Kad umremo ništa ne možemo uzeti sa sobom. A što je još gore: što god ostavili iz sebe (knjige, zgrade, poznato ime, dobrotvorne organizacije i drugo) – sve će to progutati posljednja velika vatra. A što ostaje? Koliko mogu procijeniti, ostaje samo karakter koji smo ovdje oblikovali i duše koje smo zadobili za nebesko kraljevstvo. Čini se da je sve ostalo osuđeno na trajni zaborav i time na beznačajnost. Tko bi se nakon nekoliko tisuća godina sjetio filmova kao što su Shaun the Sheep (Ovan Šon).

Možda je to razlog što nas Bog koristi da pridobijemo duše za Njega – da steknemo udjela u vječnosti. Kad radimo na spašavanju drugih, sadimo u izvjesnom smislu nešto na novoj Zemlji. Zadobivati duše za Krista svakako je najbolja mogućnost sabiranja blaga na Nebu. Konačno, zar neće sve drugo što radimo – ukoliko to ranije ne unište moljci i hrđa – propasti u posljednjoj vatri?

U Propovjedniku 3,11 čitamo da je Bog stavio vječnost (olam) u naše srce. Kod nas smrtnika težnja za vječnošću nadilazi sve naše druge težnje. Jedini način da zadovoljimo ovu težnju jest da sebe i druge pripremimo za vječnost. U Novom zavjetu pozvani smo da hranimo gladne, a onima koji su goli damo odjeću. Plodovi ovih djela će opstati (Mt 25,38-46) – nasuprot mnogima koje smo obukli i nahranili. To je u određenom smislu razlog zašto sva ovozemaljska djela mogu nestati u beznačajnosti. Kad bi se veliki prasak, gledano iz svjetovne perspektive, odvijao obrnuto, pa bi se svemir urušio i mi nestali s pozornice zajedno sa svakom uspomenom i tragom, onda bi sve što činimo – čak i ono dobro – bilo bespredmetno.

Kad se nakon 60 godina na ovoj Zemlji zamislim gdje je ostalo 70 do 80 posto mojega života, nije teško upitati se: Koliko će toga što sam učinio preživjeti posljednju vatru? (Hoću li je ja preživjeti?) Koliko će toga što sam učinio biti pretvoreno u pepeo – ili čak nešto sitnije od pepela?

Stalno govorim svojoj supruzi da se život sastoji od prioriteta. Mi činimo ono što nam je najvažnije; sve je drugo sporedno. Kao kršćani, koji vjeruju da će svijetu uskoro doći kraj, naši bi prioriteti trebali ipak odražavati ovaj bitan element naše vjere. Ako to bude slučaj, onda će sve što činimo potpasti pod dvije kategorije: (1) Djela koja će ostati dugo nakon vatre i (2) ono što je tako prolazno kao ljudska slina u ptičjem kljunu.

Clifford Goldstein

Zapravo je Biblija objava o Bogu, Njegov pokušaj da nam otkrije tko je On i kakav bi trebao biti naš odnos prema Njemu. Istina, Biblija ne pruža sliku Boga koju bismo mogli prikazati na platnu, na kamenu ili metalu, budući da bi to potaknulo čovjeka na idolopoklonstvo koje Bog mrzi. I najskupocjenija slsvemoć,ika što bi je čovjek naslikao bila bi neukusna karikatura slavnog Gospodara svemira.

Prorok Jeremija opisao je razliku između idola i Boga: “Tankolisno srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sve djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom. A Jahve je pravi Bog. Živi je On Bog, i Kralj vječni.” (Jeremija 10,9.10)

Evo dakle prve velike objave o Bogu:

Bog je živa Osoba. On nije samo ideja, mit, plod mašte. On je živo Biće: “On je Bog živi, On ostaje dovijeka!” (Daniel 6,27)
On ima svoje prebivalište: “Ti čuj s Neba, s mjesta gdje prebivaš.” (1. O kraljevima 8,39)
On vidi i čuje: “Gospodin ima oči nad pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim.” (1. Petrova 3,12)
On razmišlja i pamti: “Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,14)
On je velikodušan: “Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.” (Psalam 84,12)
On nam želi pomoći: “Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići.” (Izaija 48,17)

Njemu se može pristupiti: “Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.” (Hebrejima 4,16)

Druga objava je:
Bog je vječan. On postoji. On ne postoji samo danas a sutra Ga nema. On je “isti jučer, danas i zauvijek”. (Hebrejima 13,8)
Nije bilo vremena u kome Bog ne bi postojao: “Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, Ti jesi.” (Psalam 90,2)
Neće biti vremena u kome Bog ne bi postojao: “Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito…” (Ponovljeni zakon 32,40)
Njegovo je kraljevstvo vječno: “Kraljevstvo Tvoje, kraljevstvo je vječno.” (Psalam 145,13)
On je besmrtan: “Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova!” (1. Timoteju 1,17)

Treća je objava:
Bog je svemoćan. U Njegovoj je ruci sva moć: “Od Tebe je bogatstvo i slava, Ti vladaš nad svim, u Tvojoj je ruci sila i moć, u Tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve.” (1. Ljetopisa 29,12)
Ne postoji ništa što On ne bi mogao učiniti: “Ja znadem, moć je Tvoja bezgranična; što god naumiš, to izvesti možeš.” (Job 42,2)
On čini sve što Mu se svidi: “Naš je Bog na nebesima, sve što Mu se svidi, to i učini.” (Psalam 115,3)
Njemu ništa nije nemoguće: “Ljudima je nemoguće, alije Bogu sve moguće.”(Matej 19,26)

“Jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući.” (Otkrivenje 19,6)

Četvrta objava je:
Bog je sveznajući. On sve zna. Pred Njime ništa nije skriveno:
“Jer, On nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.” (Job 34,21)
Ne postoji ništa što On ne bi razumio: “Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti Njegovoj.” (Psalam 147,5)
Nema riječi koju On ne bi čuo: “Riječ mi još nije na jezik došla, a Ti, Jahve, sve već znadeš.” (Psalam 139,4)
Ne postoji ništa što On ne bi vidio: “Kamo da idem od Duha Tvojega, i kamo da od Tvoga lica pobjegnem? Ako se
na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka Tvoja vodila, desnica bi me Tvoja držala.” (Psalam 139,7-10)

Pred Njim tama ne može ništa sakriti: “Niti tmina Tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.” (12. redak)
On je izvor sve mudrosti i znanja: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive Njegove odluke, i kako neistraživi Njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33)
Budućnost Mu je podjednako jasna kao i prošlost: “Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i
prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.” (Izaija 42,9)
On od početka vidi kraj: “Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo…” (Izaija 46,10)
Nema tajne koju On ne bi znao: “On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u Njega.” (Daniel 2,22)

Peta objava je:
Bog je beskonačan. Za Njega nema ograničenja. Ne samo u moći, mudrosti i znanju, već i u pravednosti: “Pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno.” (Izaija 51,8. DK)
On je savršeno svet u svakoj misli, riječi i djelu: “Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.” (Psalam 145,17)
On vlada čestito beskonačnim prostorom: “Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova.” (Psalam 97,2)
Njegovoj ljubavi nema kraja: “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmaći od Tebe.” (Izaija 54,10)
I Njegova sućut je bezgranična: “Ljubav Jahvina vječna je nad onima što Ga se boje.” (Psalam 103,17)
Njegova nježnost nadmašuje nježnost roditelja: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što Ga se boje.” (13. redak) “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.” (Izaija 66,13)

Takav je Bog što Ga otkriva Vaša Biblija. On je beskrajno moćan ali i beskrajno milostiv; beskrajno mudar ali i beskrajno dobar;

beskrajno pravedan ali i beskrajno milosrdan.
Budući da je svemoguć, mogao je biti tiranin.
Budući da je sveznajući, mogao je biti nesnošljiv.

Budući da je vječan, mogao je biti ravnodušan prema potrebama kratkovjekih stvorenja na ovom malom i beznačajnom planetu.

Ali – a to je čudo nad čudima! – sva Njegova beskrajna moć, mudrost i znanje toliko su povezani s beskrajnom dobrotom, milosrđem i istinom da je On jedinstveno Biće, savršen u svim svojim značajkama i jedino Biće dostojno sveopćeg štovanja!

Arthur Maxwell