Sva Isusova blaženstva, zapisana u Evanđelju po Mateju i u Evanđelju po Luki počinju grčkom riječju makarios. Ova se riječ može prevesti na nekoliko načina, uključujući i “blagoslovljeni ” i “sretni”.

Ima dovoljno razloga da oni koji vjeruju u Isusa budu sretni i da imaju pravo biti sretni. Kao što smo jučer primijetili, oni su već sada podanici Božjeg nebeskog kraljevstva. Međutim, riječ sretni nekako je nedovoljna da obuhvati puno značenje riječi makarios, jer većina od nas sreću procjenjuje subjektivno. To znači, sreća je ono što osjećamo. Mi osjećamo da smo sretni ili nesretni.

Međutim, kršćanski život nije utemeljen na subjektivnim osjećajima. Jednom je u moj ured ušao mladić, vrlo uznemiren, jer se nije osjećao sretnim. Taj ga je osjećaj doveo u stanje dubokog duhovnog obeshrabrenja. Zar sam Isus nije mnogo puta govorio da će oni koji idu za Njime biti sretni? Prema tome, ako nije sretan, nije ni kršćanin, zar ne? Sigurno je nešto pogrešno u njegovom životu, iako nije mogao otkriti što bi to bilo. Kao iskren vjernik našao se tako na rubu očajanja.

Objasnio sam svom studentu da su njegovi zaključci potpuno pogrešni. Naša dostojnost pred Bogom nije utemeljena na našem subjektivnom osjećaju sreće ili žalosti, već na objektivnoj činjenici da je Isus umro za naše grijehe i da su svima koji vjerom prihvate Njegovu žrtvu grijesi već oprošteni i da su oni već primljeni u nebesku obitelj i tako već postali građani Božjeg nebeskog kraljevstva. Drugim riječima, on je blagoslovljen, bez obzira kako se subjektivno osjeća. Dobra vijest je da je naše spasenje već činjenica, da nam je već stavljeno na raspolaganje.

I tako, premda se možda ne osjećam sretnim što sam “progonjen zbog pravednosti” (Matej 5,10), mogu biti spokojan, jer sam već dobio blagoslov u Isusu Kristu. To je činjenica. I kako postoji mogućnost da se mogu radovati tom duševnom miru, blagoslov znači mnogo više od sreće. Isus je rekao: “Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,3)

George R. Knight

No, kako svatko zna, uredna probava ne čini čovjeka sretnim kao ni pun novčanik .

Sreća je očito ne uhvatljiva. Ljudi za njom čeznu, često je prezru, a najčešće ne prepoznaju. Tražimo je negdje u daljini, premda nam je na dohvat ruke kao što su nam naočale na nosu. Sreću i dugu ne vidimo nad svojom već samo nad susjedovom kućom .

Ima onih koji nikad nisu zadovoljni. Kronično nezadovoljan čovjek teško može biti sretan, jer s negativnim pristupom životu u svakoj će juhi naći vlas. Nije svakome dana spremnost da svakog dana iz Božje ruke prima i daje se iznenaditi onim što dan donosi.

Najčešće prepreke sreći su naše vlastite predstave. Sve izgleda nepravedno podijeljeno: onome tko ima beskrajno mnogo vremena obično nedostaje novca da bi ga smisleno upotrijebio, a zaokupljeni poslovni čovjek ima dovoljno novca, ali mu nedostaje vrijeme za obitelj i prijatelje.

Često prošlost i budućnost izgledaju mnogo privlačniji od sive svagdašnjice. No tko uspije živjeti u sadašnjosti, dobiva snagu da stvari prihvati takve kakve jesu ili ih mijenja. Svakako da je za sreću potrebno i nešto samoinicijative. Tko stalno sanja o sreći ne treba se čuditi kad je propusti. No sreću nije moguće dobiti silom.

Poljski pijanist Arthur Rubinstein je jednom rekao: “Večina ljudi čini sreću uvjetovanom, ali mi je nalazimo samo kad ne postavljamo uvjete.” No kad je riječ o tome kako si predstavljamo sreću, mi postavljamo mnoštvo uvjeta. Brzo se bude nove potrebe, nove želje koje nedostaju sreći kako je mi zamišljamo.

Kad budem zdrav, kad budem imao dobar posao, novi stan ili željenog partnera – TADA! Na ovaj način naš život svakog dana gubi vrijeme i kvalitetu, jer sreću doživljavamo sada, u ovom trenutku. Za nju je samo potrebna naša svjesna odluka.

Kršćani imaju u životu perspektivu koja im pomaže da budu mirniji i opušteniji. Isus je točno znao što su istinske čovjekove potrebe. Budući da nam nudi pomoć i sigurnost, mi kršćani možemo biti mnogo radosniji čak i kad osjećaji osciliraju. Unatoč svemu Bog nam nije obećao bezbrižan život. I onda kad nam u životu ne ide sve glatko, možemo se osloniti na to da nam Bog želi dobro – a to je naša sreća.

J. Lippert

”Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost. Naprotiv, postali su isprazni… Umišljajući da su mudri, postali su ludi.” (Rimljanima 1,21.22)

Praznovjerje je često prisutno kod glumaca. Francuz Rober Hossein, na primjer, prije svakog dužeg putovanja zapisuje adrese svih ljekarnica duž puta – za svaki slučaj. Još nikad nije doživio ni najmanju nezgodu.
Njegov sunarodnik Alain Delon nosi narukvicu od slonove dlake, poklon njegove Mireille Darc. ”Ne znam da li što vrijedi”, kaže, ”ali je nikad ne skidam; ni u kadi.”

Čini se da nedostatak vjere u Boga nadomješćuje praznovjerje. Čovjek se ipak nečega mora uhvatiti, kažu. No što vrijedi popis s ljekarnicama ili narukvica od slonove dlake na koje se ljudi oslanjaju?

Svatko teži za zaštitom, sigurnošću i ljubavlju. A sve to nudi Bog. ”Zakrilit ću ga jer poznaje ime moje”, kaže Bog (Ps 91,14) i dodaje: ”A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.” (Izr 1,33) Razlog: ”Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jr 31,3)

Prihvatimo ova Božja obećanja i uzdajmo se u Njega, jer On ostaje vjeran onome što obeća.

Zašto bića obdarena razumom radije traže zaštitu od amuleta i predmeta koji donose sreću? Ove stvari ”obećavaju” ljudima zaštitu, a da pritom ne moraju mijenjati sebe i svoj život. Međutim Bog želi mijenjati nas i naš život, da bismo stvarno bili sretni. Krenimo ovim putem jer samo on vodi k cilju.