Viktorijanski pjesnik Algernon Charles Swinburne zapisao je gorak sažetak Isusova utjecaja: “Pobijedio si, o blijedi Galilejče; svijet je postao siv od tvojega daha.” Pogrešno. Pogrešno zbog dvaju razloga. Isus nije bio blijed: bio je Židov i ten mu je bio taman zbog kretanja na otvorenom. A gdje god bi došao donosio bi svjetlo nade i slobode.

Više no riječi
Noelene i ja smo 1960. godine, upravo vjenčani, stigli u Indiju. Bili smo spremni promijeniti svijet. Indijski je narod bio, nakon samo 13 godina neovisnosti, još uvijek zanesen okusom slobode.

Jednoga sam dana sjedio, s još jednim misionarom, na velikom okupljanju u gradu Indore u središnjoj Indiji. Došli smo čuti Jawaharlala Nehrua, prvog premijera slobodne Indije. Odjeven u karakterističnu odjeću s ružom zataknutom za rever, Nehru je govorio hindskim jezikom. Među slušateljstvom, koje je brojilo oko 5.000 osoba, moj kolega i ja smo, kao jedini prisutni stranci, vjerojatno odskakali od ostalih. Iznenada je Nehru napravio stanku, pogledao u našem smjeru, i počeo govoriti engleskim jezikom. Nakon nekoliko rečenica ponovno je nastavio govoriti hindski.

Nehru, kojemu je Mahatma Gandhi bio nadanuće i mentor, doveo je Indiju do slobode. On i Gandhi to nisu postigli organizirajući vojsku i vodeći bitke, već oživotvorujući načela iz Isusove propovijedi na gori. Svoj su narod učili da se pokornošću odupiru sili: kada prime udarac, neka okrenu i drugi obraz.

U predvečerje rođenja Indije kao slobodne nacije, 14. kolovoza 1947., Nehru se obratio ustavotvornoj skupštini. U jednome od velikih govora dvadesetog stoljeća, on je rekao: “Prije mnogo godina načinili smo ugovor sa sudbinom, a sada dolazi vrijeme kada ćemo izvršiti obećanje… Kada kucne ponoćni sat, dok svijet spava Indija će se probuditi u život i slobodu.” Tako je spuštena zastava Ujedinjenog kraljevstva, a podignuta zastava Indije: zastava boje šafrana (narančasta, napom. prev.), bijela i zelena. Boje slobode. Isus je oslobodio ljude – njihov um, tijelo i duh.

Prave boje
U nekim drugim državama sloboda ima crvenu, bijelu i plavu boju, ili niz drugih boja. Osim sive. Nije mi poznata ni jedna siva zastava na cijelom svijetu. Siva boja nije boja kojom Isus iz Nazareta boji svijet. Proučite četiri izvješća o njegovu životu: Mateja, Marka, Luku i Ivana. Nigdje nećete naći sivog Isusa. On je oslobađao muškarce i žene, djevojčice i dječake; oslobađao ih je da bi pjevali, smijali se i živjeli novim životom.

U njemu “bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima”, pisao je ljubljeni Ivan (Ivan 1,4). I sam Isus je rekao: “Ja sam došao da… imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10,10).

Takvu zamisao ne biste pronašli u ponašanju mnogih Isusovih sljedbenika u prošlosti. Isusu je loše služila crkva koja je postavila za ideal život asketizma, odricanja i povlačenja iz društva. Sve do danas neprijatelj održava Swinburneovu laž kojom on opisuje Isusa, Onoga koji donosi slobodu, kao nekog tko crpi radost iz života, gazi osobnost i stvaralaštvo. Kakva parodija Isusa koji je davno hodao galilejskim putovima! Samo čišćenjem nakupljenog stoljetnog smeća i povratkom Isusu iz evanđelja možemo ga vidjeti onakvim kakav je bio. Onakvim kakav doista jest.

Poruka i poslanje
Na početku službe Isus je izložio svoju poruku i poslanje. Jedne subote u sinagogi u Nazaretu, kada je bio pozvan čitati ulomak iz Pisma za taj dan, Isus je počeo čitati iz Izaijine knjige i objavio: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje” (Luka 4,18-19).

Kada su pogledi svih prisutnih bili na njemu, ustvrdio je: “Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo” (redak 21).

Razmotrite snagu ulomka koji je Isus naveo: radosna vijest, sloboda, vraćanje vida, oslobađanje potlačenih, Gospodnja naklonost. Ove riječi zrače nadom i životnošću. Poruka ovih riječi je poruka novog početka i nade. Poruka slobode.

Isus iz Nazareta je živio ovu poruku. “Isus je prošao čineći dobro i ozdravljujući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim” (Djela 10,38). Isus je ljudima davao slobodu tijela, uma i duha. On je bio osloboditelj, donositelj slobode.

Isus i subota
Jedne subote, dok je Isus poučavao u sinagogi, žena s povijenom kralježnicom nalazila se među pobožnicima. Dugih 18 godina bila je savijena pod pravim kutom, nesposobna podići glavu prema nebu.

Isus ju je zamijetio i pozvao naprijed. Stavljajući svoju ruku na nju, rekao je: “Ženo, oslobođena si od svoje bolesti” (Luka 13,12). Istog trena žena se uspravila i počela hvaliti Boga. No, nisu svi bili sretni zbog ovog čuda. Nadstojnik sinagoge, ogorčen što je Isus ovu ženu izliječio u subotu, ukorio je narod: “Ima šest dana za rad! U te dane dolazite i liječite se! A ne u subotu” (redak 14).

Kakve li sljepoće! Kakve li izopačenosti istinskog bogoštovlja!

Isus obećava konačnu slobodu. Isus ga nije poštedio. “‘Licemjeri!’, odvrati mu Gospodin. ‘Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga odvede i napoji?” (redak 15)

Isusovo zaključivanje udara u srž: U ime držanja subote bolje su postupali sa životinjama no s ljudskim bićima. Evanđelja bilježe sedam subotnjih Isusovih čuda (Ivan 5,1-15; Marko 1,21-28; 29-31; Marko 3,1-6; Ivan 9,1-41; Luka 13,10-17; Luka 14,1-4). Niti jedna od ovih osoba, koje je Isus izliječio, nije bila “hitan” slučaj. Poput žene s iskrivljenom kralježnicom, i oni su mogli pričekati još jedan dan. Čovjek koji je ležao pored ribnjaka bio je oduzet trideset i osam godina (Ivan 5); prosjak u Jeruzalemu bio je slijep od rođenja (Ivan 9). Zašto nisu pričekali da prođe subota? No, zašto bi čekali? Oni su bili u okovima, a Isus je došao ljude osloboditi. Oslobođenje nije želio odgoditi ni za jedan dan.

Konačna sloboda
U raspravi s onovremenim vjerskim vođama Isus je iznio čudnu tvrdnju: “Ako ustrajete u mojoj nauci… upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi… ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti oslobođeni” (Ivan 8,31-36). Židovi su odgovorili kako oni nikada nisu bili ničiji robovi. Većina današnjih ljudi dala bi sličan odgovor.

No, svi smo mi, bez izuzetka, robovi navika koje nas drže u okovima. Za neke je to alkohol, duhan, droge ili neumjerenost u jelu. Za druge su to umne loše navike koje nas opterećuju: brige, pohlepa, požuda, ponos ili zavist.

Muči nas prošlost: svi smo mi zabrljali: učinili smo ili rekli užasne stvari. Ili, nismo učinili ono što smo trebali učiniti. Muči nas sadašnjost: strahujemo za zdravlje, posao ili djecu. Muči nas budućnost: kako ćemo se održati u zastrašujućim vremenima koja dolaze na zemlju?

No, Isus nas uvjerava: “Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti oslobođeni”. On je osloboditelj, On je donositelj slobode. Došao nas je osloboditi: osloboditi od okova koji nas sputavaju i osloboditi za bezgranične mogućnosti radosti, rasta i širenja vidokruga.

A Isus je obećao konačno oslobođenje od smrti i strahova. Svojim životom među nama i smrću na križu svladao je moć starog neprijatelja. “Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sam postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti” (Hebrejima 2,14-15).

Jedino kada znamo kako umrijeti, možemo znati kako živjeti. Oslobađajući nas za suočavanje sa smrću, Isus nas oslobađa za istinski život. Aleluja, kakvog li Spasitelja! Isus je osloboditelj i donositelj slobode! Dakle, Swinburne je sasvim u krivu. Istina je upravo suprotna: “Pobijedio si, o snažni Galilejče; svijet je postao slobodan od tvojega daha.”

William G. Johnson

Hebrejska riječ prevedena sa dan u Potanku je yom (jom). Kad riječ yom prati određeni broj, onda ona uvijek označava doslovni dan od 24 sata (npr. Post 7,11; Izl. 16,1), što još jednom upućuje na činjenicu da izvještaj o stvaranju govori o doslovnim danima od dvadeset i četiri sata.

Deset zapovijedi pružaju još jedan dokaz da se izvještaj o stvaranju iz Knjige Postanka odnosi na doslovne dane. U četvrtoj zapovijedi Bog kaže: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni. šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi,  Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi… ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
dan subotni.” (Izl 20,8-11)

Bog ponovo jezgrovito iznosi izvještaj o Stvaranju. Svaki je dan (yom) bio ispunjen stvaralačkim radom, nakon kojih slijedi subota kao vrhunac tjedna stvaranja. Subotnji dan od 24 sata, obnavlja tako uspomenu na doslovan tjedan Stvaranja. Četvrta zapovijed ne bi imala nikakvog smisla kada bi se svaki dan prostirao u eone.

Oni koji navode tekst iz 2. Petrove 3,8 “da je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina” pokušavaju dokazati da dani stvaranja nisu bili doslovni dani od dvadeset i četiri sata, prelazeći preko činjenice da se isti redak završava tvrdnjom da su “tisuću godina kao jedan dan”. Oni koji dane Stvaranja tumače kao tisuće godina ili duga neodređena vremenska razdoblja od više milijuna, pa čak i milijardi godina, sumnjaju u vjerodostojnost Božje Riječi – onako kako je zmija kušala Evu da to učini.

Dok slušamo kako Isus govori o nečemu tako značajnom kao što je Božje kraljevstvo, mi želimo znati neke činjenice o njemu. Što je Božje kraljevstvo? Kako ono izgleda? Marko nam ne govori o sadržaju tog kraljevstva. On nam ne daje recept sa svim potrebnim sastojcima. Umjesto da nam jednostavno kaže što je Božje kraljevstvo, Marko nam ga na genijalan način opisuje u svojem Evanđelju.

Pogledajmo što Isus čini i vidjet ćemo kakvo je to kraljevstvo. U prvom poglavlju Isus poziva Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana. Na samom početku počinje okupljati društvo i usredotočen je na dosezanje ljudi. “Isus im reče: ‘Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.” (Marko 1,17.18) Isus poučava one koji su se okupili u sinagogi (redak 20).

Isus istjeruje nečistog duha (redci 21-26). Isus ozdravlja Petrovu punicu od strašne groznice (redci 29-31). Isus ozdravlja sve bolesnike i opsjednute (redci 32-34).

Isus se budi u zoru i razgovara s Bogom u molitvi. Zatim nastavlja sa svojim životom, putuje, poučava, propovijeda i ozdravlja. U drugom poglavlju Isus javno oprašta grijehe oduzetom i ozdravlja njegove udove. Pronalazi prezrenog židovskog carinika i večera s grešnicima iz grada. Zatim ističe da je subota “stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote”.

U trećem poglavlju liječi u subotu obnavljajući iscjeljujuću svrhu subote. Zatim poziva dvanaestoricu apostola, šalje ih da propovijedaju Evanđelje i daje im silu da izgone zle duhove.

U četvrtom poglavlju iznova i iznova priča o tajni kraljevstva. Ističe da ono nije kao ovozemaljska kraljevstva, da u njemu nema prisile i nasilja. Govori kako bi ga trebalo naviještati, kako raste i njime upravlja Božja sila, kako počinje kao malo kraljevstvo koje prerasta u veliko.

Zatim Marko počinje pokazivati silu tog kraljevstva na dojmljive načine. Prvo, u četvrtom poglavlju Isus stišava oluju. Sa samo nekoliko riječi On stišava vjetar i gospodari olujom. Isus je Gospodar prirode. Marko zatim u petom poglavlju govori kako je Isus spasio čovjeka koji je bio opsjednut legijom nečistih duhova. Silom svoje riječi oslobodio je bijesnog i uništio uporište demonske sile. Isus je Gospodar duhovnog svijeta. Onda ozdravlja ženu koja je više od dvanaest godina bolovala od neizlječive bolesti. Isus je Gospodar nad bolestima. A zatim – zatim! – podiže iz mrtvih dvanaestogodišnju djevojčicu, vraća joj život i obnavlja radost kod njezinih roditelja. Isus je Gospodar nad smrću.

I tako se priča o Isusovom uspostavljanju Božjeg kraljevstva nastavlja. I kakvo je to kraljevstvo? To je zajednica, dosezanje ljudi, to je sloboda od demonskih sila, to je fizičko ozdravljenje, to je opraštanje grijeha, to je pravi nauk, to je iskustvo svetkovanja subote, to je sloboda od straha i nada koja je jača od bolesti i smrti, to je zajednica s Bogom i večera s grešnicima. Zahvaljujući Isusu, Božje kraljevstvo nam je postalo bliže. Mali tračak Neba je obasjao Zemlju, nebeska stvarnost ušla je u našu zemaljsku. Nebo se spustilo. “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje!” Kada bismo mogli već sada početi živjeti na Nebu… I možemo, jer je ono u Isusu već tu.

Kessia Reyne Bennet

“U početku stvori Bog nebo i zemlju”, stoji u prvom retku Biblije, i ta objava uvijek se iznova ponavlja u ovoj Knjizi.

“Ti si, Jahve, Jedini!” kaže Nehemija. “Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve oživljavaš.” (Nehemija 9,6)

Psalmist pouzdano objavljuje o Bogu: “U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku Tvojih.” (Psalam 102,26)

“Podignite oči i gledajte”, poziva prorok Izaija, “tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu… Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje.” (Izaija 40,26.28)

Poganskim svećenicima u Listri, koji su mu namjeravali iskazati štovanje, Pavao je rekao: “Ljudi, što to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvorova živome Bogu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.” (Djela 14,15)

Pavao Atenjanima objavljuje da je “Bog Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, On… je Gospodar neba i zemlje… svima daje životni dah i sve ostalo.” (Djela 17,24.25)

A Ivan poziva sve nas: “Bojte se Boga, i zahvalite Mu… Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7) Jeste li se zapitali kako je Bog stvarao svemir?

Vaša Biblija sadrži jednostavan odgovor. “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebrejima 11,3) Novi zavjet u prijevodu Dude i Fućaka taj tekst daje ovako: “Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.”

Zamijetimo kako taj tekst ne tvrdi da je Bog nešto stvorio ni iz čega, premda je to mogao učiniti. On ne ide u pojedinosti. Samo kaže da je Bog načinio vidljivo iz nevidljivoga, što bi mogao biti dovoljno snažan iskaz znanstvene istine da je energiju moguće pretvoriti u materiju.

Koliko je Bogu trebalo vremena da učini svako od tih velikih čuda? Samo toliko koliko je bilo potrebno za izgovaranje riječi.

“Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih sva vojska njihova… Jer On reče — i sve postade, naredi — i sve se stvori.” (Psalam 33,6-9)

“Hvalite Ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! Neka hvale ime Jahvino, jer On zapovijedi i postadoše.” (Psalam 148,4.5)

To ne znači da je Bog stvorio u svemiru sve odjednom; to samo otkriva Njegov način stvaranja. Bog samo treba progovoriti, izraziti želju, i atomi se pokoravaju Njegovoj volji.

Prema tome, Bogu ne trebaju duga vremenska razdoblja da bi ostvario svoje zamisli. On može djelovati vrlo brzo. Kazati da su za evoluciju svijeta ili njegovih stvorenja potrebni eoni i eoni, to jest duga vremenska razdoblja, znači neopravdano ograničiti Božju moć. On se po svojoj volji može poslužiti vremenom, a može ga i posve zanemariti.

Svojim najsuvremenijim teleskopima Keck, Palomar i Hubble astronomi mogu snimiti svjetlosti zvijezde što je postojala prije milijardu godina. Ali tu zvijezdu je vječni, svemogući Stvoritelj mogao načiniti u jednom trenu — “dahom usta svojih”.

Kad je Bog odlučio stvoriti naš svijet, On je izabrao učini to za šest dana. To je bilo Njegovo pravo. Njemu za to nije trebalo šest dana. Bilo bi Mu dovoljno šest minuta ili samo šest sekundi.

Zašto je uzeo šest dana, a ne šest godina ili šest milijuna godina? Iz posebnog razloga koji će Vam postati jasnim kad čitate izvještaj u prvim dvama poglavljima knjige Postanka.

Prvog je dana Bog rekao: “Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.” (Postanak 1,3) Bio je to početak smjenjivanju večeri i jutara, dana i noći.
Drugog je dana rekao: “Neka bude svod!” I pojavio se prostor između mora i oblaka (6. redak).
Trećeg dana pojavilo se kopno koje je iznenada prekrio biljni pokrov (9-12. redak).
Četvrtog je dana Bog rekao: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom” — i pojavili su se Sunce i Mjesec (14. redak).
Petog je dana Bog rekao: “Neka provrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate nek polete nad zemljom, svodom nebeskim. Stvori Bog morske grdosije.” (20. i 21. redak)Odjednom su ptice zapjevale, a mora se napunila ribama.
Šestog je dana Bog rekao: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” (24. redak) I životinje raznih vrsta napučile su prekrasne šumarke i polja.

Bog je načinio prelijepi svijet. Bio je pun blaga — zlata, srebra, dragog kamenja; pun hrane — orašastih plodova, voća i žitarica te čiste vode; pun ljepote — drveća, paprati i cvijeća; pun čudesnih živih stvorenja — ptica, riba i životinja svake vrste i boja.

Tada, još uvijek šestoga dana, kad je sve bilo spremno za vrhunsko djelo stvaranja, Bog kaže: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična… Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (26. i 27. redak)

Na taj način Bog je ispunio svoju prvotnu zamisao o ovoj Zemlji, kako to otkriva prorok Izaija: “Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj — On je Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije ju stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje.” (Izaija 45,18)

Sada su se pojavili njezini stanovnici, izvrsno opremljeni da se množe i napune Zemlju i sebi ju podlože. (Postanak 1,28) Upravo izišli iz Božje ruke, oni su bili tako prekrasna stvorenja da Vaša Biblija kaže kako su Adam i Eva bili okrunjeni “slavom i sjajem” i samo “malo manji” od anđela. (Psalam 8,5)

Od Boga danom moći da vide i čuju, mirišu i osjete, misle i odlučuju, biraju i pamte, razumiju i vole — oni su doista bili stvoreni na sliku Božju. Koliko je to bilo moguće, oni su bili Njegov sin i kći te zbog toga Njemu neizrecivo dragi.

Imajući to na umu, David kaže: “Znajte da je Jahve Bog: On nas stvori, i mi smo Njegovi.” (Psalam 100,3) A Malahija primjećuje: “Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?” (Malahija 2,10) Zašto je Bogu trebalo šest dana za stvaranje ovog svijeta?

Vaša Biblija odgovara: “Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo i zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,11)

Cijeli izvještaj nalazimo u drugom poglavlju Postanka: “Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” (Postanak 2,1-3)

Tako je Bog utemeljio tjedni ciklus — ne radi sebe, već radi čovjeka. Budući da je toliko brinuo za ta dva divna stvorenja koja je načinio, Bog je planirao da svaki sedmi dan tijekom njihova života bude posvećen. Svaka subota, kako ju je nazvao, trebala je za njih biti dan posvećen razmišljanju o Njemu. Tog dana, slobodni od redovnih životnih obveza, trebali su s Njime šetati i razgovarati te razmišljati o Njegovoj dobroti i ljubavi.

Bio je to prekrasan plan što je zauvijek trebao povezati čovjeka i Boga. Da su ga Adam, Eva i njihova djeca slijedili, bili bi pošteđeni bezbrojnih nevolja, i zauvijek bi uživali Božje obećane blagoslove.

Srećom, ti blagoslovi nisu bili ponuđeni samo Adamu i Evi. Bog ih je sačuvao u svom jedinstvenom i trajnom spomenu na stvaranje. U svim stoljećima od onog vremena naovamo ti su blagoslovi bili dostupni svakog sedmoga dana. Oni su i danas dostupni. I Vi ih možete dobiti.

Arthur S. Maxwell