“Kao što se oblak gubi i raspline, tko u grob siđe, više ne izlazi. Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.”

“Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem… I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u grobu u koji ideš.” (Propovjednik 9,5.6.10)

Biblija jasno uči da umrli nemaju nikakvog sudjelovanja u zbivanjima među ljudima koji su nastavili život na zemlji. Ali i pored jasnog biblijskog učenja i dalje vlada prava zbrka po pitanju stanja mrtvih. Neki uče da čovjek, kad umre, ide ravno u nebo. Drugi tvrde da dobri idu u raj, a loši u pakao. Neki naglašavaju da postoji čistilište kao posljednja šansa da umrli zli zadobiju raj. Međutim, Biblija ističe da čovjek, kad umre, više ničega nije svjestan. On je kao u dubokom snu, niti se negdje muči, niti slavi Boga u raju. Tako i piše u Svetom Pismu: “Jahve… Među mrtvima tko te se sjeća, u grobu tko ti hvale pjeva?” (Psalam 6,1.6)

Postoji li, ipak, nešto poslije groba? Čitamo apostolovo pismo iz Novoga Zavjeta: “Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)

Tu je odgovor na teško pitanje: ima li smrt zadnju riječ? Smrt i grob ne mogu zadržati vjernog Božjeg čovjeka. Kada se pojavi Krist, izvor našega života, tada će i naši mrtvi, koji su mu bili vjerni, uskrsnuti.

Na jednom grobu u Engleskoj, stoji spomenik sa simboličkim natpisom i slikom. Na njemu su predstavljena vrata, a na vratima je uklesan lokot. U lokotu je ključ, koji drži ruka jednog anđela. Njegov je pogled usmjeren k nebu. U dnu spomenika uklesanu su riječi: “Do njegovog dolaska.” Poruka je jasna. Kada Krist dođe, anđeo će na njegovu zapovijed okrenuti ključ, otključati grob i vjerni će pokojnik ustati. To je nada koju su gajili svi oni koji su u mraku svoga ograničenog života pronašli svjetlost u riječima Svetoga Pisma.

U stanu jednoga propovjednika zazvonio je telefon. “Pastore”, čuo se glas medicinske sestre, “hitno mi je potrebna vaša pomoć. U ambulantu je došao jedan mladi bračni par s bebom koja je upravo prije nekoliko minuta umrla. Oboje su u šoku. Potrebna im je riječ ohrabrenja ili će ih bol i tuga ubiti. Požurite, molim vas!”

Pastor nije oklijevao. Odmah je pošao u ambulantu. Kada je stigao, mlada je majka bila gotovo bez svijesti od boli. Njezin je suprug samo tiho jecao. Propovjedik je stavio ruku na njegovo rame i rekao: “Nikada nisam osjetio bol kakvu vi sada proživljavate, jer nikada nisam izgubio dijete. Ali ima netko tko vas razumije. To je Bog koji vas voli, koji je i sam izgubio Sina na golgotskom križu. Njegov je Sin umro da bi vaš sin opet živio.” Zatim je govorio o uskrsnuću i o tome kako je njihov sin samo otišao na počinak. “Grob nije samo hladna, mračna jama u zemlji”, govorio je, “To nikako nije kraj onih koje volimo. To je mjesto čekanja na zvuk Božje trube. Smrt je samo trenutak do slavnog jutra kada će Gospodar života probuditi naše drage i zauvijek obrisati sve naše suze.”

Pastor je ubrzo primjetio kako ga dvoje ožalošćenih pozorno slušaju. U očima im se pojavila nada. Nastavio je: “Mi živimo u svijetu zla, ali moramo imati povjerenja u Boga. Isus Krist ima ključeve od groba. I on je bio u grobu, ali je to učinio za vas i vaše dijete. On je sišao u grob da ne bismo bili zauvijek izgubljeni. Zatim je ustao iz mrtvih da bi nam pružio nadu. Upamtite – Isus može ponovno stvoriti i dati novi život!”

Malo po malo, mladi roditelji su počeli brisati svoje suze i postavljati pitanja. Ubrzo se u njihovim srcima rodila čvrsta vjera u uskrsnuće na dan Isusovog dolaska.

Samo Krist ima ključeve od groba i odgovore na naša teška pitanja koja smo postavljali u dubokoj tuzi. On će uskoro doći i otvoriti tamnicu smrti. Možete li zamisliti taj prizor? Taj najuzbudljiviji događaj svih vremena odvijat će se pred našim očima. Nebo će ispunjavati blještava svjetlost mnoštva anđela koji će doći u pratnji Isusa kao kralja. Zrakom će se razlijegati tutnjava od potresa i prodoran zvuk Božje pobjedničke trube. Grobovi će se otvarati, a mnogi će klicati od radosti i oduševljenja. Pripremajmo se i vjerujmo tako da budemo nazočni tom slavnom događaju, i spremni čvrsto primiti u zagrljaj one koje smo nakratko izgubili.

Mark Finley

Nasuprot poznatog blagdana Svih svetih, Halloween nikad nije bio povezan s nekom kršćanskom vjerskom svetkovinom. Premda je njegovo ime uzeto od jednog velikog kršćanskog blagdana, on nema nikakve veze s blagdanom Svih svetih već je predaja iz pretkršćanskih vremena koja je u obliku i značenju sačuvala svoj izvorni karakter.

Običaji vezani uz Halloween sežu unatrag do drevnih Druida. Danas se za Halloween na mnogo mjesta pale vatre; posebno u Walesu i Škotskoj.

Druga, a mnogo važnija predaja jest druidsko vjerovanje da su u noći prvog studenog demoni, vještice i zli duhovi tumarali zemljom s divljom i neobuzdanom radošću da pozdrave dolazak ”svog razdoblja” – dugih noći i ranog mraka zimskih mjeseci. Te noći su se zabavljali sa smrtnicima, plašeći ih i ranjavajući ih, služeći se svakovrsnim prljavim trikovima. Za preplašene ljude, činilo se, jedini način da izbjegnu progonstvu demona bio je da im ponude stvari koje vole, posebno ukusnu hranu i slatkiše. Ili, da bi izbjegli bijes ovih groznih stvorenja, ljudi su se mogli prerušiti kao netko od njih i pridružiti se njihovom tumaranju. Zato bi ih smatrali jednim od svojih pa ne bi bili izloženi maltretiranju. Tako su ljudi u staro doba postupali i upravo je ovaj oblik običaja, u biti nepromijenjen, dopro do nas kao poznato praznovanje Halloweena.

Za vladavine Rimskog carstva bio je običaj da se na Halloween jede ili poklanja voće, posebno jabuke. To se proširilo na druge zemlje: na Irsku i Škotsku iz Britanije, a iz Austrije na slavenske zemlje. Ova se svetkovina vjerojatno temelji na prazniku rimske božice Pamone, kojoj su bili posvećeni vrtovi i voćnjaci. Budući da je godišnja svečanost posvećena Pamoni održavana prvog studenoga, ostaci ove svetkovine postale su dio naše proslave Halloweena, na primjer, u poznatom običaju vađenja zubima jabuka iz vode.

U Otkrivenju ćete naći neka proročanstva koja se odnose na događaje posljednjeg vremena. Oni opisuju Sotonu i njegove anđele koji neposredno pred kraj vremena milosti izvode masovnu obmanu naroda. Ona se oslanja na prvobitnu laž koju je Sotona rekao Adamu i Evi kad su sagriješili: ”Ne, nećete umrijeti.” S obzirom da mnoge crkvene zajednice vjeruju i uče nebiblijsku ideju da osoba u trenutku smrti odlazi na Nebo, to se odlično uklapa u ideju duhova i vilenjaka koja prevlađuje u Halloweenu. Oni koji već imaju iza sebe nekoliko desetljeća lako se vrate nekoliko godina unatrag pa mogu iz iskustva reći kako Halloween sve više privlači pozornost javnosti. Sve se to uklapa u Sotoninu golemu prijevaru posljednjeg vremena i u spiritističko učenje. Upravo zbog tih razloga razumni kršćani, koji žele živjeti po uzoru na Krista, izbjegavaju svaku povezanost s Halloweenom. Kao korak dalje pokušavaju sačuvati i svoju djecu od utjecaja ovo praznika.

U slučaju da ste roditelj, evo što biste također trebali držati na umu. S obzirom na djecu najbolje je da roditelji ne zanemare praznike. Kad u takve dane postoji opasnosti da djeca budu izložena različitim lošim utjecajima i kad se oduševe onim što nije dobro, roditelji trebaju planirati druge vrste zabava za djecu i mlade. Dajte im do znanja da ih tim aktivnostima želite usrećiti. I to s dobrim razlogom.

Djeca postaju nezadovoljna ako svi oko njih slave neki poseban događaj, a ona u njemu ne smiju sudjelovati. Ovaj duh pritiska mase očituje se na različite načine. Oni žele raditi ono što drugi rade. Neka samo nekoliko djece iz susjedstva počne govoriti, planirati i nešto pripremati za Halloween, ostala djeca će smatrati da ona moraju obvezno sudjelovati u ”zabavi”. Danas, s obzirom na komercijalizam svega što je povezano s Halloweenom, sva djeca znaju za njega tjednima ranije.
Halloween je svetkovina zapadne hemisfere. U drugim zemljama ono što se tolerira u Americi ne bi bilo dobrodošlo.

U krajevima u kojima mladi slave ideju zastrašivanja i kostimiranja s maskama i otkačenom odjećom, neki roditelji zadržavaju svoju djecu kod kuće. Neki će planirati domjenak za skupinu djece. Drugi će planirati poseban put i povesti obitelj dalje od doma. A postoje i oni koji pokušavaju prikriti da su kod kuće pa sjede u mraku i promatraju prolaznike.

Promjena onoga što je uobičajeno može biti organiziranje djece da skupljaju namirnice za košarice koje će dijeliti na Dan zahvalnosti nekoliko tjedana kasnije. Kad to obave, onda mogu igrati nekoliko igara i dobiti neko osvježenje prije nego što se vrate kući. Takve se večeri s radošću pamte i nisu sramotne.
Ali što s onima koji vam zakucaju na vrata? Davati im jabuke po sadašnjoj cijeni vjerojatno nije mudro. Neki ne smatraju problemom da podijele bombone, dok drugi o tome uopće ne razmišljaju.

Najvjerojatnije je najbolje tu večer unaprijed planirati. Planirajte da obitelj zadovolji biblijska načela i mjerila koja će biti na blagoslov i pomoći svakom članu obitelji, nastojeći da trikovi i različite šale ne vode do žaljenja u sadašnjosti ili budućnosti.