Nekoliko godina poslije, kao student sam radio u osmosatnim noćnim smjenama u državnoj ustanovi, a povremeno sam bio primoran sjediti u malom uredu s okrutno sarkastičnim suradnikom. Ovaj će čovjek zauvijek ostati na vrhu mojeg popisa ljudi koje ne podnosim. Ipak sam morao dati sve od sebe kao bih s njim proveo tih osam radnih sati.

Nijedna od ovih osoba više nije u mojoj blizini, ali još uvijek ima onih u čijem mi je društvu neugodno. Ipak, primoran sam na suživot s njima. I moram se s njima nekako nositi.

Volio bih da mogu reći kako je u crkvi drugačije, kako svatko svakog voli, kako je svatko svakome drag i kako nitko ni s kim nema nikakvih problema. Konačno, ne bi li tako trebalo biti? Nije li apostol Pavao rekao kako Bog želi da njegov narod bude ujedinjen (Efežanima 4,13)? Naravno! Ali Pavao je isto tako shvatio da nije savršen (Filipljanima 3,12), kao ni drugi ljudi, jer su „svi sagriješili“ (Rimljanima 3,23). No svi težimo Božjem idealu.

Kako, dakle, vi i ja izlazimo na kraj s nekim tko nam baš nije drag, bilo u crkvi ili izvan nje?

Započnite sa samoispitivanjem
Ako ste članak pročitali dovde, onda ste vjerojatno draga osoba. Poštujete ljude i ne volite sukobe. Ipak, možda bi bilo dobro da razmislite za trenutak o vlastitoj osobnosti. Upitajte se: Dominiram li u razgovorima s drugim osobama? Želim li da bude po mojem čak kad je u pitanju zajedničko odlučivanje? Smatraju li me osobom koja stalno nekoga podbada? Ponašaju li se ljudi kao da „hodaju po jajima“ kad sam u njihovoj blizini? Zastrašujem li svojim nastupom ljude oko sebe?

Postoji još jedna strana osobnog preispitivanja. Zašto nam se neki ljudi ne sviđaju? Iznenađujuće je, a možda i nije, da nesviđanje uglavnom potječe iz straha. Moj osjećaj odbojnosti prema školskom nasilniku započeo je kada mi je nakon zadnjeg zvona iza školske zgrade zaprijetio da će me pretući. A kada odrastemo, strah od tjelesnog povređivanja zamjenjuje strah od ljudi koji nad nama vrše psihičko nasilje. Problem je s ovim strahom što nam zaprječuje postavljanje jasnih granica. I to može biti uzrokom našeg osjećaja odbojnosti prema nekim ljudima.

Što bolje razumijemo same sebe, to ćemo se lakše moći na odgovarajući način ponašati prema ljudima koji nam nisu dragi. Stoga zamolite Boga da najprije shvatite svoj dio odgovornosti u cijelom problemu i kako ga ispraviti. Naučite moliti kao David: „Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim.“ (Psalam 139,23.24) Zamolite Svetoga Duha da promijeni vaše srce, a posljedica će biti promijenjeno ponašanje.

Pokušajte ih razumjeti
Nastojanje da razumijemo drugu osobu može nam biti vrlo korisno. Možda ta osoba ima naslijeđenu sklonost da vrijeđa druge. Možda je u obitelji bilo normalno da jedan član obitelji tjednima, a možda i godinama, ne razgovara s drugim. Moguće je da je osoba odrastala među onima koji su se ljutili i galamili misleći da će time postići ono što žele. Nasilnici su vrlo često nesigurne osobe i zastrašivanje drugih njihov je način da vladaju okolnostima. Možda se ne znaju bolje ponašati. Možda se neće promijeniti sve dok većinu ljudi ne otjeraju od sebe i ne budu se osjećali vrlo usamljenima.

Kultura iz koje dolazi neka osoba može se značajno razlikovati od vaše i to vas može zbunjivati ili navesti na krivi zaključak. Osobe koje potječu iz jedne kulture možda cijene blagost i neizravni razgovor, dok se druge najugodnije osjećaju dok se glasno pravdaju razmahujući rukama. Vi ćete možda zbog svojeg odgoja smatrati kako je vrlo nepristojno gledati nekome ravno u lice, ali ako ja dolazim iz kulture koja ima pravilo: „Ako si iskren, gledaj me u oči“, tada mogu pomisliti da ste vi lukavi ili sumnjivi. Hvalisavo nadmetanje u živoj raspravi u kojoj oba sugovornika vrlo glasno, ali dobronamjerno, provociraju jedan drugoga, moglo bi nekoga iz mirnije i tiše kulture nagnati da se iz straha povuče u svoju ljušturu.

Stoga, kada nemate izbora, već morate provoditi vrijeme s ljudima koji su vam neugodni, pokušajte se staviti na njihovo mjesto. Pokušajte ih razumjeti.

Nekoliko prijedloga
Pogledajmo sada nekoliko prokušanih načina postupanja s takvim ljudima.

Praštajte.
Praštati ne znači šutke podnositi zlostavljanje, o kojemu ćemo nešto kasnije više reći, već znači sjetiti se Isusovog savjeta upućenog učenicima koji će uskoro biti izloženi progonstvu, da okrenu i drugi obraz (Matej 5,38-42) i obilato praštaju (Matej 18,21.22).

Isus je, naravno, naš uzor u praštanju. „Oprosti nam dugove naše“, učio nas je moliti, „kao što mi opraštamo dužnicima našim“ (Matej 6,12). Proganjanje Mu nije bilo strano. Gledao je iste ljude koji su Mu se nedavno divili, kako sada viču da se razapne. Pa ipak je, čak i kada su Mu rimski vojnici zabijali klinove u dlanove, molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“ (Luka 23,34)

Istražite što Biblija govori o ponašanju prema ljudima.
„Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu.“ (Izreke 15,1) Kršćani se trebaju jedni prema drugima odnositi „sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju“ (Efežanima 4,2). „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“, stoji u Psalmu 133,1. To ne znači da trebate svima biti otirač.

Učite od ljudi koji se ponašaju diplomatski.
Steve (pseudonim) je moj prijatelj koji ima divne diplomatske sposobnosti. Stoga sam počeo oponašati njegovo ponašanje i riječi. On je razvio mnoge iskrene i ljubazne izraze kojima se, kada se za to ukaže potreba, služi u slučaju neslaganja s ljudima. Kod Stevea posebno cijenim spretnu upotrebu tih čarobnih riječi koje najčešće rasprše sukob i prije nego što je zapravo počeo.

Umjesto hladnog: „Ne slažem se s tim“, Steve kaže: „To je zanimljivo. Nisam siguran da sam te potpuno razumio, ali reci mi nešto više o tome.“ Umjesto da kaže: „Ti si glup! Pa Drugi svjetski rat je završio 1945., a ne 1944.!“ Steve će reći: „Jesi li provjerio taj podatak u Wikipediji? Ja mislim da je rat završio 1945.“ On ne bi rekao: „Ja zahtijevam da crkveni tepih bude boje zelenog šumskog proplanka!“, već: „Znate, malo sam istraživao koje bi se boje mogle uskladiti s ostalim bojama u crkvenoj dvorani. Predložio bih nekoliko mogućnosti, a svakako bih volio znati što o tome misle članovi odbora za unutarnje uređenje.“

Načinite popis dobrih osobina „teške“ osobe i potražite priliku da joj to na iskren način date do znanja.
Ako ta osoba, primjerice, voli nogomet, pokušajte s njom o tome razgovarati. Ako se pak radi o osobi ćudljivoj koja je istodobno vjerna dužnosti, bio to pastor, đakon ili proučavatelj Biblije, pokušajte ugrijati njezino srce iskrenom, spontanom pohvalom. Ako vas netko uporno nastoji uzrujati ili razljutiti, ljubazno ali čvrsto postavite svoje granice.

Ako to ne učinite, postat ćete otirač po kojemu će ta osoba moći gaziti kada god poželi. (Neke neprijateljski raspoložene osobe u ljutnji dožive navalu adrenalina, stoga podsvjesno teže tom stimulansu.)

Ponekad će postavljanje granica značiti i određeni sukob. Vratimo se u mali ured tijekom noćne smjene s mojim okrutno sarkastičnim suradnikom. Došao sam do točke kada mi je bilo svega dosta. Ovaj je čovjek očito mislio kako me, s obzirom na to da sam dolazio iz obitelji u kojoj je moj otac bio uzor blagosti, može zlostavljati bez ikakvih posljedica.

A onda sam mu, bez podizanja tona, rekao što mi se u njegovom ponašanju ne sviđa. Nisam uvrijeđeno napustio sobu. Nisam mu prijetio da s njim više neću razgovarati. Samo sam mu dao do znanja da ga smatram razumnom osobom i (nakon vrlo potanke pripreme onoga što mu namjeravam reći kako ne bih skrenuo s teme) rekao mu otvoreno što mi je na umu. Bio je zapanjen. Izgledalo je kao da je janje odjednom postalo njemački ovčar koji je na njega zarežao s autoritetom. Naravno, nisam mu iznenada postao simpatičan, ali je život u tom noćnom uredu postao podnošljiviji.

Zapamtite, vi ne možete toj osobi biti mesija (izbavitelj).
Ponekad će u vaš život doći netko tko je toliko izgubljen da mu se ne može pomoći bez stručne osobe.

Problem je u tome što smo pri upoznavanju ovakvih nefunkcionalnih ljudi skloni pretpostaviti da su oni vrlo slični nama. Konačno, svi mi imamo dva oka, dva uha, nos, usta itd. Stoga, kada vidimo emocionalno praznu osobu, nalazimo se u kušnji da bavljenje tom osobom uzmemo za svoju kršćansku zadaću.

U normalnim bi uvjetima to bilo sasvim u redu. Međutim, govoreći iz osobnog iskustva, postoje određeni ljudi koji su toliko teški da im može pomoći samo Božje izravno čudo ili, možda, liječenje kod stručnjaka. Prije nekoliko godina susreo sam se s takvom osobom i koliko god smo joj se moji prijatelji i ja pokušavali sklanjati s puta, ova nam je osoba uporno činila strašnu emocionalnu štetu. Stoga smo na kraju morali postaviti čvrste granice.

Zapamtite, Isus voli i tu osobu.
Isus je zbog svoje ljubavi umro i za tu osobu, jednako kao i za vas i za mene. Stoga za svoje neprijatelje upućujte molitve. Možda se iznenadite, poput mene, kakva sve čuda molitva može učiniti.

Nadam se da vi nemate problema s „teškim“ ljudima kakve sam ovdje opisao. Ali ako imate, bilo da se radi o susjedima, suradnicima ili pak vjernicima u crkvi, nadam se da će vam ovi savjeti pomoći u poboljšanju međusobnih odnosa.

Maylan Schurch

Dok je zelenaš birao kamenčiće na stazi posutoj šljunkom, oštro djevojčino oko je zapazilo da je uzeo dva crna i stavio ih u vrećicu. Onda je zatražio od nje da izabere.

Što je mogla učiniti? Nije ga željela zbuniti i uvrijediti ukazujući mu na njegovo nepoštenje, ali nije htjela ni izvući crni kamenčić i postati supruga tog lukavog i beskrupuloznog čovjeka. Da je otkrila njegov nečasni postupak, on bi možda povukao ponudu i bacio njenog oca u tamnicu, ili je mogao ponovno izabrati kamenčiće, ovoga puta korektno, i ona bi se ponovno izložila riziku da se uda za tog odvratnog čovjeka! Takva je situacija iziskivala najveću moguću taktičnost i diplomatsko postupanje.

Djevojka je stavila ruku u vrećicu i izvukla jedan kamen. A onda, i ne pogledavši ga, namjerno ga je ispustila, pa se on smjesta izgubio među tisuću drugih kamenčića na stazi.

“O, kako sam nespretna!” kazala je. “Ali, ne mari, ako pogledate u vrećicu moći ćete reći koji sam kamenčić izvukla na osnovu boje onog preostalog.”

Pošto je preostali kamenčić bio crne boje, moglo se pretpostaviti da je izvukla bijeli, jer se zelenaš nije usudio priznati svoj nepošteni čin, naime da je u vrećicu stavio dva crna kamenčića.

Kako biste opisali ovu mladu djevojku? Da li biste rekli da je ona pametna i dovitljiva, da joj je mozak brzo radio? Da, naravno. Ali, ona je isto tako pokazala nešto drugo – nešto možda još važnije. Ona je bila taktična.

Što zapravo znači biti taktičan?

Postoji nekoliko načina da se ta riječ odredi, i to:

1) Izvanredan osjećaj za to što treba reći ili učiniti da bi se održali dobri odnosi s drugima i izbjeglo vrijeđanje.

2) Ona podrazumijeva vještinu i uljudnost u postupanju sa drugima.

3) Ona znači profinjeno i obzirno opažanje onoga što je prikladno; i

4) To je vičnost, odmjerenost, umijeće ophođenja, diplomatsko ponašanje.

Francuski termin savoir faire (umješnost, vičnost) i riječ diplomacija veoma su interesantne. Savoir faire znači biti sposoban za primjerenu akciju; uglađenu sigurnost u društvenom ponašanju. I, mada se diplomacija često povezuje s međunarodnim odnosima, ona se isto tako odnosi na vještine koje podrazumijevaju delikatnost, diskreciju i sposobnost prikladnog postupanja u teškim i stresnim situacijama. To je osobina koju je, svi to priznajemo, trgovčeva kćerka iz navedenog primjera zbilja posjedovala! Bila je diplomata u svom postupanju sa zelenašem, a kao rezultat, osigurala je da joj otac bude oslobođen duga, a i sama se spasila neprihvatljivog braka.

Suprotstavljene vještine

Usporedite vještinu koju je ova mlada dama pokazala u svom ophođenju i postupke dva prilično nespretna čovjeka u društvenom pogledu iz sljedećih pomalo humorističnih priča. One jasno pokazuju što taktičnost nije. Jedan čovjek iz Irske, po imenu Josef O’Mally, nastradao je prilikom nesreće u tvrtki prije nekoliko godina. Nadzornik je zamolio jednog od njegovih suradnika u poslu da ode do kuće poginulog i obavijesti njegovu ženu. Ali, upozorio ga je: “Saopći joj to sa puno takta – naravno da će to za nju biti šok.”

Radnik je otišao kod gospođe O’Mally i kada mu je otvorila vrata, prve riječi koje su prosto izletjele iz njegovi usta bile su: “Jeste li vi udovica O’Mally?”

Druga priča se odnosi na jednog mladića koga su posavjetovali o tome kako impresionirati svoju djevojku kada je bude dopratio do kuće poslije šetnje. Trebalo je da joj, po savjetu prijatelja, kaže: “Vaše lice čini da vrijeme za mene stoji.” Nažalost, malo je pogriješio i poslije sastanka, prije no što će joj poželjeti laku noć, rekao je: “Imaš takvo lice da bi ono zaustavilo sat!”

Nijedan od spomenute dvojice nisu bili taktični – jednostavno zato što su koristili pogrešne riječi.

Da li ste taktični i diplomatski nastrojeni?

Da li biti taktičan jedino znači biti pametan ili imati visok koeficijent inteligencije? Srećom, ne! Biti taktičan mnogo više znači ne željeti povrijediti druge. To znači shvaćati da ne možemo živjeti u miru s ljudima oko sebe ako ih povrjeđujemo ili provociramo tako što ne pazimo što govorimo.

Potrebno je mnogo brižljivog i mukotrpnog rada da bi se izgradili i održali dobri odnosi dok se, nažalost, prijateljstvo može uništiti i ljudi povrijediti jednim jedinim pogrešnim korakom. Kako kaže poslovica: “Uvrijeđen je brat kao tvrdi grad…” (Izreke 18,19).

Dakle, kako naučiti biti taktičan?

U osnovi, taktičnost prije svega znači biti pažljiv i pun obzira. Svodi se na to da se ponašaš prema drugima i da im se obraćaš tako kako bi sam želio da se oni ponašaju prema tebi i da ti se obraćaju. Svi u tome prepoznajemo zlatno pravilo: “Sve dakle, što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima.” (Matej 7,12).

U većini slučajeva, ako smo puni takta i diplomatski postupamo sa drugima, i oni će težiti da se s nama ophode na isti način: “Dajite, i dat će vam se: mjeru dobru, punu, stresenu i preobilatu dat će vam u krilo, jer će vam se odmjeriti istom mjerom, kojom vi mjerite.” (Luka 6,38).

Prema tome, da bismo bili taktični potrebno je izbjegavati raditi i govoriti stvari koje vrijeđaju druge ljude. Da bismo bili diplomati, moramo znati kako se ophoditi s drugima a da ih ne vrijeđamo. No, ponekad nismo posve sigurni kako bismo trebali postupiti ili odgovoriti u izvjesnim situacijama. U takvim nam je prilikama potrebna mudrost, a Bog kaže da to možemo tražiti od Njega. “Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.” (Jakov 1,5)

Kako reagirate?

U crkvi imamo jednog šesnaestogodišnjaka kojega u školi djeca zovu “rabin”, jer smatraju da su njegova vjerovanja hebrejska. Ali, on se zbog toga ne nervira. On se ne vrijeđa niti govori nešto što bi izazvalo odbojnost djece prema njemu. On jednostavno kaže: “Rabin i nije tako loš nadimak!”

Kako biste vi reagirali u takvoj situaciji? Ako imate nesporazum s nekim od prijatelja ili sa svojim roditeljima, kako postupate? Da li dobro razmislite prije no što išta kažete? Da li se pitate koji bi bio najbolji način – i najtaktičniji – da izađete na kraj s tim problemom? Da li se za to molite ili možda tražite savjet od drugih, ukoliko nađete za potrebno? I, što je možda najvažnije, da li uspijevate pronaći pravo mjesto i pravo vrijeme za rješavanje problema, ili jednostavno dopuštate da stvari idu kako idu? Netko je jednom rekao: “Naći pravi trenutak – to je 90 posto mudrosti.” To nije biblijski citat, ali pronaći vrijeme kada je osoba kojoj se obraćate spremna vas saslušati i kada je dobre volje, umnogome pomaže u nastojanju da se sukob razriješi. Stoga, ugrabite vrijeme kad dotična osoba nije premorena ni razdražljiva uslijed različitih okolnosti, i naravno, pošto ste prethodno dobro razmislili o tome što joj trebate reći.

Ponekad, međutim, možda nećete imati vremena to učiniti. Ako morate brzo reagirati na neku neugodnu situaciju, brižljivo odmjerite svoje riječi i “izbrojite do 10 prije no što izustite nešto prenagljeno”.  A onda pokušajte koristiti riječi koje ne djeluju provokativno. Imajte ovo na umu: “Odgovor blag utišava gnjev; i riječ uvredljiva podiže srdžbu.” (Izreke 15,1)

Ako se naučite sa ljudima ophoditi fino i uglađeno, oni će biti spremni na potpunu suradnju. Stoga budite ljubazni. Budite blagi. Budite predusretljivi i puni obzira – i naučite promisliti prije nego progovorite.

Taktičnost je ne samo crta koja krasi pobožnog čovjeka, već je izuzetno važno sredstvo za građenje i održavanje odnosa s roditeljima, prijateljima, nastavnicima, poslodavcima i suradnicima. Ako se naučite ponašati s puno takta i diplomatski, pružit ćete sebi najbolju moguću šansu da proživite sretan i uspješan život neopterećen sukobima.

Edward de Bono