Pandemija koronavirusa i kaos koji donosi, strah i gospodarski pad stvorili su u mnogima od nas osjećaj kao da smo zarobljeni u kolosalnoj noćnoj mori. Dosad neviđeni događaji i njihov brzi razvoj ostavljaju nas nesigurnim i ranjivim. Bilo da se bojimo da se sami razbolimo, zarazimo nekoga drugog, izgubimo posao, izgubimo mirovinu, izgubimo um ili (posljednje, ali ne i najmanje bitno) izgubimo posljednji list toaletnog papira – koronavirus je nesumnjivo počeo prijetiti životu kakvog znamo.

Dok se znanstvenici utrkuju u stvaranju cjepiva, rečeno nam je da takvo rješenje neće biti dostupno još najmanje godinu dana, a do tog vremena čini se da bi cjelokupna svjetska populacija (uključujući Chucka Norrisa) već mogla biti zaražena.

Ove okolnosti ukazuju na otrežnjavajuću stvarnost o slomljenom svijetu u kojem živimo. Često potencijalna rješenja za razorne probleme ne dolaze dok nije prekasno. Dok se još uvijek nadam da će se kriza smiriti, nadam se još nečem drugom.

Davno je svemir bio u kaosu sličnom ovom s kojim se danas suočavamo, ali još mnogo gore. Sto posto svjetske populacije zaraženo je smrtonosnim virusom. Simptomi su uključivali duboku ljudsku patnju na svim razinama – bolest, tugu, zlostavljanje, rat, glad, raskinuti odnosi, strah, usamljenost i na kraju smrt.

Treće poglavlje Postanka opisuje tu tragičnu pandemiju. Socijalno distanciranje počelo je odmah, ne kao pokušaj zaustavljanja širenja virusa, već kao rezultat štete koju je uzrokovao: “Tada je Gospod Bog pozvao Adama i rekao mu:” Gdje si? ​​”. On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.” (Postanak 3, 9.10).

Čitavom se svemiru činilo da ne postoji nada za oporavak ili imunitet nijednom članu ljudske obitelji. Bila je to globalna zdravstvena kriza tako beznadna da se uništavanje cijelog planeta činilo najprihvatljivijom opcijom.

Ali ljubav je stvorila svemir i ljubav ne odustaje tako lako, čak i kad ima malo izgleda. Apostol Pavao je napisao da “ljubav nikad ne prestaje” (1 Kor 13,8), a to se sigurno čini u ovoj priči. Adam i Eva ignorirali su ljubazne mjere predostrožnosti koje su trebali slijediti, dobrovoljno pozivajući bolest na sebe. Adam je okrivio Evu. Eva je krivila Boga za stvaranje zmije. Zmiji je pričinjavalo veliko zadovoljstvo što je uspjela zaraziti svijet.

Ali samo nekoliko stihova kasnije nada se proširuje. Očito, postoji netko tko će moći pomoći. Govoreći sa zmijom, Bog kaže: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3,15).

Ovo mesijansko obećanje da će uništiti virus grijeha odražavalo je ljubav Boga koji se pripremao za krizu mnogo prije nego što je ikada došla. “Čim je došlo do grijeha,” napisala je Ellen White prije više od 120 godina, “pojavio se Spasitelj.”

Za mene je jedan od najljepših načina za razumijevanje onoga što je Isus učinio za nas gledati to iz kuta kojeg često previdimo – perspektive nebeskih bića i osjećaja koje su imali dok je Krist planirao rješenje svjetske krize.

Baš kao što smo zalijepljeni za svoje ekrane, gledajući kako se događa pandemija, cijelo je nebo bilo svjedokom tragičnih događaja na zemlji. Sljedeći opis Ellen White daje nam pogled u bogate emocije neba:

„Tuga je ispunila nebeska bića kad su saznala da je čovjek izgubljen i da će se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim bićima osuđenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnika nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat će umrijeti. … Tada je Isus obavijestio anđele da je nađen put za spasenje izgubljenog čovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponudio svoj život kao otkup, da će smrtnu presudu uzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi čovjek mogao dobiti oprost prošlih grijeha i poslušnošću se vratiti u vrt iz kojeg je bio istjeran. Tada bi mogao ponovno imati pristup slavnom, besmrtnom plodu stabla života na koji je sada izgubio pravo.

Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeski zbor je zapjevao pjesmu hvale i obožavanja. Anđeli su zasvirali u svoje harfe i pjevali za ton više nego prije zato što je Bog u svojoj velikoj milosti i milosrđu dao svojega premilog Sina da umre za buntovnički rod. (Ellen G. White, Rani spisi, 126. str.)

Koronavirus je zasigurno ozbiljna prijetnja. Ali ohrabruje me činjenica da mi koji vjerujemo u Isusa tu prijetnju možemo staviti u stvarni kontekst. Virus se trenutno čini vrlo moćan, ali to je zapravo mali dio puno veće priče – priče o ljubavi koja zadivljuje čak i anđele. Isus se nije bojao naše krize. Postao je jedan od nas, ignorirajući patnju kojom je to platio: „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo …  njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53, 4.5).

Dok perete svoje ruke, gledate vijesti i čekate što će se sljedeće dogoditi, neka vas utješe nježni podsjetnici na Kristovu ljubav prema vama i obećanje koje je dao svojim sljedbenicima neposredno prije nego što se vratio na nebo: “Evo, ja sam s vama”, rekao je “u sve dane do svršetka svijeta” (Matej 28,20). Samo je pitanje vremena kada će se sve naše noćne more završiti.

Elise Harboldt