„Pogledajte ptice nebeske ! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?“ (Matej 6,26)
Prije nekoliko godina zdravstvena služba Sjedinjenih Država izdala je priopćenje u vezi s proširenošću bolesti živaca i o utjecaju briga i strahovanja na skraćivanje čovjekovog života. U toj izjavi bile su i sljedeće rečenice, nesumnjivo nadahnute Isusovim riječima: „Koliko je do sada poznato, nijedna ptica nije pokušavala sagraditi više gnijezda od svojih susjeda. Nijedna lisica se nikada nije živcirala što ima samo jednu jazbinu da se u njoj sakrije. Nijedna vjeverica nije umrla zbog brige što nije sakupila dovoljno plodova za dvije zime i nijednog psa nikada nije morila nesanica zato što nije ostavio ustranu dovoljno kostiju za svoje staračke dane.“
Govoreći o Božjem staranju o pticama, Isus nije želio naglasiti da one ne rade, da se ne staraju. Nitko nije toliko marljiv, nitko toliko ne trči za hranom kao vrabac. Svakako da vrapci ne sjede na ogradama, čekajući da im tko stavi zrno u kljun. Isus želi istaknuti da se oni ne zabrinjavaju. Oni se ne trude da proniknu u budućnost koju ne mogu znati, niti svoju sigurnost nalaze u zalihama koje su nagomilali.
Očito je, kaže Isus, da su ljudi važniji od ptica. Ako se Stvoritelj stara o pticama, možete biti sigurni da će se starati i o ljudima, o vama. Prekrasno, nježno, kratkotrajno cvijeće je upotrijebljeno kao primjer nama u istom smislu.
Danas, dragi nebeski Oče, želim Ti zahvaliti na poukama iz prirode, na poukama s kojima se suočavam svakoga dana. Pomozi mi, Gospode, da prihvatim ono što mi Ti govoriš. Pomozi mi da se ne brinem, već da imam povjerenja u Tebe i u Tvoje staranje. Pomozi mi da nađem mir u Tvojoj ljubavi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)