Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju.

Junačko djelo izvede mišicom svojom:
Rasprši one koji su oholi u misli srca svoga;
zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne;
gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku;
priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa –
kao što obeća ocima našim – u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
(Luka 1, 46-55)

Prvi, dominantni akter je Gospodin. On je, prema Mariji, njezin osobni Spasitelj, On je milostivo pogledao na nju i velike joj stvari učinio (počastivši je takvom prednošću da donese na svijet Čovjeka koji je istodobno Bog!). Njegovo je ime sveto i Njegovo milosrđe vremenski i generacijski neograničeno (“od koljena do koljena”). No, istodobno, On je junak, i to neobično agilan i silan. Njegovo junaštvo i moć ogledaju se prvenstveno u tome što je raspršio ohole, zbacio s trona vladare, a uzvisio neznatne. Gladne je nasitio, a bogataše otpravio bez hrane te priskočio u pomoć Izraelu, držeći obećanja što ih je izrekao. Tako predočen, Gospodin je Onaj koji izvršuje pravdu na Zemlji, On preokreće naopake tijekove povijesti i izokrenutu ovosvjetovnu ljestvicu vrijednosti. Tko bi gori, sad je doli! rekao bi Gundulić. Gospodin pruža nadu u svojoj naglašenoj aktivnosti, označenoj u tekstu glagolima – rasprši, zbaci, uzvisi, zasiti, otpusti, priskoči, jer tko se tako i toliko zauzima za neznatne? Tko je taj koji će učiniti velike stvari za osobe od kojih nema nikakve koristi? Tko je taj, osim Onaj koji ljubi?

Drugi akter su neznatni, među koje Marija ubraja i sebe. Ono što nju odlikuje jest osjećaj velike radosti i blaženstva. No, to nisu trenutačni i hlapljivi osjećaji, nego stanje. Ona je uistinu sretna i blažena i tako će je nazivati svi naraštaji. Marija nije, prema tome, nesvjesna posuda koju je nebeski Otac uporabio kako bi na Zemlju poslao Sina. Ona je osviještena i prosvijetljena o ukazanoj milosti i puna je oduševljenja. Ona slavi cijelim svojim bićem Gospodina. U hrvatskom prijevodu lijepo se postpozicijom (“duša moja”, a ne “moja duša”) ističe njezin ushit. Ne padajući ni u kakvu vjersku ekstazu, ona uza sve svoje oduševljenje argumentira Božju veličinu i razloge svojeg slavljenja. Ne ostaje samo na razini svojeg iskustva, nego se osvrće na sve koji Gospodina poštuju, na sve koji su gladni i neznatni. Sebe postavlja rame uz rame s njima. I Izrael je kao narod, u Marijinu kazivanju, neznatan i ovisan o Božjoj milosti.

Treći akter su oholi u misli srca svoga. To su vladari koji ugnjetavaju neznatne i bogataši kojima ništa ne treba i nisu gladni. Uz socijalnu i povijesnu dimenziju ovih antijunaka, dakako valja u duhovnu kontekstu prepoznati i duhovne bogataše, site svoje vlastite pravednosti, te sve oholice koji s prijezirom i omalovažavanjem pristupaju drugim ljudima. Marija ne krije likovanje zbog propasti ovih nepokajanih grešnika. U maniri psalmista sažimlje svekoliku starozavjetnu spoznaju.

Sjećajući se Marije i njezina neponovljiva iskustva, koje uključuje i nas, jer smo i mi ili neznatni ili oholi, pitajmo se: Imamo li mi svoje iskustvo s Gospodinom zbog kojega bi Ga “duša naša” mogla slaviti!

Đurđica Garvanović-Porobija

Elektronička pošta, tekstualne poruke, mobilni telefoni i pageri znače da je posao postao sve složenija cjelodnevna operacija za one koji su tehnički osposobljeni. To također znači da su radna mjesta iznimno ranjiva i osjetljiva na konkurenciju iz bilo kojeg mjesta na Zemlji. Povećanje opsega poslova i neuskladivi rasporedi obveza oduzeli su obiteljima stabilnost i trajnost. Mjesto na kojemu ćete živjeti više ovisi o slučaju nego o izboru. I uža i proširena obitelj se raspadaju.

Kako da zadržimo i sačuvamo vjeru u ovom sekularnom, postmodernističkom okruženju? Zauzimanje obrambenog stava, život u strahu i sumnja u svakoga tko se razlikuje od nas nisu rješenje. Umjesto toga, trebali bismo agresivno iskoristiti stvarnost Božje istinske prisutnosti u ovakvom novom svijetu. To znači da trebamo razviti živu vezu s Njim na istim mjestima na kojima je Njegova prisutnost ili odbačena ili zloupotrijebljena. Ali, kako da uspostavimo živu vezu s nekim koga ne možemo vidjeti, čuti ili dodirnuti? Kako da Bog danas postane stvaran u našem životu?

Mjesto na kojemu trebamo početi je naš molitveni život. Kao što sam već ranije ustvrdio, pojava slabosti u osobnom molitvenom životu sadrži prva dva koraka na putu prema sekularnoj promjeni. Zato trebamo usporiti, razmisliti i potražiti Njegovu prisutnost. Najjasnija poruka o Bogu koju će većina sekularnih ljudi ikada vidjeti i čuti je upravo ona koju će “pročitati” u životu nekog kršćanina kojega poznaju.

Uspješni odnosi se grade na dvostranoj komunikaciji — na slušanju i pričanju. Mi učimo o drugim osobama slušajući, i otkrivamo svoju skrivenu osobu govoreći o onome što nam se čini važno. Zamisao o razgovoru s Bogom nije čudna. Svi smo upoznati s pojmom molitve. Međutim, jednostrana komunikacija i jednostrani odnos brzo zastarijevaju i gube privlačnost. Kad je riječ o nekome koga ne možemo vidjeti, čuti i dodirnuti, slušanje može postati prilično izazovno.

Proučavajte kao dio života

Jedan od ključeva žive veze s Bogom u sekularnom postmodernističkom svijetu jest da naučimo kako slušati glas koji većina ljudi nikada nije čula. Najuobičajeniji način kojim se vjernici služe da postignu taj cilj je čitanje Biblije i drugih knjiga i članaka koji govore o Bogu.

Dakle, mjesto na kojemu najbolje možemo čuti Božji glas danas nalazi se u Njegovoj pisanoj Riječi i u drugim spisima visoke duhovne vrijednosti.

Život molitve

Kad je riječ o odnosu prema Bogu, razgovarati s Njim u molitvi izgleda da ima više smisla nego slušati nekoga koga ne možete čuti. Osobni molitveni život vjerojatno predstavlja najveći izazov s kojim se većina kršćana suočava. Ja sam se puno puta osjećao kao gubitnik u molitvi. Međutim, tijekom godina sam naučio nekoliko činjenica koje su mi vrlo korisne. Mislim da bi neke od tih činjenica bile korisne i vama:

1. Pri molitvi zauzmite onaj stav koji vam najviše odgovara. Nema nijednog propisanog stava pri molitvi. Neki ljudi će vam reći da je jedini ispravan stav da u molitvi budete na koljenima, sa zatvorenim očima i sklopljenim rukama. I, da budem pošten, to je upravo stav koji najčešće zauzimam pri molitvi. Ali, molitve opisane u Bibliji govore o mnoštvu raznovrsnih položaja tijekom moljenja. Biblija opisuje ljude kako stoje, kleče ili leže ničice. Neki su se molili otvorenih očiju, a neki zatvorenih. Molili su se sklopljenih ruku ili ruku ispruženih prema nebu. Povezati se s Bogom tijekom molitve je mnogo važnije od položaja koji zauzimate. Zauzmite položaj koji vam najviše odgovara. Ključno je da usredotočite svoje misli na Boga i smanjite vanjske utjecaje.

2. Usredotočite misli na Boga tako što ćete Mu napisati pismo. Drugi način da usredotočite svoje misli jest proces pisanja. Ali, kad je riječ o molitvi, pisanje je upućeno samom Bogu. Pisati molitvu je kao da Bogu pišete pismo. To se može pretvoriti u prekrasno iskustvo. Ja to uvidim svaki put kad si uzmem vremena da pažljivo sročim riječi i stavim ih na papir. Molitva tako postaje još značajnija. Cijeli proces pisanja mi pomaže da kažem Bogu upravo ono što želim, ono što Mu inače ne bih rekao na neki drugi način.

Ukoliko vam zamisao o “zbirci molitava” izgleda pomalo čudno, sjetite se da je najveći dio Psalama zapravo niz pisanih molitava. Ukoliko ste vješti na računalu, možete razmišljati o pisanju molitava kao o elektroničkim pismima koje upućujete Bogu umjesto da mu pišete pismo. E-mail nas je naučio da je moguće izgrađivati odnose s drugima čak i kad nismo osobno prisutni. Iz nekih razloga ljudi su skloniji da budu pošteniji dok pišu e-mail nego kad komuniciraju na bilo koji drugi način. Spremni su u e-mailu izraziti ono što nikad ne bi napisali u formalno pismo ili rekli čovjeku u lice. Prema tome, poslati e-mail Bogu može biti uspješan način da unaprijedite svoj molitveni život.

3. Neka molitva izražava bît. Čovjek se može lako moliti kad u molitvi nakratko posjećuje misionare i literarne evanđeliste i moli se za njihov duhovni odnos s Bogom. Jedan od razloga zašto molitva može biti potpuno nepovezana sa svakodnevnim životom krije se i u tome što mi često zanemarujemo iznijeti Bogu upravo ono što nam je važno. Molitva postaje stvarno značajna jedino kad se potpuno otvorimo pred Bogom, kad Mu iznosimo svoje najdublje misli i tjeskobe. Molitva je prilika kad možete govoriti i o onome o čemu ne razgovarate ni sa svojim bračnim drugom. Zapravo ništa od onoga što bismo mogli reći Bogu neće Ga iznenaditi. On već unaprijed sve zna, mnogo prije nego što smo smogli snage doći pred Njega, i On nas voli upravo takve kakvi jesmo.

4. Dopustimo Bogu da odgovori na naše molitve. Druga uspješna molitvena metoda jest da pružimo Bogu priliku da odgovori na naše molitve. Lako je protrčati kroz popis naših molitvenih zahtjeva i onda nastaviti sa svojim svakodnevnim poslovima, nikad ne očekujući da nam Bog stvarno odgovori na neki način. Umjesto toga, uzmite olovku i papir, stavite ih pred sebe i čekajte. Kad završite molitvu, uzmite olovku i pišite sve što vam padne na um. Nešto od toga može biti nevažno i bez mnogo veze. Međutim, u tišini Bog ponekad može odlučiti utjecati na srce na neki poseban način koji će se pokazati kao božanski.

Jednoga dana objavio sam na predavanju tu misao. Jedan student iz Kanade bio je potaknut da to iskuša te večeri. Nakon molitve imao je ponovljeni osjećaj da jedna žena u Kanadi želi razgovarati. Budući da je u to vrijeme njegova supruga bila u Kanadi, ne tako daleko od mjesta u kojemu je ta žena živjela, odlučio je pozvati svoju suprugu telefonom i zamoliti je da razgovara s njom.

Sljedećeg dana supruga ga je nazvala i rekla da nije mogla stupiti u vezu s tom ženom. On ju je molio da ne odustane. Bio je snažno osvjedočen da Gospodin ima neki razlog da upravo u to vrijeme netko treba stupiti u vezu s njom.

Supruga je nazvala još jednom. Ovaj put je žena odgovorila. Njezin odgovor je bio zaprepašćujući. “Prije osam dana umro mi je suprug, i upravo sam se vratila kući od liječnika koji me je obavijestio da imam rak. Sjedila sam kraj telefona i pitala se je li ikome stalo do mene.” Student iz Kanade nije više imao razloga sumnjati da Bog i danas razgovara sa svojim narodom.

5. Naglasak na zahvalnost. Jedan od mojih najomiljenijih propovjednika, Glenn Coon, obično je naglašavao tekst iz Nehemije 8,10: “Radost Jahvina vaša je jakost.” On je čvrsto vjerovao da se tajna duhovne sile krije u radosti koja dolazi od duha zahvalnosti i slavljenja. Nitko ne može ostati žalostan dugo vremena ako se neprestano podsjeća na načine na koje je Gospodin obogatio i blagoslovio njegov život.

Coon je predlagao da svakog jutra provedemo malo vremena zapisujući deset razloga za zahvalnost Bogu.  Tijekom dana svaki od tih razloga treba postati osnova za kratku molitvu. “Hvala Ti, Gospodine, na čistom zraku!” “Hvala Ti, Gospodine, na crvenim ružama koje sam dobio!” “Hvala Ti, Gospode, što sam živ!” Vrlo “prizemne” i praktične molitve! Iako ovo može izgledati mnogo pojednostavljeno, znam na temelju iskustva da djeluje. Kad se zahvaljujemo Gospodinu na posebnim djelima kojima je utjecao na naš život, naše srce je puno neizrecive radosti, povjerenja i zahvalnosti. Ništa nam ne može tako uljepšati život kao duh zahvalnosti i slavljenja!

Pronaći vrijeme

Kako pronaći vremena za proučavanje i molitvu usred strašnog tereta odgovornosti koji većina od nas nosi i pod kojim se lomi? Zapravo, vrlo malo ljudi ima na raspolaganju dovoljno vremena da završi sve što želi završiti tog dana. To znači da je na nama da odlučimo što je doista vrijedno našeg vremena, a što nije. Vi ništa ne možete dodati svojemu životu — ukoliko nešto ne oduzmete iz njega!

Problem je u tome što većina od nas ne želi učiniti takav izbor. Mi se trudimo obaviti sve što se postavi pred nas, i to nam doista ne uspijeva. Neizbježno, mi žrtvujemo ili obitelj, ili molitveni život — ili i jedno i drugo — na oltaru naše neodlučnosti. Kad netko zatraži od mene da prihvatim neko zaduženje ili posao, ja si postavljam pitanje: “Koju ću aktivnost morati izostaviti? Je li to novo važnije i zanimljivije od onoga što moram izostaviti?” Ako mi ne budemo birali, sam život će birati umjesto nas! I možda ćemo biti nesretni zbog njegovog izbora.

Sve to ostavlja velike posljedice na naš duhovni i molitveni život. Naše vrijeme s Bogom često istisnu manje važni poslovi. Prema tome, prvi korak u čvršćoj zajednici s Bogom je pravljenje popisa prioriteta u našem životu.

Činjenica je da se snaga volje jača uporabom. Odluči da ćeš Boga staviti na prvo mjesto. Kaži to glasno! Piši o tome svojim prijateljima. Odluči što mora otići iz tvojega života ukoliko tvoje duhovno iskustvo treba rasti. Budi pažljiv u dodavanju novih zaduženja i odgovornosti. U svom duhovnom životu, iznad svega ostalog, moramo imati na umu riječi apostola Pavla: “Ali kažem samo jedno …” (Filipljanima 3,13)

Vjera na djelu

Živa veza s Bogom započinje, naravno, s vremenom koje provodimo slušajući Njegov glas iz Njegove Riječi i razgovarajući s Njim u molitvi. Ali ako je naša veza s Bogom ograničena samo na vrijeme provedeno u proučavanju i u molitvi, neće imati na nas onaj trajni utjecaj koji nam je nužan. Bez konkretne, praktične vjere koja djeluje u našem životu, duhovno iskustvo će lako biti ograničeno na sáme misli. To bi moglo dovesti do shizofrenog stanja u kojemu vjera utječe na naš život samo kratko vrijeme tijekom dana, nakon kojega dolazi bitno posvjetovljeno postojanje u ostatku vremena. Ako trebamo postići promjenu u sekularnom svijetu, naš odnos s Bogom mora dolaziti do izražaja upravo tamo gdje se to može vidjeti.

Jon Paulien

Konačno Šaul više nije mogao odgađati. Uzimajući stvari u svoje ruke, preuzeo je ulogu svećenika i pripremio žrtvu paljenicu. Upravo kad je dovršavao obred, pojavio se Samuel.

Svećenik nije bio sretan. “Što si učinio?” upitao je strogo. Šaul se izgovarao, ali Samuel za izgovore nije mario. Šaul je bio neposlušan Božjoj zapovijedi i zbog toga će mu biti oduzeto kraljevstvo.

U čemu je Šaul pogriješio? Pouzdao se više u žrtvu nego u Boga. Smatrao je da će mu sam obred osigurati pobjedu nad Filistejcima, a zaboravio je da je živi Bog izvor njihove snage.

Psalam 50 prikazuje Boga središtem svijeta, kako sudi narodima. “Ne korim te zbog tvojih žrtava,” kaže pjesnik, “ali mi nisu potrebni junci i jarci. Treba mi tvoja iskrena zahvalnost i poslušnost.” To je pouka koju je Šaul trebao naučiti, a trebali bismo je naučiti i mi.

Randy i William J. Petersen

Molitva ne bi trebala biti mrmljanje ili bujica riječi. Mi bismo trebali znati što izgovaramo i činiti to promišljeno. Ti govoriš voljenom Ocu koji ti želi dati ono što je najbolje za tebe. Poznavanje Njegove ljubavi trebalo bi te učiniti otvorenim u razgovoru s Njim. Zbog toga, kada se moliš u svojoj privatnosti, nije važno koliko to traje jer imaš osoban, licem u lice, razgovor sa svojim Ocem koji te ljubi i razumije. Molitva je komunikacijski kanal između voljenog Oca i Njegove djece.

Dakle, kako ta komunikacija funkcionira?

Za početak odredite jedno vremensko razdoblje kada možete biti sami s Bogom. Isus je to radio. On je naš primjer. Molitva ne bi trebala biti događaj, nego način života. Ona ne bi trebala biti nešto usputno. Uvrstite molitvu u svoj dnevni raspored. Počnite dan s Bogom, završite dan s Bogom, a između toga posvećujte se Njemu žarko se moleći. Molite se uvijek. Molitva ne mora biti izgovarana cijelo vrijeme, ona može biti napisana. Neki se puno bolje izražavaju pismeno. Ako si osoba koja preferira pisanje, piši molitveni dnevnik. Pisanje molitvenog dnevnika olakšava praćenje uslišanih molitava i kada ste u iskušenju da se obeshrabrite, može vam poslužiti kao ohrabrenje i podsjetnik kako vam je Bog odgovorio na molitve u prošlosti.

Svaki grešnik treba milost. Milost se ostvaruje između Boga i pojedinca, a ne neke druge osobe. U protivnom to više nije milost. Milost se dobiva od Boga. Milost štiti integritet pojedinca, jer priznanje ostaje u nebeskoj sudnici.

Bog je pravedan i nije pod utjecajem bilo čijih osobnih namjera ili suptilnog podmetanja. Milost je pojačana ljubavlju. Jedino je Bog može udijeliti. Nijedno ljudsko biće nema sposobnost da pruži ikakvu spasavajuću milost. Štoviše, kada tražite oproštenje, vjerujte da je ono trenutno i stvarno. Služba bilo kojeg ovozemaljskog svećenika ne može jamčiti ni tračak milosti. Ali mi imamo Velikog Svećenika u nebeskom Svetištu!

Stoga, dragi prijatelji, milost se može doseći bilo kada i bilo gdje. Nema ničega suviše velikoga ili suviše grešnoga što Božja milost ne može prekriti. Da, Bog čeka da ozdravi i iscijeli, ali morate Ga u molitvi tražiti. Kao što je nekada rekao Izraelcima, On nam govori i danas: „(…) i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.“ (2. Ljetopisa 7,14-15)

Provedite vrijeme u molitvi. To će promijeniti vas i one oko vas. Što se više molite, manje ćete biti zabrinuti. Molite se! Bog uvijek uslišava.

Pako Mokgwane

Riječ “mir” se može pronaći oko 430 puta u Bibliji, što znači da nam Bog želi reći nešto o važnosti ove teme. Hebrejska riječ za mir je “shalom”, koja može biti korištena i kao pozdrav. U biti, shalom znači mir, sigurnost, blagostanje, sreću, naklonjenost, zdravlje i prosperitet. Cijeli plan spasenja se okreće oko ovih riječi. Isus, koji je Knez mira, dolazi da se pomiri s nama. Došao je da nas pomiri sa Ocem, jer su nas naši grijesi rastavili od Boga.

Gdje možemo naći mir koji će nam donijeti odmor bez obzira u kakvim se okolnostima našli? Netko je rekao: “Svi ljudi žele mir, ali samo neki ljudi žele ono što stvara mir.”

Zadivljujući je biblijski izvještaj o Petru koji spava kao beba dok čeka u redu za smrt. To je nevjerojatno. On je imao mir koji je iznad ljudskog razuma. Mir dolazi iz poznavanja Boga. Job 22,21 kaže: “Složi se s njim (Bogom) i pomiri se, tako će ti biti dobro.” Kako se možemo pomiriti s Bogom? Kroz zajednicu: Njegovu riječ. Dozvoljavajući Mu da nam govori, naći ćemo mir.

Zahvaljivanje Bogu također može biti izvor mira. Usmjerimo svoju pažnju na one stvari zbog kojih bi trebali biti zahvalni. Katkada postajemo uplašeni jer zaboravljamo blagoslove koje smo dobili, a mislimo o problemima koje imamo. Postajemo nezadovoljni usmjeravajući svoj pogled na ono što je loše, a zaboravljamo sve što je dobro. Apostol Pavao je rekao da iznesemo svoje potrebe Bogu u poniznoj molitvi, a onda da Mu zahvalimo. Nakon zahvalnosti Bogu, Bog mira će nam dati nevjerojatan mir (Filipljanima 4,6.7).

Mir isto tako dolazi iz poslušnosti Bogu. Mnogi ljudi ne povezuju mir sa poslušnošću, ali Biblija je jasna: “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.” (Psalam 119,165).

Isus, Knez mira, je mir koji nedostaje. Evanđelje započinje sa pjesmom anđela: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir.” Krist je došao na ovaj svijet sa objavom mira. I zaključio je svoju misiju na isti način. Prije nego se uznesao na nebo, pokazao se svojim učenicima u gornjoj sobi i rekao: “Mir vam.”

Isus je Stijena. Svijet je pun oluja i mi ćemo naći pravu zaštitu samo pod Njegovim krilima. Isus je rekao: “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam.” (Ivan 14,27) Bog hoće da imamo mir. To nije politički, socijalni, fizički, obiteljski ili financijski mir. To je unutarnji mir koji Bog daje, ne kao što ga svijet daje. To je mir koji je “kao rijeka” (Izaija 48,18), mir koji je iznad ljudskog poimanja.

Biblija nam kaže da mir možemo imati u ovom nemirnom svijetu. Ali Biblija također kaže da će savršeni mir tek doći. Jednoga dana, neće biti ničega drugoga osim potpunog mira svugdje. Izaija 11,6 obećava: “I vuk će boraviti s janjetom i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biti će zajedno, i malo dijete vodiće ih.” Ovo podrazumijeva mir među stvorenjima, mir u našim odnosima, mir po cijelom svijetu.

Doug Batchelor