Stanovnici Palestine u prvom stoljeću smatrali su da srce ima daleko važniju ulogu nego da jednostavno pumpa krv i šalje je u sve dijelove tijela. Grčka riječ kardia prevodi se na naš jezik kao srce. Od nje danas imamo mnoštvo izvedenica. U Bibliji je kardia sjedište pobuda i ponašanja, kao i središte čovjekove ličnosti. U taj se pojam uključuju i razum i volja. Stoga je Isus mogao pitati: “Zašto zlo mislite u srcima svojim?” (Matej 9,4) I mudri je čovjek mogao zamijetiti: “… ali mu srce nije s tobom.” (Izreke 23,7)

Biblija opisuje srce kao kontrolno središte uma i volje, ali i osjećaja. Srce je izvor iz kojega izvire sve u čovjekovom životu. Zato je toliko važno da je srce čisto. Nečisto srce navodi na nečist život, dok čisto srce upućuje na život u skladu s Božjim načelima. Kontrolno je središte veoma važno. “Blago onima koji su čista srca!”

Isus je objavio svoja učenja o srcu u svijetu u kojemu se čovjekova duhovnost procjenjivala po vidljivim postupcima. Kako pereš ruke, kako se odijevaš, s kime jedeš, to su bile činjenice po kojima se sudilo. Religija je u mislima Hebreja postala formalna, vanjska aktivnost.

Ni danas nije mnogo drugačije. Mnogo takozvanih kršćana procjenjuje svoje bližnje po onome što se vidi. Njihovo je mjerilo vrlo često mjerilo ljudskih tradicija i ljudskih gledišta, slično mjerilu negdašnjih farizeja. To se događa čak i među nama.

Isusovo je učenje označilo kraj takvim procjenama. Isus se bavi mojim kontrolnim središtem. Ako je sve u redu u središtu, onda će sve biti u redu i na periferiji mog života.

George R. Knight

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

Kako naša srca mogu postati čista? Ljudi i žene su se bavili ovim pitanjem tijekom svih stoljeća. Neki su mislili da se odgovor nalazi u odvajanju od svijeta, pa su postajali pustinjaci, redovnici, redovnice ili su se učlanjivali u neku drugu vrstu “čiste” zajednice.

Jedan od takvih asketa bio je Simeon Stylit (390.-459. poslije Krista). Simeon se prvo zakopao u zemlju do vrata i tako proveo nekoliko mjeseci. Zatim je odlučio da je za put do svetosti nužno da sjedi na vrhu dvadesetak metara visokog stupa, jer će tu biti daleko od svake kušnje. Trideset i šest godina, sve do svoje smrti, Simeon je ostao na vrhu stupa. Visoko iznad površine zemlje, mučen insektima, bavio se veoma napornom tjelovježbom. Kažu da je jednom prilikom 1244 puta uzastopno čelom dodirnuo stopalo.

Drugi su se asketski atletičari zatvarali u samice tako male da se nisu mogli ni potpuno ispružiti ni potpuno ispraviti u njima. Mnogi su se prestali kupati i nosili su odjeću od krzna, s dlakom iznutra. Za druge se priča da su se hranili pretežno travom koju su sami kosili srpovima.

Ti ljudi su očajnički pokušavali biti pravi pred Bogom. Svom svojom snagom težili su za čistim srcem.

Na nesreću, pošli su pogrešnim putem. Nisu uspjeli savladati silu grijeha u svom životu. Prorok Jeremija je dobro ocijenio ljudske mogućnosti kada je upitao: “Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?” (Jeremija 13,23) Odgovor je očit. Mi smo doista u beznadnom stanju kada smo prepušteni sami sebi. Bez obzira što činimo, naše srce i dalje ostaje nečisto.

Naš uvodni tekst stoga ističe da samo Gospodin može očistiti ljudsko srce.

George R. Knight

Neki kršćani smatraju da je imati veliko znanje opasno. ”Nije li Pavao rekao da znanje nadima,” kažu, ”da vodi arogantnosti i gubitku vjere?”

Bili bismo nepravedni prema Pavlu kad bismo rekli da je svako razmišljanje negativno i nepotrebno. On se nije protivio temeljitom već površnom razmišljanju. On nas savjetuje da u našem razmišljanju budemo dosljedni: ”Što je … hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” (Fil 4,8) Što god ”činili, sve na slavu Božju činite” (1 Kor 10,31). Prema tome, koristimo svoj um na slavu Bogu. …

Mnogi kršćani jačaju svoje tijelo, a zanemaruju svoj um. Mi naglašavamo zdrav način života, brinemo o svome tijelu, hranimo se zdravo. Slušamo i čitamo o tome. Ali kad smo posljednji put slušali propovijed ili čitali o osobinama zdravog uma? O dosljednom kršćanskom razmišljanju? A kršćanski um nije luksuz; dio je izobilnog života kojeg nam je Krist obećao.

Kako možemo služiti Bogu cijelim umom? Prije svega moramo naglasiti potrebu za poniznošću. Tijekom školovanja osjećali smo se nadmoćni. Znali smo više od drugih. No ubrzo smo shvatili da mnogo toga ne znamo. I što smo više znali shvatili smo da mnogo toga ne znamo. Dakle, postoji razlog da budemo ponizni i izbjegnemo arogantnost.

Ne smijemo prestati učiti. Ne samo iz knjiga već iz iskustava, iz života, od raznih ljudi – kolega, vršnjaka i ”običnog” naroda. Cijenimo njihovu mudrost i znanje. Uvijek možemo učiti od ljudi u crkvi koji nisu imali mogućnost da studiraju. Držimo na umu: Krist, najveći učitelj svih vremena, nikad nije pohađao fakultet.

Kršćanski um se stalno razvija, ali nikad neće biti savršen ili nepogrešiv. Prihvatimo da u nečemu možemo imati pogrešno mišljenje i budimo spremni mijenjati ga kad to zahtijevaju dokazi.

Služiti Bogu umom znači otvoriti se velikom Izvoru mudrosti. Pijemo li s njega, javit će se ideje, imat ćemo vizije, moći ćemo upućivati druge. Istovremeno budimo strpljivi i blagi prema drugima kojima treba vremena da promijene mišljenje. Ako vodimo ljude ne trčimo toliko daleko ispred njih da nas više i ne vide. …

Dok služite Bogu nikad ne žrtvujte intelektualno poštenje. Nemojte se ”prodati”. Nikad ne mijenjajte uvjerenje zato da biste se domogli nekog položaja ili bili popularni. Ne popustite kušnji da u crkvi vjerujete jedno, a na poslu drugo.

Na kraju, nikad ne razdvajajte intelekt od prave duhovnosti. Možete mnogo znati o kršćanstvu, ali nemati zajednicu s Kristom. Možete mnogo znati o ophođenju s ljudima, a nemati pravu ljubav prema njima. Uvijek mora postojati tijesna veza između znanja i djelovanja, između vjerovanja i poslušnosti. Rečeno nam je da ljubimo Gospodina svim umom, ali ne samo s umom. Služimo Bogu svime što imamo i jesmo.

Reinder Bruinsma