A sada zamislite sve vjerne ljude na svijetu, Božji narod, njegovu crkvu kao mladenku, a Krista kao ženika. To nije nikakva šašava zamisao ovoga autora. Ne. Biblija jasno govori o braku Isusa Krista i crkve kao o idealnome braku. To je zajedništvo uzor jedinstva, vjernosti, čistoće i požrtvovne ljubavi. Bog o sebi govori kao o suprugu svojega naroda. Piše: “Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama.” I dalje: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.” Isus je sebe usporedio sa zaručnikom, a to su rekli i Pavao i Ivan krstitelj za njega.

Jedno od najznačajnijih Isusovih proročanstava o njegovome drugom dolasku za simbol uzima upravo vjenčanje. U Matejevome evanđelju, 25. poglavlju, piše o ženiku koji dolazi po svoju nevjestu da otpočne svadbeno veselje. Zatim, u proročanstvima knjige Otkrivenje govori se o svadbi Isusa Krista i njegovoj mladenki koja je prekrasno ukrašena u blistavo bijelo. To je prikaz njegove crkve, vjernih ljudi koji su njegovim zaslugama skinuli sa sebe stare haljine grijeha i obukli se u čistu Kristovu pravednost.

Brak Boga i zajednice njegovih vjernih ljudi na Zemlji, slika je koja ima mnoge poruke. Neizreciva ljubav Boga pokrenula ga je da žrtvuje svoga Sina za zabludjelo čovječanstvo. Ivan krstitelj je uzviknuo kada je ugledao Isusa: “Evo jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Ta je ljubav Isusa Krista prema nama tako čista i bezuvjetna da nas podsjeća kako više ne moramo živjeti samo za sebe, već za onoga koji nas voli i koji je dao sve od sebe za nas. Mnogi među kršćanima pokušavaju vlastitim žrtvama, trudom i ritualima preporučiti sebe Bogu i zadobiti njegovu milost. Ali sjetite se što ste činili za svoga zaručnika ili zaručnicu kada ste bili zaljubljeni jedno u drugo. Vi ste jednostavno bili u zajednici ljubavi gdje ste sve jedno drugome opraštali, a niste svakodnevno ili jednom tjedno poduzimali neke ceremonije, obrede ili žrtve kako biste ugodili svome partneru. Niste ni nastojali uvjeriti sebe da budete dobri da biste bili voljeni. Vi ste voljeni i bili ste voljeni takvi kakvi jeste. Isus je umro za nas, kaže Biblija, dok smo još bili duboko u grijehu, dok nismo imali želju za njim. On nas je volio i planirao ostvariti vječni brak s nama dok smo još bili neprijatelji Boga svojim životom.Nadalje, Bog nas poziva u zajedništvo, u brak s njime da bismo se promijenili na bolje, postali kao on. Svi primjećujemo da su dvoje ljudi sve sličniji jedno drugom što su duže u braku. Tako i mi vjerojatno nećemo svoje grešne sklonosti promijeniti preko noći, ali u braku s njime mi smo na dobrome putu da budemo pravedni, čisti kao on.

Na kraju, spomenimo da u kulturi gdje je nastajala Biblija, narodi vrlo jasno razlikuju dva djela sklapanja braka: vjenčanje i svadbenu gozbu. U zapadnoj kulturi sve se to obavi za jedan dan i ne može se odvajati. Kod bliskoistočnih i afričkih naroda najprije se obavi obred sklapanja braka, a zatim se, ponekad i danima, pristupa slavlju i gozbi. Isto tako bismo i mi mogli vjenčanje s Bogom, prema biblijskim uputama, gledati kao dva odvojena događaja. Kada prihvatimo biblijsku vijest u svoje srce, povjerujemo Bogu i pozovemo ga u svoj život, tada se događa vjenčanje. I tada, kao i u svakome braku, to zajedništvo prolazi kroz dobre i loše dane. Mi se borimo s grijehom i tražimo dobro, padamo, ustajemo, radujemo se i plačemo. Bog nas hrabri svojim Duhom iznutra i utjehom Svetoga pisma. Mi mu odgovaramo vjerom i ljubavlju.

I onda, konačno, kada se naš ženik, Isus, pojavi s neba u svojoj slavi, mi ćemo već biti pripravni za svadbeno slavlje, odjeveni u bijelo kao pravednost. Tada će naše zajedništvo s njime prerasti u vječni sklad, radost i mir. Pridružite nam se. Zamislite samo kakav će to dan biti!

Željko Bošnjak

Trenutak kasnije tri su djeveruše ušle u crkvu i dvoranu je ispunio svečani zvuk poznate prigodne melodije za vjenčanje. Svi smo ustali dok je bijelo odjevena mladenka stupala stazom u sredini crkve. Bila mi je to dobra prijateljica. Uskoro su ona i njen izabranik mirno stajali pred svećenikom. Prizor je bio romantičan. Pred Bogom i ljudima to se dvoje zavjetovalo na vječnu ljubav jedno prema drugome. Radost i mir su zračili od oltara kroz cijelu dvoranu, obuhvaćajući svakoga tko se tu nalazio toplim zagrljajem.

Nakon ceremonije uzbuđeni je par pozdravio goste i mi smo svi pohrlili na svadbeno slavlje koje su priredili. Sljedećih smo nekoliko sati proveli u divnome ozračju romantike dok je sunce tonulo iza horizonta. Obuzeta ugođajem, spustila sam glavu na rame svome zaručniku pomislivši kako bi bilo divno da i mi budemo jednoga dana sretni kao što su tada bili naši prijatelji.

Tri godine kasnije naši su se prijatelji razveli.

Ono što mladi bračni par želi jeste da se ispune riječi s vjenčanja: “Od sada zauvijek”. Ali tada stvarnost dograbi njihovo kormilo. Završne riječi “Od sada zauvijek” postaju poznate početne riječi: “Jednom davno…”, a ljudi za koje sam mislila da su stvoreni jedno za drugo sada više ne mogu gledati jedno u drugo.

Brak nije medeni mjesec. Ali isto tako nije i svakako ne bi smio biti strašan napor. Razmislimo o svojemu braku, o toj zajednici dvije jedinke. Izdaja, bijes, strah i bol su nadjačali strpljenje i razumijevanje kod naših prijatelja i došlo je do rastave. Imamo li mi nešto više strpljenja od njih? Pitala sam se imam li ja više razumijevanja da bi uspjela u braku. Oni koji me poznaju rekli bi da nemam ništa više nego i ostali. Razumije li moj muž uvijek moje gledište? Mnogo puta ne razumije. Znači li to da smo predodređeni za propast braka?

Jedna od najvećih savjetnica za moralna pitanja u svojoj je knjizi napisala: “U ovim danima pokvarenosti i ugroženosti mladi su izloženi mnogim iskušenjima. Mnogi plove nemirnim i opasnim vodama. Oni trebaju vodiča; ali oni preziru takvu pomisao i ne prihvaćaju toliko potrebnu pomoć, osjećajući da su sposobni upravljati vlastitim životom, ne shvaćajući da im pod nemirnim morem prijeti skrivena hridina koja može uzrokovati njihov brodolom… Njihov je glavni teret želja da tvrdoglavo slijede svoje putove.”

Nadalje, ta poznata duhovna spisateljica i savjetnica predlaže da mladi parovi traže savjet i pomoć kod Boga, gdje su i počeli brak. Ona upućuje da supružnici uzmu vrijeme u svome životu kada će se zajedno posvetiti proučavanju Biblije i njenih svetih savjeta. Tako će njihova vjera rasti u moćnu silu koja ih u danima krize može održati zajedno. Njihovo srce treba biti usmjereno najprije na ljubav nebeskoga Oca i to će ih učiti pravoj ljubavi koja može teći vječno u braku.

Moji su razvedeni prijatelji bili različiti. I ja sam različita od moga supruga. Svi smo mi različiti. Ali nije to različitost koja bi trebala odlučivati naše brakove. Jedinu razliku treba činiti Isus Krist. Ima li ga ili nema u našem životu. Je li on stalni član naše obitelji ili smo samo nas dvoje, mi samovoljni. Nada, opraštanje i strpljenje njeguju se kada ne slijedimo svoje tvrdoglavo biće, već vodiča. Taj je vodič prava ljubav koja se uči u Isusu. Dakle, ne JA; ne nas DVOJE, već nas TROJE. Biblija upravo o toj temi kaže: “Bolje je dvojici nego jednome… Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu!.. I TROSTRUKO se uže ne kida brzo.”

Kimberly Luste Maran