja? Biblija kaže da su ljudi stvoreni na Božju sliku. Ja nisam predmet već osoba, nisam podložnik već ravnopravan, nisam gospodar već partner. Ova slika pokazuje dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost svakog čovjeka. Biti sve sličniji Božjoj slici je cilj vrijedan truda i zato ostaje naša stalna i neizbježna zadaća.
Michael Goetz