Svejedno, Bogu su ugodni ljudi koji iskreno daju, bez dvojbe. Piše: “Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.” Tako vidimo da kršćansko darivanje ne bi trebalo biti vođeno sumnjama ili željom da se ističemo u pravednosti, već da to činimo u milosti i sažaljenju. A što i kako darivati te činiti ostala dobra? Gdje je motiv našega davanja?

Isus je ovako savjetovao svoje učenike kada su polazili na put: “Badava ste primili, badava i dajte!” A što smo to mi badava primili od Boga? Zar nisam ja sve stekao svojim trudom? A, ne. Postavimo sebi ovakvo pitanje: A što je s mojim trudom kada se razbolim i padnem na teret drugima? Ili mislimo da nam se nikada ništa ne može dogoditi? Budimo zahvalni na zdravlju, vremenu, životu i prilikama da zarađujemo. A da i ne spominjemo vrijeme milosti koje je Bog podario grešnome čovječanstvu da bismo se popravili. Zbog velikodušnoga opraštanja grijeha, njegova strpljenja s nama, te zdravlja, mudrosti i života koji nam je Bog dragovoljno dao, i mi bismo trebali biti velikodušni.

Vrijeme je, a ne novac, jedan od najvrednijih posjeda. Vrijeme je dragocjenije od plemenitih metala. Ono je vaš dio na Zemlji – vaš dar od Boga. Budući da je vrijeme moguće pretvoriti u razne stvari, kao što je novac, moramo ga visoko cijeniti. Lako je dati novac, ali što se događa kada netko zahtijeva naše vrijeme? Ponekad je to najdragocjenije što možemo dati nekome kome je potrebno. Davanjem našega vremena mi priznajemo Božji autoritet. Ako smo skloniji rješavati probleme novcem, a ne odvajanjem svojega vremena, tada polažemo ruku na ono što zapravo pripada Bogu. Zašto?

Vi ste dragocjeni. Bog vas je načinio od materijala male vrijednosti, ali je u vas uložio svoje vrijeme, energiju i kreativnost da bi vas oblikovao tako jedinstvenima. On vas je stvorio na svoju radost i u želji da imate zajedništvo. Dao vam je vrijeme života da biste ga upoznali i mudro se pripremali za njegovo kraljevstvo koje dolazi, a ne samo za vlastito zadovoljstvo. Zato ste svakoga trenutka pozvani da odlučujete hoćete li priznati Božje vlasništvo nad vašim vremenom i novcem ili ćete to poricati. Kada budete priznali Božju vlast nad svime, iskusit ćete duboki mir i povjerenje da vam ništa neće nedostajati, kako je i obećao.

Zato se ne čudite kada čujete i ovo: dajte od sebe slobodno očekujući da vam se vrati! Bog nas poziva ne samo da dijelimo s bližnjima koji su u potrebi, već nam obećava da ćemo iskusiti veliko zadovoljstvo i posebne blagoslove u davanju. Davanje je jedan od čudesnih izvora radosti. Biblijski je poznato da jednako davatelj i primatelj imaju blagoslove od toga. Prorok piše da je ovo Bogu po volji i da to prima nagradu od njega: “Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti… Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit’ bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit’ kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.”

To je ovozemaljska nagrada. A o onome što čeka pravedne kada Isus dođe i vrati naš planet u nebesko kraljevstvo ne može ni naša mašta progovoriti. Dakle, dajte i dat će vam se.

Željko Bošnjak

Pierre Simon Laplace bio je i ostao poznat po svojem doprinosu matematici. Živio je između 1749. i 1827. godine. Danas u gotovo svim školama na svijetu djeca neizostavno uče o sjajnim matematičkim postavkama koje je on pronašao. Međutim, bilo bi dobro kada bi se u školama uz njegovo djelo znalo i za njegovu jednostavnost, mogli bismo reći poniznost.

Jedan od asistenata velikoga matematičara jednog je dana Laplaceu pun oduševljena ispričao do kakvog je otkrića došao. Laplace, koga su znali i po sposobnosti da hrabri druge, reagirao je isto tako oduševljeno i pomogao asistentu da objavi svoje djelo.

Nekoliko godina kasnije, nakon smrti toga znanstvenika, asistent je u jednoj Laplaceovoj bilježnici pronašao otkriće potpuno isto kao i njegovo, i to napisano mnogo prije no što je on došaso do tih rezultata. Laplaceov rad je čak imao i više detalja od njegovog. Veliki matematičar očito nije želio da slava zbog otkrića pripadne njemu, već je želio uspjeh prepustiti mladome asistentu.

Grčki filozofi, među kojima i Aristotel, smatrali su da čovjek s mnoštvom kvaliteta ne može biti ponizan. U slučaju matematičara Laplacea to se nije pokazalo kao točno. Ali grčka zamisao ipak utječe na suvremeni svijet. Kad za nekoga kažemo da je ponizan to nikako ne zvuči kao kompliment. Sve se više cijeni oholost kao pokretačka sila. I to vrlo opasna sila!

Ohol čovjek nema mira. On ne podnosi da je netko iznad njega. Za njega nema drugoga Boga osim njega samoga. Stoga oholost dovodi do odbacivanja svojega Stvoritelja. Koliko je samo genija, velikaša, holivudskih zvijezda, sportaša i glazbenika utonulo u mračne vode grijeha vođeni ohološću i željom za slavom.

S druge strane, o poniznim ljudima i njihovoj veličini se ne trubi naokolo, ali ćete gotovo uvijek uz njihov životopis naći da su bili vjerni, pobožni i širokogrudi te da su imali mir.

Isus se odlučnim glasom ispunjenim ljubavlju obraća svojim učenicima: “Kraljevi naroda gospodare nad njima, i oni koji vrše vlast nad njima hoće da se zovu dobrotvori. A vi ne tako! Naprotiv, tko je najveći među vama neka bude kao najmanji, a starješina kao sluga.” Drugim riječima: “Moćnici ovoga svijeta traže prvenstveno svoju slavu. Oni su motivirani glađu za vlašću, željom da budu iznad drugih, da njima upravljaju. To se događa i vama kršćanima, mojim učenicima. Prepuštajući se takvim sklonostima postat ćete mali tirani. Je li to vaš cilj? Sigurno nije! Onda vladajte sobom i svojim mislima. Upravljajte svoje težnje k Bogu. Želite li biti najveći? Budite najmanji. Želite li biti vladari? Budite sluge, kao što sam i ja, Krist vaš Gospodin, sluga svakome. Vaš se uspjeh pred Bogom neće mjeriti zemaljskim dostignućima, već vašom odanošću Stvoritelju. A za to treba poniznost.”

Iznenađujuće, zar ne? Je li Isus, Božji Sin, uistinu bio sluga? Apostol u poslanici Filipljanima piše: “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” Velika pobjeda nad grijehom, spasenje ljudskoga roda iz patnji u jedan bolji svijet, bilo je moguće samo kroz poniženje koje je pretrpio Isus Krist. Poniznost, a ne oholost, je ta istinska sila koja postiže uspjeh. Vječni uspjeh.

Poniznost će biti mnogostruko nagrađena kada Bog konačno na našem planetu uspostavi svoje slavno kraljevstvo. Tada će svi krotki i ponizni vjerni stanovnici zemlje biti uzdignuti Božjom voljom do časti nebeskih stanovnika. Psalmist je pisao: “Drznike opominjem: Ne budite drski! bezbožnike: Ne budite tako rogati! Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! Jer… Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje.”

Vjerni prijatelji, ako želimo biti najveći, budimo spremni biti najmanji. To znači staviti svoj život u Božje ruke, predati mu planove, ambicije. Imajmo povjerenja i on će učiniti onako kako je najbolje za nas.

John Graz