Isti trik gospođa S. je izvela i u drugim bankama u gradu. Ali nešto nije bilo u redu s cijelim tim prevarantskim programom. Ono što gospođa S. nije znala, to je da su svi čekovi bili snimljeni na film prije no što je tinta nestala! Tako umjesto da se lako i brzo obogati, S. je završila u zatvoru.

Kada netko želi da njegov zapis nestane, onda koristi tintu koja nestaje. Ali ako netko želi svoj zapis sačuvati, onda ga piše  na osobit način i na materijalu koji traje. Primjerice, na KAMENU. Biblija nam govori da je upravo to ono što je Bog učinio kada nam je podario Deset Zapovijedi: “Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče KAMENE, ispisane prstom Božjim.” On nije želio svoj zakon ispisati tintom koja nestaje. Taj je tekst suviše važan da bi bio zaboravljen. Deset Zapovijedi pokrivaju suštinu svih obveza koje čovjek ima prema Bogu i prema svojim bližnjima. I sve su one utemeljene na načelu ljubavi.

Pitat ćete se: “Kako zakon može biti utemeljen na ljubavi?” Poslušajmo kako zapovijedi u suštini zvuče kada ih izgovorimo slobodnim jezikom:

Upamti da je Bog jedini Bog.

Nikoga i ništa ne čini svojim idolom.

Prema Božjem imenu se odnosi s najvećim poštovanjem.

Sedmi dan, Subotu, provedi s ciljem da se više približiš Bogu.

Poštuj svoje roditelje.

Ne ubijaj druge ljude.

Spolne odnose održavaj samo sa svojim supružnikom.

Drži svoje ruke dalje od onog što nije tvoje.

Budi pošten kada govoriš o onome što znaš ili ne znaš.

Budi zahvalan za ono što imaš i ne uznemiravaj se zbog onoga što nemaš.

Istina je, gdje nema zakona dolazi do anarhije u odnosima, gubi se ljubav. Kao što je to Pavao pisao: “A grijeh se ne uračunava kad nema zakona.” Kao grešnici, mi smo često u prilici da sebično povrijedimo i uklonimo svakoga tko nam stoji na putu do onoga što želimo. Zato su nam potrebne neke smjernice koje bi regulirale naše odnose. A Božji je zakon, Deset Zapovijedi kakve su zapisane u Bibliji, knjiga Izlaska, 20. poglavlje, zbirka najjednostavnijih i najjasnijih načela ikada uspostavljenih, koja nas uče kako uistinu treba voljeti. Božji je zakon, dakle, dobar, ali nažalost mi nismo.

To što Deset Zapovijedi nisu ispisane tintom koja nestaje, ne znači ih da ljudi uvijek poštuju. Netko može reći kako one služe samo da bi nas ograničile i držale pod kontrolom. Ali poznajete li nekoga koga zapovijedi prisiljavaju biti poslušan? Može li se nekoga prisiliti da voli?

Apostol Pavao u Božjem zakonu vidi dublju namjeru nego samo nekoga držati pod kontrolom. On kaže: “Ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu, jer ne bih upoznao požudu da Zakon nije rekao: ‘Ne poželi!'” To znači da nas Deset Zapovijedi suočavaju s činjenicom da je grijeh nešto strašno. To je sebično stanje našeg uma koje je prekinulo naš odnos s Bogom i iskvarilo naše odnose s drugim ljudima. I upravo zato mi trebamo pomoć. Shvativši svoje stanje kroz zakon, Pavao je, ipak u zahvalnosti, izrekao ove riječi: “Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po ISUSU KRISTU, Gospodinu našemu!”

Zato što je ljubav temelj svih odnosa, zakon nema efekta na naš grešni um ako se primjenjuje samo izvana. Mi svoje ponašanje možemo dovesti pod kontrolu Božjih načela, ali samo nas Isus može promijeniti iznutra. Samo nas on može naučiti voljeti Boga i svoje bližnje te tako uistinu ispunjavati zakon. Božje nam zapovjedi pomažu da vidimo svoju potrebu za Spasiteljem, a poslušnost tim načelima otkriva da ga volimo i želimo biti lojalni. Isus je rekao: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” Zato je bitno najprije uspostaviti kontakt s njime putem Biblije i molitve. Potom treba živjeti prema njegovoj volji i svakodnevno održavati zajednicu s njime. On će dalje učiniti da se ljubav unutar nas očituje i u odnosima s drugim ljudima.

Ispisan, ne tintom koja nestaje, već Božjom rukom, Zakon je, kaže Biblija, ispunjavao obje strane svake kamene ploče. To znači da u Zakonu ljubavi nema mjesta da se nešto doda. Možemo li, mi ljudi, izmisliti nešto veće od Božje ljubavi otkrivene u životu Isusa Krista? A to što je trajno bio urezan u kamenu znači da mu se nema ni što oduzeti. Mislite li da bi to bila ljubav, ako bismo joj oduzeli nešto od onoga što je Isus pokazao kada je dao svoj život za nezaslužne ljude? Svakoga dana imajmo na umu uzvišeni Božji zakon ljubavi i neka tih jednostavnih deset načela zauvijek oplemene naš odnos s Bogom i bližnjima.

Randy Fishell

Neki od zakona poznati su i nose imena znanstvenika koji su ih otkrili. Tu su Newtonov zakon o sili teži, Keplerovi zakoni o gibanju planeta, Snellov zakon o lomu svjetlosti, Ohmov zakon o odnosu električnih sila, Boyleov zakon o plinovima, Mendelov zakon o nasljeđu, Fechnerov zakon psihologije, ili pak Einsteinov zakon relativnosti. Dakako, to nisu ljudski već božanski zakoni. Znanstvenici su samo otkrili ono što je Bog uspostavio tisućama godina ranije.

Vaša Biblija objavljuje temeljnu istinu: “Samo je jedan zakonodavac” (Jakov 4,12), i tvrdi da je to Bog“Bog nije Bog nereda, nego reda.” (1. Korinćanima 14,33) Prema tome, kad je planirao savršeno kretanje zvijezda i beskrajno skladno uredio djelovanje molekularnih i atomskih sila, bilo je prirodno da stvaranje našeg svijeta i njegovo naseljavanje novom rasom bude usklađeno s osnovnim zakonima što ih je sam postavio.

Kad je rekao: “Neka proklija zemlja zelenilom — travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme” (Postanak 1,11), Bog je ne samo izrazio želju već i zakon što su ga stručnjaci za hortikulturu kasnije otkrili.

To jednako vrijedi i za Njegovu objavu: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti, stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” U ovome je obuhvaćen zakon o nasljeđivanju, koji izaziva divljenje suvremenih biologa. A kad je Bog govorio Adamu o plodu sa stabla spoznaje dobra i zla: “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2,17), On mu je zapravo objavio još jedan osnovni zakon: neposlušnost donosi kaznu ili, kako je Pavao jezgrovito rekao: “Jer je plaća grijeha smrt.” (Rimljanima 6,23)

Sav život na ovom planetu određen je zakonima, doduše ne napisanima na papiru, pergamentu ili kamenu, ali zato ne manje stvarnima. Sasvim je umjesno pretpostaviti da je Bog prenio Adamu, kruni svog stvaranja, spoznaju o velikim osnovnim načelima ispravnog življenja, što su kasnije obuhvaćena u Deset zapovijedi.

Abraham ih je sigurno poznavao, jer je Bog četiri stoljeća prije Sinaja rekao: “Abraham (je) slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!” (Postanak 26,5)

Za teškog izraelskog robovanja u Egiptu postupno je iščezla spoznaja o Božjim pravilima ponašanja. Bilo je hitno potrebno njihovo obnavljanje. Stoga se i zbio onaj veličanstveni prizor na “Božjoj gori”, kad je Vrhovni Zakonodavac sišao, razgovarao s Mojsijem i dao mu “dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim”. (Izlazak 31,18)

Na tim kamenim pločama bilo je upisano Deset zapovijedi određenih za čovjekovu dobrobit, da ga vode putovima pravednosti i sačuvaju od zla.

Tih Deset zapovijedi naći ćete u knjizi Izlaska 20,2-17. Naučite ih napamet. Bog ih je dao za vaše dobro. Evo ih:

1. “Nemoj imati drugih bogova osim mene.”
Dajmo Bogu prvo mjesto u svom životu.

2. Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, i1i dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjavam grijehe otaca — onih koji me mrze — na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.”
Bog nikome neće dopustiti da s Njim dijeli štovanje koje pripada samo Njemu. Stoga se moramo čuvati od idolopoklonstva u bilo kojem obliku. Ne smijemo se klanjati kipovima, slikama, ljudima, novcu ili bilo čemu svjetovnome. Naše štovanje pripada samo Bogu.

3. “Ne izgovaraj uzalud ime Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime Njegovo.”
Moramo poštovati sve što je u svezi s Bogom. Uzimati Njegovo ime kao ispraznu riječ za kletvu, u Njegovim je očima težak grijeh.

4. “Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga dana je subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja živina, niti stranac koji se nade unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.”
Ova najduža od Deset zapovijedi poziva nas da se sjetimo dana odmora i bogoslužja što ga je Bog u početku odvojio za najveće čovjekovo duhovno dobro. Sedmi dan svakoga tjedna treba držati svetim danom, Božjim danom, danom posebnog zajedništva i prijateljstva s Bogom.

5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.”
Moramo štovati svoje roditelje uz sve što to znači glede zakona i reda u domu.

6. “Ne ubij!”
Život drugih trebamo cijeniti kao svoj vlastiti. Nikoga ne smijemo mrziti. U našem srcu ne smije biti mjesta za pomisao na ubojstvo.

7. “Ne čini preljuba!”
Budimo čisti u svim svojim mislima i postupcima, izbjegavajući svaki nagovještaj zla.

8. “Ne ukradi!”
Budimo pošteni u svim svojim odnosima s bližnjima, u svojim poslovima, u novčanom poslovanju i u našem služenju Bogu i ljudima.

9. “Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!”
Govorimo istinu uvijek, u svakoj prigodi, ali govorimo “istinu u ljubavi” (Efežanima 4,15).

10. “Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome!”
Budimo zadovoljni onim što nam je Bog dao, ne zavideći drugima što im ide bolje nego nama. Budimo darežljivi, a ne pohlepni; obzirni, a ne sebični.

Takav je Božji zakon kako ga nalazite u svojoj Bibliji. Njegove su zapovijedi jednostavne i logične. S druge strane, toliko su duboke da mogu “suditi nakane i misli srca” (Hebrejima 4,12). Charles H. Spurgeon napisao je u svezi s tim Zakonom: “Nema nijedne suvišne zapovijedi, nijedne koja bi nedostajala. On je toliko neusporediv da je njegovo savršenstvo dokaz božanskog podrijetla.” (Sermons, sv. 2, str. 280)

David je rekao: “Savršen je Zakon Jahvin — dušu krijepi; pouzdan je propis Jahvin — neuka uči.” (Psalam 19,8) Kad je Bog odlučio stvoriti čovjeka, stvorio je i zakone koji trebaju upravljati njegovim aktivnostima. Ponovio ih je na Sinaju i predao ih Mojsiju. Deset zapovijedi određeno je za čovjekovu dobrobit, da ga vode putovima pravednosti i sačuvaju od zla. Naći ćete ih u Izlasku 20,2-17. Naučite ih napamet; Bog ih je dao za Vaše dobro!

“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.” (Psalam 119,97) David se stalno molio: “Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona!” (18. redak)

Pavao je taj Zakon nazvao svetim, pravednim i dobrim (Rimljanima 7,12), a Jakov ga proglasio “savršenim Zakonom slobode” (Jakov 1,25).

On je to sve — i više. Nije čudo što ga je Vrhovni Zakonodavac oblikovao kako bi zadovoljio potrebe bića koja je sam stvorio i koja je silno volio. Ne možemo dovoljno istaknuti vrijednost Deset zapovijedi. Mnogi su ih predugo zanemarivali.

“Nevolje našeg vremena”, rekao je John Drewett, “posljedica su kršenja Zapovijedi, i samo kad ljudi usklade svoj društveni i osobni život s Božjim zakonom, kako je objavljen u Starom zavjetu a ostvaren u životu Isusa Krista, samo će se tada na Zemlji uspostaviti mir, pravda i zdravo rasuđivanje.” (The Ten Commandments in the Twentieth Century, str. 13)

Na svojim evangelizacijama Billy Graham je dao slične izjave o važnosti Dekaloga. Ti ljudi i mnogi drugi ponovno otkrivaju koje je namjere Bog imao kad je dao svoj Zakon. Oni shvaćaju veliku istinu koju je Mojsije iznio u svoje vrijeme: “Naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas.” (Ponovljeni zakon 6,24)

Bog je želio da Njegov Zakon bude blagoslov. Kao što je David rekao: “Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu Njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” (Psalam 1,1-3)

Značajno je što i posljednja knjiga Vaše Biblije spominje taj blagoslov: “Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12)

Arthur S. Maxwell

Bilo je rano jutro i još uvijek mračno kad smo izišli iz kuće i krenuli pustim ulicama. Uskoro su iza nas ostala svjetla grada i mi smo se nastavili kretati duž svijetlog tunela koji su stvarala svjetla našeg automobila. Dugo vremena čulo se samo brujanje motora i škripa guma na kolniku.

Konačno se na obzorju pojavilo crvenilo koje je najavilo dolazak dana i ubrzo smo ga vidjeli: tanki srp jarkog svjetla. To je sunce počelo provirivati iza obližnjeg brežuljka. Nekako neprimjetno dizalo se sve više i više dok nekoliko minuta kasnije nije bio dan.

Naš je prvorodenac prvi prekinuo tišinu. Četverogodišnji David uvijek nas je iznenađivao svojim neobičnim primjedbama.

“Tata,” rekao je, “kad bismo sutra rano ujutro došli ovamo i popeli se na ono brdo, bismo li mogli pružiti ruku i dotaknuti sunce dok putuje?”

A ja sam pomislio: Kako funkcionira dječji um! Djeca ništa ne smatraju velikim – umjesto toga ona umanjuju svijet. Golemi beskraj svemira ne uklapa se u njihove male umove pa zato svemu umanjuju mjeru.

U šumi neki čovjek nešto radi. “Prvo ću nakopati zemlje”, kaže. “Zatim ću joj dati ovakav oblik. Vidite, tu su oči i nos. Sad ću ga staviti na sunce da se osuši, a onda ću ga obojiti svojim omiljenim bojama. Zanima vas što pravim? Boga, naravno. Niste znali? Ne, ne samoga Boga. To je Njegov portret. Tako On izgleda.”

Moj četverogodišnjak mislio je da bi mogao pružiti svoju ručicu i dotaknuti sunce. A onaj čovjek u šumi vjeruje da može prikazati Boga. Obojica čine istu pogrešku.

Kralj Salomon imao je bolju predodžbu. Sagradio je u Jeruzalemu prekrasan hram. Kad ga je dovršio, pripremio je svetkovinu koja je trajala danima. Ali usred tog zanosa nije iz vida izgubio pravo značenje tog događaja. Obratio se Bogu i u molitvi rekao: “Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!” (2. Ljetopisa 6,18)

Zašto nam druga zapovijed zabranjuje pravljenje kipa koji bi prikazivao Boga? Zato što bez obzira na to koliko ga napravili velikim ili s koliko ga zlata, dijamanata i drugih skupocjenih ukrasa pokrili, Boga samo umanjujemo. Mi Ga neizbježno svodimo na strogo ljudsko shvaćanje stvari. A to je zapravo srž problema. Umanjena slika Boga temeljni je grijeh koji nam druga zapovijed pomaže da izbjegnemo.

Suvremeni racionalisti čine istu pogrešku. Bacaju malu mrežu svojih intelektualnih sposobnosti u golemi ocean svemira. Ono što mogu uloviti ograničeno je kratkim dosegom njihovih osjetila i sposobnosti da obrade dobivene podatke. Onda se proglašavaju vlasnicima tog komadića informacije i niječu postojanje svega ostalog. Kao što sam rekao, čine istu pogrešku i dokazuju da ovaj problem nije ograničen samo na neznalice.

“Ta sam vas Otac ljubi”
U stara vremena logična posljedica idolopoklonstva bila je politeizam, vjerovanje u mnogo bogova. Ljudi su izmišljali više bogova jer nisu mogli zamisliti da je jedan dovoljan, da se jedno božanstvo može o svemu brinuti.

Prvi kršćani čvrsto su se držali ideje da postoji samo jedan Bog, ali mnogi nisu imali jasnu sliku o tome tko je On. Bili su skloni mišljenju da nalikuje na božanstva koja su nekoć štovali – bića koja su zaboravljiva i ravnodušna, koja im nisu uvijek bila voljna pomoći. Obraćenici iz neznaboštva smatrali su da moraju stalno prositi i moljakati kako bi svladali Njegovu ravnodušnost i uvjerili Ga da se treba zainteresirati za njihove potrebe.

Teško je zamisliti veću zabludu. Biblija uspoređuje Božju ljubav s najsnažnijom vrstom ljudske ljubavi i objavljuje: “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.” (Izaija 49,15.16)

Ali unatoč ovom jamstvu, mnogi još uvijek zamišljaju Boga kao zaboravnog i nesklonog, a oko Njegovog se prijestolja nalazi vojska posrednika koji danju i noću bučno privlače Njegovu pozornost kako bi Ga uvjerili da nam je potrebna pomoć. Ali Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi.” (Ivan 16,26.27) A apostol je savjetovao: “Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebrejima4,16)

Misao o posredovanju preko mrtvih svetaca jasno je kršenje druge zapovijedi jer je zasnovana na poganskom shvaćanju ograničenog Boga kojeg je teško izmoliti da nam pomogne.

 
“Zašto si posumnjao?”
Jednog dana stajao sam na pristaništu u Guanaji u Hondurasu dok mi je prijatelj pokazivao privezane brodice za ulov škampa. Goleme mreže za povlačenje bile su dizalicama podignute da se suše na suncu. Uvečer će ponovno isploviti. Prijatelj mi je pričao koliko tona škampa ove brodice donose svakog dana.

Pomislio sam uznemireno: Ako tako nastave, ubrzo će isprazniti oceane.

Sljedeće jutro letio sam uzduž obale od Guanaje prema Puerto Cabezasu. Ispod lijevog krila našeg zrakoplova mogli smo vidjeti plave obrise priobalnog gorja, a s desne strane beskrajno more. Pokušao sam pogoditi koliko je kilometara do točke gdje se obzorje stapa s nebom. Nastavili smo letjeti i nekoliko minuta poslije ugledao sam duboko ispod sebe tri brodice u ribolovu na škampe kako se dižu i spuštaju na valovima dok su za sobom povlačile mreže. To su jamačno bile neke od onih koje sam vidio dan ranije, ali su sada izgledale tako sićušne. A kakav je tek bio kontrast između njihove veličine i golemog oceana! Onda sam pomislio: Kako ove brodice mogu iscrpiti sve blago koje je Bog spremio u svoju smočnicu? Kako se stvari mijenjaju kad ih gledamo iz drukčije perspektive!

A onda sam se zapitao: A kakva je Božja perspektiva? U nekim trenucima čini nam se da naši problemi ispunjavaju zemlju i nebo. Što mislite, kako Bog na njih gleda?

To je bila pouka koju je Petar naučio jedne olujne noći na Galilejskom jezeru. Golemi valovi i vjetar izazvali su u njemu paniku pa je povikao: “Gospodine, spasi me!” (Matej 14,30)

“Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?'” (redak 31)

Strah i zabrinutost dolaze od nedostatka vjere, a to je prekršaj druge zapovijedi jer pokazuje da je Bog u našim umovima jako malen.

 
Nikad ne smijemo podcijeniti moć idola
Pjesnik je o idolima pisao: “Takvi su i oni koji ih napraviše.” (Psalam 115,8) U svoje vrijeme to je zapazio i apostol Pavao. Rekao je da su idolopoklonici zamijenili “slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova”.

“Stoga ih je Bog”, rekao je, “predao sramotnim strastima … nevaljanu umu te čine što ne dolikuje.” Apostol objašnjava što to “ne dolikuje” navodeći popis grijeha na kojem se nalazi lakomost, zloća, zavist, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernost, došaptavanje, klevetanje, drskost, oholost, neposluh roditeljima, nerazumnost, nevjera, bešćutnost i nemilosrdnost (Rimljanima 1,23.28-31).

Nije baš lijepa slika, zar ne? Mislite li da je pretjerana? Nedavno sam posjetio dojmljive ruševine Monte Albana u Oaxaci. Tu se mogu vidjeti prikazi drevnih zapotečkih bogova u obliku krilatih zmija, zgrčenih zvijeri i desetaka ljudskih prilika. Izrazi gnjeva i mržnje iskrivljuju lica tih idola. Vodič nam je pokazao žrtvenik na kojem su svećenici tijekom obreda živim žrtvama vadili srce. Zatim nas je poveo do igrališta objašnjavajući da je strana koja bi izgubila uvijek bila prinesena kao žrtva tim bogovima.

“Takvi su i oni koji ih napraviše”, kaže pjesnik.

U podne sam se vratio u grad i otišao u mjesni restoran. Prostorija se tresla od popularnog ritma ka-bum, ka-bum, a suvremeni “idol” je vriskao:

“Čitav dan sanjam o seksu.
Čitavu noć razmišljam o seksu.
Sve vrijeme razmišljam o seksu
s tobom, s tobom.”

Pjesme koje su slijedile razlikovale su se samo po tome što su pri ponavljanju iste poruke još više rabile uobičajene uličarske izraze.

Tko može posumnjati da suvremeni idoli imaju jednako toliko moći nad ljudima kao i drevni? A još je uvijek istina da su oni koji ih prave isti kao oni. Rezultati suvremenog idolopoklonstva u mnogočemu nadmašuju ono što je apostol Pavao opisao u svoje vrijeme.

 
Tisuće naraštaja
Neki su iznenađeni što druga zapovijed sadrži ozbiljno upozorenje o kipovima: “Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.” (Izlazak 20,5)

Ali posebno ih iznenađuje što Bog kaže da je “ljubomoran”. Osim toga, on tvrdi da će kazniti čak i treći i četvrti naraštaj zbog grijeha njihovih predaka.

Ovi ljudi donose krive zaključke zbog površnog čitanja teksta. Zapazite da ono što se događa “djeci do trećeg i četvrtog koljena” nije odmazda gnjevnoga Boga. Zapovijed jasno kaže da Bog kažnjava “grijeh otaca”. Upravo je to Pavao imao na umu u već navedenom ulomku. On kaže da štovanje idola, uzdizanje stvorenja iznad Stvoritelja, uklanja prepreke i podiže brane čovjekove izopačenosti. Kad ljudi postanu slični svojim idolima, zemlja se puni nasiljem i ljudi predaju srce “pakosti, lakomosti, zloći; puni (su) zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti” (Rimljanima 1,29).

Oni postaju “klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni” (redci 30 i 31). Smatrate li da bi bilo ugodno živjeti u društvu kakvo je Pavao opisao? To je posljedica koja seže “do trećeg i četvrtog koljena”, kobni rezultat koji bi Bog želio da izbjegnemo kad nam u drugoj zapovijedi upućuje ovu opomenu. I zbog toga je On “ljubomoran”. Čovjekova ljubomora odraz je sebičnog interesa, ali zapovijed jasno pokazuje da je Bog ljubomoran na svoj narod.

Nasuprot tomu, Bog iskazuje “milosrđe tisućama” onih koji Ga ljube i vrše Njegove zapovijedi (Izlazak 20,6). Naravno, to se odnosi na obećanje vječnoga života. Isus je rekao: “Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.” (Ivan 17,24)

Vijest slobode
Druga je zapovijed savršena dopuna prvoj. Oni koji su odlučili Bogu dati prvo mjesto u svojem životu, neće dopustiti da stvorenje zauzima mjesto koje pripada samo Stvoritelju. Kod njih neće biti zabune oko pravog bogoštovlja, jer će odbaciti sve ono što umanjuje vrijednost Boga u njihovom životu.

Za one koji vrše prvu i drugu zapovijed, poslušnost ostalima bit će potpuno prirodna. Ako ljubimo Boga – ako je On na prijestolju našeg života – naše će srce biti prepuno ljubavi i prema drugim ljudima.

Apostol jakov nazvao je Deset zapovijedi savršenim zakonom slobode (Jakov 1,25). Dosad smo razmotrili samo dva njegova propisa, ali je iz njih jasno značenje takvog savršenstva i slobode. O tome kaže pjesnik: “Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.” (Psalam 119,165)

Loron Wade