Utjeha dolazi na razne načine. Mala djeca se često tješe omiljenom igračkom ili pokrivačem. Stariji se tješe uspomenama na mjesta, ljude ili događaje. Pripadnici svih naraštaja tješe se nježnim dodirom prijateljske ruke ili ljubaznim riječima.

Ljudska je utjeha dobra, ali je utjeha od Boga još bolja. Neke od Njegovih utjeha su sadašnja stvarnost, dok druge očekujemo tek u budućnosti.

Među utjehama koje sada stoje na raspolaganju kršćaninu ubrajamo oprost grijeha i sigurnost spasenja.

Onima koji plaču zbog svojih grijeha i koji otvoreno priznaju svoju potrebu za Božjom pomoći Bog potpuno i savršeno oprašta. Božanski oprost je besplatan i dobiva se odmah. Svojom smrću, Isus ga je stavio na raspolaganje svima koji vjeruju u Njega. Prije nekoliko godina zaustavio sam se u Virginiji kraj trgovine mješovite robe. Naslov u nekim novinama privukao je moju pozornost: “Muž propješačio 1500 kilometara da traži oprost!” Pomislio sam da neki tako zamišljaju i Boga.

Ali, Bog nije takav. On ne traži da zaradimo oprost mučeći se u samostanu. On ne zapovijeda da se odijevamo u vreće ili da klečimo na kukuruzu kad mu se molimo.

Ne, On nas voli. I budući da nas voli, i više je nego spreman oprostiti nam. Traži jedino da se iskreno pokajemo i prihvatimo Kristovu žrtvu. Posljedice su trenutačne, dobivamo oprost. I upravo se tu uklapa plakanje i tuženje. Žalost u srcu zbog grijeha odvodi nas Isusu da tražimo očišćenje. “Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti!” (Matej 5,4) Ima li veće utjehe nego biti prav pred Gospodom?

George R. Knight

Pošto ste prvi put pročitali cijelu Bibliju, možete je vratiti na policu, zadovoljni što ste učinili nešto dobro. Ali ona neće ostati ondje. Počet će vam govoriti s police ili noćnog ormarića na koji ste je odložili. Svakako ne doslovce, već tako da nećete moći posumnjati. Njezine prekrasne usporedbe navirat će vam na um, a njezini svečani pozivi odjekivat će u vašem srcu. Uhvatit ćete sebe kako ih ponavljate, navodite, pa čak i govorite o njima svojim prijateljima.

Ako tako postupite, osjetit ćete kako vas nešto potiče da opet otvorite tu Knjigu da biste se podsjetili na neki prepoznatljivi tekst ili možda osvježili sjećanje na proročanstvo za koje vam se čini da se baš u našim danima ispunjava. Eto, i na taj se način Biblija upliće u nečiji svakodnevni život i u svaki djelić njegovog iskustva. Sve to služi na dobro, jer je Biblija Božja knjiga, knjiga u kojoj su iznesena prekrasna načela Božjega kraljevstva. Ona će donijeti Boga u vaš život, dom i obitelj, uz obilje blagoslova koje inače nikada ne biste iskusili. Zbog toga je, na svaki mogući način – za svoje sadašnje i vječno dobro – pročitajte cijelu. Čitajte je redom. Koristite se njome pri obiteljskom bogoslužju. Obratite joj se što češće, danju ili noću, kad god zaželite ili trebate savjet, uputu ili duhovnu snagu. Ona vas nikada neće razočarati. Poput svojeg velikog Autora pružit će vam pomoć kad god vam zatreba. (Hebrejima 4,16)

Ako se ikada nađete u nevolji, ako ste zbunjeni i ne znate što biste učinili, otvorite jedanaesto poglavlje Evanđelja po Mateju i pročitajte ove divne riječi: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30)

Ako vas zabrinjavaju obiteljske potrebe, ako ne znate gdje ćete naći sljedeći obrok, otvorite šesto poglavlje Evanđelja po Mateju i čitajte od 25. do 34. retka, gdje se nalazi slavno obećanje: “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” Ako ste potišteni jer je sve krenulo naopako ili ste pretrpjeli naoko nepopravljivu štetu, otvorite 2. Korinćanima 11,24. i čitajte do 12,10. Ondje su opisane Pavlove osobne žrtve za Kristovu stvar, a i ova divna i utješna sigurnost: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.” (2. Korinćanima 12,9)
Ako ste bolesni, naći ćete riječi utjehe i nade u božanskoj izjavi: “Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26) Iste misli nalazimo i u Psalmima: “Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti prašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje. … Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! Jahve će ga štititi i živa sačuvati… Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.” (Psalam 103,2.3; 41,1-3.)

U petnaestom poglavlju 1. Korinćanima čitamo ova uzvišena i lijepa obećanja: “A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: ‘Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?'” (1. Korinćanima 15,54-55) Kad ste u krizi, ako trebate nekoga na koga biste se oslonili, nekoga tko vas ne bi napustio ili razočarao, otvorite Psalam 23, poznat kao “pastirski psalam”. Napisao ga je pastir koji je učio od Boga, velikog i dobrog Pastira koji se nježno brine za svoje ljudsko “stado”.
Upravo u tom psalmu napisane su ove lijepe riječi: “Pa da mi je i dolinom smrti poći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.”

Ako zaprijeti rat i čini se da će sav svijet propasti, pročitajte Psalam 91, koji obiluje Božjom skrbi i zaštitom. U njemu su redci: “Ti što prebivaš pod zaštitom

Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega. … Pa nek padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebe se neće primaći! Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje.” Ako vas je netko drag ili blizak osramotio ili razočarao, ako ste u kušnji da ga se odreknete ili zauvijek odbacite, pročitajte usporedbu o izgubljenom sinu iz Luke 15,11-32. Obraćajući veliku pozornost na sina, nastojte ne zaboraviti ganutljivu sliku oca koji čeka, čezne i promatra hoće li mu se davno izgubljeni dječak vratiti.

Ako ste stari i osjećate da vam se život primiče kraju, svakako čitajte zadnja biblijska poglavlja koja tako jasno govore o divnom Božjem novom svijetu gdje “Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli…” (Otkrivenje 21,4) I tako, bilo da ste stari ili mladi, tužni ili sretni, zabrinuti ili zadovoljni, razočarani ili puni nade, sumnjičavi ili puni povjerenja – Biblija za vas ima poruku. Ako je otvorite s vjerom i s molitvom u srcu da vas Bog vodi, ona će vam uputiti pravi Božji savjet. Ona će vam biti Božja riječ, prava riječ koja vam u tom trenutku treba.

Zato svakako čitajte ovu dragocjenu Knjigu. Proučavajte je. Razmišljajte o njoj. Molite se uz nju. Činite to danas, sutra i uvijek.

Arthur S. Maxwell

Budi hrabar. Budi jak. Ne ponašaj se kao dijete. To su bile parole moga djetinjstva. Ispravi leđa i ne daj se, bila su pravila preko dana, ali i kada padne noć. Ni zubareva bušilica ni injekcija nisu zaslužile da se zbog njih zaplače.

Takav je tretman, izgleda, doživjela gotovo cijela moja generacija. Kada je djevojkama dano do znanja da je sramota plakati, dečki su to odmah primijenili na sebe kao strogo nepisano pravilo. Da ih ne bi proglasili curicama, moja su braća pazila na suze kada bi bili kažnjavani teškim udarcima kožnim remenom. Čak je i moj suprug, koji je odgojen u blažem ozračju nego ja, izgradio gotovo isti stav prema suzama. Za više od četrdeset godina braka, samo jedanput sam ga vidjela kako plače. Kada je naš sin odlazio na fakultet u drugi grad, i on i moj muž su se kontrolirali sve dok se vrata zrakoplova nisu zatvorila. Tihe suze na licu moga supruga kao da su govorile: “Ne želim ga pustiti samog; on me treba.”

S pojavom problema tijekom života, naše uzdržavanje od plakanja često nam je pomoglo da podnesemo teret i svladamo se u kriznim situacijama. Ali u trenucima kada su nam srca slomljena tugom i razočarenjem, bi li plakanje bilo znak slabosti? Je li moj muž bio manje muškarac kada je plakao zbog razdvajanja od sina?

Kralj David je bio ratnik za koga Biblija kaže da je ubio 10 000 neprijateljskih vojnika, uključujući i gorostasnog Golijata. Malo tko bi se našao tko bi rekao da je David bio slabić. On se, ipak, u nevolji Bogu obratio riječima: “Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si SUZE moje u mijehu svom”, i “Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam”. Je li David zbog toga bio curica?

Josip, jedan od dvanaestorice utemeljitelja izraelske nacije, plakao je u zagrljaju brata Benjamina nakon mnogih godina razdvojenosti. Isus, bogočovjek, jednom je prilikom imao toliko snažan nastup da su trgovci pobjegli pred njim iz hrama. U najvećoj je muci, razapet na križu, bio toliko sabran da je molio za svoje neprijatelje. Međutim, i on je imao trenutke kada ga je lomila žalost. Kada ga je Jeruzalem odbacio, Isus je plakao nad njim. Ljudi su vidjeli suze na njegovom licu i kad se nalazio na Lazarovom grobu. I konačno, kada je Isus sa križa zavapio u očaju: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”, vjerojatno je i nebeski Otac, znajući da su ga naši grijesi razdvojili od njegovog Sina, tiho plakao.

Posljednjih je godina plakanje postalo prihvatljivije kao oblik rasterećenja i iscjeljenja, čak i među muškarcima. Žaljenje mora imati svoj odušak. Zatvorene u nama, suze mogu samo pojačati unutarnji pritisak. Pritisak znači stres, a stres donosi još veću bol. Kao što nam je dao dar da se radujemo i smijemo, Bog nam je, također, dao sposobnost i da oplakujemo. Tako onima koji tuguju, vlastite suze i suze onih koji suosjećaju s njima, olakšavaju bol.

Neki su gubici, svakako, preteški, a neka razdvajanja prebolna da bi im plakanje bilo odušak. Neke će boli samo Bog moći ublažiti i neke suze samo vječnost zaustaviti. Biblija kaže: “On sam, Bog, bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju… Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli.” Naš nebeski Otac koji nas voli, nikada neće zapovijedati da prestanemo plakati. On nas razumije. Ali postavlja se pitanje, razumijemo li mi njega? Božje srce ranjava svaki naš grijeh, svako naše odbacivanje njegove ljubavi, sva naša nevjerstva. I dok ga tako pogađa bol razdvojenosti od nas, nije li moguće da i on plače? Ponekad se pitam tko će obrisati Božje suze? Naše će tuge prestati kada dođe Isus Krist i kada u naručje primimo svoje uskrsle izgubljene. Ali ako netko od nas odbije pomirenje s Bogom, ako se među nama nađu oni koji više vole svoje grijehe nego vječni život, tko će ispuniti njihovo prazno mjesto u Božjem srcu?

Vjerojatno poznajete bol razdvajanja i znate kakvog su okusa suze. Malo tko od ljudi to ne zna. Ali Božja je namjera da utješi svako žalosno srce. I vaša bol, ma koliko velika, može naći svoju utjehu jednog dana. Ali zato uvijek imajmo na umu i Božje osjećaje. Mi ne možemo mnogo utjecati na odluke drugih, ali osobno možemo odlučiti da odgovorimo na njegov poziv. Ako mu vjerujemo, pokajemo se i njemu se predamo, on će se uveliko utješiti našim povratkom. Mi možemo biti oni koji će obrisati Božje suze.

Jeanne Jordan

Upravo kada sam mislio da stvari ne mogu biti gore, shvatio sam da ipak mogu. Moj bivši profesor i mentor je počeo širiti užasne laži o meni. Mata i tata su potpuno prestali komunicirati jedan s drugim. Tata je zatim dobio otkaz na poslu, i izgledalo je da ćemo morati iseliti iz kuće. Svaki dan sam upućivao očajničke molitve Bogu, ali nisam dobio nikakav izravan odgovor. Osjećao sam se kao da uzalud ostavljam poruku za porukom na njegovom telefonskom automatu. Usamljenost me je obuzela više nego ikada ranije. Bio sam emotivno izmučen. Sve me je boljelo.

Izletio sam s autom iz garaže i pojurio prema magistralnoj cesti. Tamo sam, pritiskajući papučicu dok je kazaljka prelazila 150 km/h½, vrištao na Boga: “Zašto? Zašto se sve to dogodilo? Zašto baš meni? Zašto mi ne odgovoriš, Bože, umjesto što sjediš tamo gore pritajen i šutljiv?”

Prošao sam zavoj i predamnom se stvorio novi krajolik. Od ceste kojom sam išao, odvajao se jedan brdski put, posut šljunkom. S jedne strane bilo je brdo, a s druge strane toga puta zjapila je strmina prekrivena šumom. Obuzela me je želja da skrenem sa ceste na taj put, pojurim i sletim u ponor, i tako okončam svoje patnje. Pomislio sam kako je lako samo jednim trzajem upravljača zaustaviti svu bol što me je mučila.

Skrenuo sam na brdski put bez mnogo premišljanja. A onda mi se počelo događati nešto čudno. Sve o čemu sam mogao misliti i sve što je ispunjavalo moj um bila je moja djevojka i njeno lice. Prizor za prizorom je poput brzih video-spotova blicao kroz moj um. Očaj je ustupio mjesto razumu i popustio je grč koji me je spremao na smrt u ponoru. Iako je bila nekoliko tisuća kilometara daleko od mene, ja nisam želio povrijediti onu koja me je voljela. Usporio sam i zaustavio auto.

Iako nikada nisam čuo Božji odgovor na moje molitve za pomoć, to ne znači da me je on ignorirao. Vjerojatno sam pravio takvu buku svojim zavijanjem i cviljenjem da nisam mogao čuti tihi glas njegove utjehe u svom srcu. Ali u presudnom trenutku Bog je iskoristio jedini pristup koji sam mu ostavio slobodan. Iako razočaran u ljude, još uvijek sam imao jednu osjetljivu točku, moju djevojku, i Bog je upotrijebio njezin lik kao svoj glas koji me je spasio.

Što sam naučio iz tog teškog razdoblja mog života? Zavolio sam život. Istina, ponekad je teško živjeti. Znam da će mi se ružne i surove stvari i dalje događati, ali isto tako i mnoštvo lijepih. Bol, za koju sam mislio da će me usmrtiti, sada je samo prošlost, i ja sam čvršći nego ranije.

Danas, također, bolje uživam jednostavne, svakodnevne stvari: razgovarajući s prijateljima, držeći svoju djevojku za ruku, promatrajući vesele pse dok se igraju, miris svježeg kruha. To, svakako, nisu velike stvari, ali su divne, i moj je život ispunjen njima. Vjerojatno je oduvijek bilo tako, ali ih ja tek sada primjećujem. Ulazeći na vrata tvtke gdje sada radim, ja zastanem, okrenem se i nekoliko trenutaka uživam u toplim sunčevim zrakama na svom licu, prije no što krenem na posao. Sada sam mogao biti mrtav, ali sam izabrao život. Sada vidim da je sve što imam jedan veliki dar, i sretan sam zbog toga.

Svi mi imamo mračne trenutke u svom životu. Nitko ih ne može izbjeći, jer one su dio življenja na planetu nastanjenom grešnim ljudima. Napaćeni Job je davno rekao da se čovjek rađa za nevolju. Ne postoji nikakva mogućnost da kroz život prođemo neozlijeđeni, ali ako postanemo Božja djeca imamo obećanu utjehu i pomoć kad doživimo bol. U 91. psalmu stoji da možemo računati na Boga kada naiđu teški dani: “Svojim će te krilima zaštititi… Vjernost je njegova štit i obrana!” On je nazočan u našem životu i onda kada to ne osjećamo. Kada nahrupi užas, mi se možemo osjećati kao da je Bog samo dobro smišljena priča i možemo doći u iskušenje da ne vjerujemo u njegovo postojanje. Toliko može biti velik problem pred našim očima. Teško nam je nadati se boljim vremenima i vjerovati njegovim obećanjima. Ali on je tu.

Šest mojih prijatelja je pokušalo samoubojstvo. Petorica nisu uspjela i danas su sretni što je tako. Jedan je stavio točku na svoju priču. Nije dozvolio da Bog izvede sretan završetak.

Život je težak, ali je Bog dobar. Nemojte nikada odustati.

Kent Rathbun