U Knjizi o sucima, primjerice, Gideonov najmlađi sin priča priču o tome kako je drveće jednom imalo vrlo važan sastanak (Suci 9,8-15). Ondje su bili maslinovo drvo, smokvino drvo, vinova loza i glog. Glog je rekao ostalom drveću: “Ako me doista hoćete pomazati za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeći cedrove libanonske.” (Suci 9,15)
Evo prekrasne usporedbe koja je u to vrijeme ostavljala vrlo snažan dojam.
Slična usporedba pojavljuje se i u 2. kraljevima 14,9: “Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: ‘Daj kćer mome sinu za ženu’, ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile”. Jasno je da nikada nikakav trn nije nešto tako učinio. Ovaj je izraz upotrijebljen da se opiše netko koga pisac nije htio nazvati imenom.

Božja se riječ uspoređuje sa svjetiljkom ili svjetlom, hranom ili kruhom, čistim zlatom, vatrom, maljem, mačem, pa čak i s kišom i snijegom! Evo nekoliko tekstova u kojima su upotrijebljene ove snažne slike, to jest metafore.

Svjetiljka: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Hrana: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4; Job 23,12)
Zlato i med: “Neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.” (Psalam 19,10.11)
Oganj: “Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim.” (Jeremija 20,9)
Malj: “Nije li riječ moja poput vatre – riječ je Jahvina – i nije li slična malju što razbija pećinu?” (Jeremija 23,29)
Mač: “Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju.” (Efežanima 6,17)
Kiša i snijeg: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi, ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” (Izaija 55,10.11)

Može li se Božja riječ pravilno predočiti svim tim različitim simbolima? Svakako da može; štoviše, svaki simbol donosi neko novo viđenje kojega drukčije ne bismo uočili. Svaki od njih nalik je dodatnom oknu kroz koje dopire nova svjetlost.

Još jedan primjer probrane simbolike nalazimo u mnogim izrazima vezanim uz Isusovo ime. Navodimo nekoliko imena kojima je On nazvan. Svako od imena ima osobito značenje.
Ugaoni kamen: Efežanima 2,20; 1. Petrova 2,6
Sunce s visine: Luka 1,78
Zvijezda Danica: 2. Petrova 1,19
Sjajna zvijezda Danica: Otkrivenje 22,16
Janje Božje: Ivan 1,29-36
Kruh života: Ivan 6,35
Svjetlost svijeta: Ivan 8,12
Živi kamen: 1. Petrova 2,4
Kralj iz Judinog plemena: Otkrivenje 5,5
Pastir dobri: Ivan 10,11
Vrhovni Pastir: 1. Petrova 5,4

Sva ta simbolična imena samo su dodatak izravnim titulama koje su Mu dodijeljene: Božji Sin, Sin Čovječji, Spasitelj, Otkupitelj, Savjetnik, Posrednik, Svemoćni Bog, Vječni Otac, Knez mironosni, Veliki Svećenik, Blagoslovljeni i Jedini Vladar, Čežnja svih naroda, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Tako ova uporaba simbola pomaže otkriti određene osobine Kristovog karaktera koje ne bismo dovoljno razumjeli da nisu ovako oslikani. Štoviše, svaki od njih otvara cijeli niz proučavanja koja će vas, samo ako ustrajete, odvesti u pravo kraljevstvo misli koje blista od Božje slave.

Upravo se uz proročanstvo vezuje snažna simbolika, i to ne bez razloga. Kad čitajući Bibliju dođete do drugog poglavlja Knjige proroka Daniela, otkrit ćete da se ona naširoko bavi velikim metalnim kipom. Prorok Daniel ga je ovako opisao babilonskom kralju Nabukodonozoru: “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip. Vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.” (Daniel 2,31-35)

Kakvog li prizora! Nijedan holivudski filmski producent nikada ne bi takvo što stvorio. Svaki njegov dio imao je određeno značenje, ne samo za Nabukodonozora, nego za cijeli svijet, čak i za današnje naraštaje.
Danielovo tumačenje razjasnilo je Nabukodonozoru da je kip ništa drugo do sažetak svega što će se dogoditi u budućnosti. Četiri glavna dijela predočavala su slijed svjetskih kraljevstava za koje se većina povjesničara slaže da su bile četiri velike sile staroga doba, a zvale su se Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim.

I onda, kao što su stopala i prsti kipa bili dijelom od čelika a dijelom od gline, tako se i Rimsko Carstvo trebalo razdijeliti, kao što se i dogodilo. U “vrijeme tih careva”, ili carstava, Bog će sebi uspostaviti svoje vlastito vječno kraljevstvo. Sedmo poglavlje iste knjige uvest će vas u novu skupinu simbola. Ovdje su narodi uspoređeni za “zvijerima”. Babilon se više ne uspoređuje sa zlatnom glavom, već s lavom koji ima orlovo krilo. Umjesto s “poprsjem i rukama od srebra”, Medo-Perziju uspoređuje s leopardom, a Rim kao “četvrtu neman, strahovitu, užasnu i izvanrednu snažnu”.

Nova se sila uvodi pod simbolom “roga” i očito je iz konteksta da ona predočava veliku vjersko-političku silu koja stupa na svjetsku pozornicu s propašću neznabožačkog Rima. (Vidi Daniel 7,24.25) U Danielu 8 opet se mijenja simbolika. Ovdje prorok vidi “ovna s dva roga”, a poslije jarca koji “dolazi sa zapada povrh sve zemlje ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima”. (Daniel 8,5) Ovi se simboli nalaze u istom poglavlju gdje ovan, kako se kaže, predočava “kraljeve Medije i Perzije”, a jarac kralja Grčke. Veliki rog u ovom slučaju je “prvi kralj”. (Daniel 8,20.21) Taj prvi kralj nije nitko drugi do Aleksandar Veliki, čija je sudbina jasno prorečena u redcima koji slijede.

Ako otvorimo knjigu Otkrivenja, otkrit ćemo da je prepuna simbola, tako da neki smatraju da ju je zbog toga teško razumjeti. Pa ipak, nije tako teško. Kad jednom razjasnimo najvažnije simbole, ostatak knjige je lakše razumjeti. U prvom poglavlju gledamo Krista kako šeće između sedam svijećnjaka. Isprva to može izgledati čudno, no svijećnjaci su jednostavno simboli crkava koje su, nakon svega, trebale biti svjetlost usred mraka svjetovnosti oko njih. U petom, šestom i sedmom poglavlju govori se o sedam pečata i o otvaranju prvih četiriju pečata. Opisana su i četiri jahača, koji se često nazivaju četiri jahača Apokalipse. Očito je da su to simboli.
Ali, što znače?

S neobičnom kratkoćom i točnošću oni oslikavaju pad Crkve iz njezine prvobitne čistoće pa sve do vremena kad postaje potpuno pokvareno tijelo koje pravim Kristovim sljedbenicima donosi mučenja i smrt.
Od osmog do jedanaestog poglavlja pronaći ćete još više čudnih simbola. Ovaj put su to anđeli s trubljama koji donose strahovitu nesreću na svijet. Taj je dio teško razumjeti sve dok ne shvatimo da ove riječi oslikavaju nagovještaj uspona i napretka onih okrutnih barbarskih likova koji su odigrali veliku ulogu u raspadu Rimskog Carstva. U dvanaestom poglavlju je prava Božja Crkva predočena ženom “obučenom u sunce i s mjesecom pod njezinim nogama, a na glavi ima krunu sa dvanaest zvijezda”, što nesumnjivo predočava Crkvu i dvanaestoricu apostola. Žena ima dijete, što očito mora biti Isus Krist, Božji Sin.

U sljedećim redcima pojavljuje se prizor s “velikim Zmajem” čiji je rep povukao trećinu nebeskih zvijezda i bacio ih na zemlju. Ovo jasno oslikava Sotonu koji je na Nebu podigao veliku pobunu, zaveo mnoge anđele i u davna vremena na Zemlju donio grijeh.

Kad smo pravilno protumačili simbole, ovo dvanaesto poglavlje Otkrivenja postaje osobito važno jer ukratko prikazuje podrijetlo grijeha, pozadinu velike borbe između Krista i Sotone i prave uzroke vjekovnog progonstva prave Božje djece. U trinaestom poglavlju opisuje se jedna druga zvijer koja je, čini se, utjelovljenje svih dosad spomenutih zvijeri. Nalikuje leopardu, medvjedu i lavu, a Zvijer joj je dala svoju moć, sjedište i veliku vlast.
Jedna od sedam glava ove zvijeri je “smrtonosno ranjena”, nakon čega dolazi do izlječenja rane, čemu se sav svijet divi.

Većina protestantskih tumača smatra kako ovaj simbol predočava neobičnu povijest papinstva, koje je smrtno ranila reformacija i događaji nakon nje, a sada se ponovno uzdiže u svjetsku silu.

Još jedan snažan simbol pojavljuje se u Otkrivenju 13. Opisan je kao “druga Zvijer” koja “izlazi iz zemlje”. Imala je dva roga kao janje, a govor kao zmaj. Mnogi su uvjereni da ona predočava Sjedinjene Američke Države koje su na početku svoje povijesti podupirale dva velika načela o građanskoj i vjerskoj slobodi, a na njih će zaboraviti u konačnoj borbi za vlast u posljednje dane. Nemoguće je u ovom članku učiniti više od samog spominjanja tih vrlo važnih pitanja, od kojih svako zaslužuje pomnjivo proučavanje u koje bi se predani čitatelj trebao što prije udubiti.

Imajući sve to na umu, možda se pitate zašto se biblijski pisci nisu jasnije izražavali. Zar ne bi bilo mnogo bolje da su manje upotrebljavali slike, a više izravno iznošenje?

Postoje valjani razlozi za uporabu slika, osobito u Ivanovo vrijeme. Kao rimski zatočenik na otoku Patmosu, bio je u vrlo teškom položaju. Da je otvoreno i naširoko pisao o skoroj zloj kobi Rima, sigurno bi bio smjesta pogubljen. Pišući u simbolima i slikama, mogao je svojoj braći po vjeri uputiti vijest utjehe da će njihovi progonitelji biti konačno poraženi.

I tako, dok su Ivanovi rimski stražari mislili da pergament na kojem piše ne sadrži ništa više nego samo besmisleno mudrovanje senilnog stogodišnjaka, on je zapravo prenosio Božjem narodu poruku povjerenja i nade.

Danas kad povijest svjedoči o ispunjenju Ivanovih pretkazanja, možemo vidjeti kako je čudnovata objava koju mu je Bog dao i kako je mudra i prikladna simbolika kojom se služio. Ako ste došli u kušnju da izostavite proročke knjige u Bibliji jer su tako pune “rogova i kopita”, odbacite takvu odluku. Možda će vam trebati malo vremena da dokučite puno značenje svih upotrijebljenih simbola, no ako ustrajete u proučavanju, na kraju će vas obasjati veliko svjetlo s ovih najdragocjenijih mjesta. Tako ćete riješiti ne samo vaše trenutačne probleme u proučavanju Biblije, nego i one koji će se pojaviti ubuduće.

Dakle, u tim naizgled teškim knjigama napisana je povijest unaprijed. U njima je otkrivena budućnost, u njima Bog govori o našem vremenu i onom koje slijedi, u njima imamo “… vrlo sigurno sve proroštvo. Dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima”. (2. Petrova 1,19)

Arthur S. Maxwell

Priča počinje tragičnim progonstvom tisuća Židova iz njihove domovine u Palestini. Među zarobljenicima koje je kralj Nabukodonozor odveo u Babilon bila su četiri mlada kneza, Daniel. Šadrak, Mešek i Abed Nego. U postupku koji nama izgleda neobičan, ali je u ono vrijeme bio uobičajen, Nabukodonozor je ovu četvoricu mladih ljudi poslao na babilonsko sveučilište da bi ih školovao za kraljeve savjetnike.

U noći kojom počinje naša priča¹ kralj je usnio san. Bila je to, zapravo, noćna mora koja ga je pratila do jutra, premda se ujutro ničeg nije mogao sjetiti. Uvjeren da je san važan, Nabukodonozor je pozvao svoje savjetnike i od njih zatražio da mu kažu što je sanjao i što san znači.

Ovi su “mudri ljudi” prosvjedovali zbog pretjeranog zahtjeva, no kralj im je rekao: “Ili ćete mi reći san ili ću vas pogubiti!” Unatoč prijetnji smrću, kraljevi savjetnici nisu mogli odgovoriti zahtjevu.

Daniel i trojica njegovih prijatelja nisu bili pozvani u palaču s ostalim kraljevim savjetnicima, vjerojatno zato što su bili na školovanju. Ali, i oni su bili uključeni u kraljev proglas. Kad su službenici došli uhititi ih, Daniel je zatražio odgodu. Zahtjev su mu odobrili i te je noći Bog Danielu dao isti san što ga je sanjao Nabukodonozor. Dužnosnik koji je bio poslan da uhiti Daniela, izveo je ujutro mladog čovjeka pred kralja.

 
Nabukodonozorov san
Kad su prošle formalnosti pozdrava, Daniel je ispričao kralju što je sanjao. “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip.” Glava kipa je bila od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Odjednom je niotkud doletio golemi kamen, srušio kip i pretvorio ga u prah. Zatim je kamen postao veliko brdo koje je napunilo zemlju.”

Prirodno je što je kralj htio znali značenje sna. Danielove prve riječi morale su ga ispuniti ponosom: “Ti si, o kralju,… glava od zlata.” No, nastavak nije bio laskav; “Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga.” Daniel je objasnio da će nakon Babilona slijediti tri kraljevstva i većina, biblijskih tumača se slaže da su to Medo-Perzija, Grčka i Rim. Rim je bio posljednje u nizu moćnih carstava. Kad se Rim raspao, njegovi su ostaci na kraju postali različite države u Europi, Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, koje danas poznajemo.

Uništenje kipa kamenom predočava uništenje svih država na kraju svijeta, nakon kojeg će Bog osnovati kraljevstvo.

Što je bilo tako začuđujuće u tom proročanstvu? Daniel ga je napisao oko 600. godine prije Krista. Poznavao je Babilon otkad se rodio, a mogao je poznavati Medo-Perziju u vrijeme kad je pisao ovo proročanstvo – premda je ta sila tek godinama poslije svladala Babilon. Ljudski gledano, bilo je nemoguće da Daniel proreče uspon i pad Grčke i Rima ili raspad Rimskog Carstva, no svaki srednjoškolski udžbenik povijesti svjedoči da se Nabukodonozorov san obistinio točno onako kako ga je Daniel otkrio kralju, Začuđujuće!
Danielovo viđenje
Mnogo godina poslije Bog je Danielu dao viđenje koje, premda se jako razlikuje od Nabukodonozorova sna, pruža sličan nacrt povijesti svijeta.² Daniel je vidio kako iz mora izlaze četiri velike nemani: lav, medvjed, leopard i okrutna zvijer koju ćemo nazvati zmajem. One predočavaju Babilon, Medo-Perziju, Grčku i Rim. Zmaj je na glavi imao deset rogova. Oni predočavaju deset naroda koji su slijedili nakon Rima.

Međutim, u viđenju je uveden simbol koji je označio dio povijesti što ga Nabukodonozorov san nije sadržavao. Između rogova na zmajevoj glavi izrastao je mali rog koji je ubrzo zauzeo dominirajući položaj. Danielov opis ovog “malog roga” jasno pokazuje da je predočavao vladajuću silu s vjerskom i političkom vlašću.

Srednjovjekovno kršćanstvo zapravo je veći dio tisućljeća vjerski i politički nadziralo europske narode. To je iznenađujuće proročanstvo budući da ga Daniel ne bi mogao znati da mu ga Bog nije otkrio.

Međutim, Daniel je jedva imao vremena upoznati se s opisom malog roga kad se viđenje promijenilo. Ovaj put mu je pozornost bila usmjerena na prizor na nebu: Bog sjedi na prijestolju, okružen stotinama tisuća anđela. Svrha ovog veličanstvenog skupa bila je očita. Biblija kaže: “Sud sjede, knjige se otvoriše.”³

Cilj suda je suditi svim zemaljskim silama koje su vladale svijetom. A onda, “kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.”⁴

Molim vas, zamijetite da se ostvarila svaka pojedinost ovog viđenja osim posljednje. Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim pojavili su se i nestali. Srednjovjekovno kršćanstvo se pojavilo i nestalo. Živimo u vrijeme podijeljene Europe i suda koji prethodi Kristovom drugom dolasku. Njegov povratak je jedini dio tog proširenog nacrta koji se još treba ispuniti.

Ponovno smo suočeni sa začuđujućim zaključkom da je prorok, koji je živio prije više od dvije i pol tisuće godina, mogao zaviriti u tijek vremena i dati nacrt budućnosti s takvom točnosti da ga je mogao dobiti samo od Boga. Neki biblijski tumači tvrde da je Daniel pisao oko sto pedeset godina prije Krista i da u njegovom nacrtu svjetske povijesti nema ničeg natprirodnog. Znaci vremena ne prihvaćaju taj kasni datum Danielovih proročanstava. Čak i da ih je napisao između 200. i 150. godine prije Krista, nema mogućnosti da je mogao znati za raspad Rimskog Carstva, do kojeg je došlo oko četiristo godina poslije. Nije mogao znati niti za znakovit način na koji je kršćanstvo dominiralo europskom politikom tijekom srednjeg vijeka.

Jedini zaključak do kojeg možemo doći jest da je Daniel dobio ove snimke budućnosti od samoga Boga. A budući da se ostvarilo sve drugo u Danielovom nacrtu svjetske povijesti, možemo biti sigurni da će se zbiti i posljednji događaj.

Pitanje je: jesmo li spremni za taj posljednji događaj? Priprema je moguća. Pozovite Boga u svoj život. Recite mu da želite biti dio Njegovog vječnog Kraljevstva. Zašto odlagati? Učinite to još danas.

Marvin Moore
_______________________