Ali što u tome ima loše? Tko još obraća pozornost na takvo što? Kada se između nekoliko čistijih viceva progura i poneka prostota svi se dobro nasmiju, zar ne? Osim toga, “masni” vicevi i nepristojne riječi obično potaknu živost kada razgovor u društvu postane dosadan. A što se tiče psovki – pa tko je normalan ako ne psuje.

Međutim, naša se nacija većinom deklarirala kao kršćanska. Kao takvi mi bismo sve trebali provjeravati prema mjerilu Svetoga pisma, prema onim vječnim riječima “Tako kaže Jahve, Bog tvoj”. Dakle, što Biblija kaže o riječima koje izlaze na naša usta; točnije, što Sveti Duh misli o prostim i grubim riječima?

U najraširenijemu prijevodu Novoga zavjeta u našoj zemlji stoji redak iz poslanice Efežanima: “A bludnost i svaka vrsta nečistoće ili požude neka se i ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima! Ni prostaštvo, ni ludorije, ni dvosmislene šale – što sve nije na mjestu.” Zapazimo ovdje riječi “što sve nije na mjestu”. Cijelo prethodno poglavlje te poslanice opisuje kako bismo, kao pravi kršćani, trebali slijediti i oponašati Isusa. Na primjer: “Živite dostojno poziva kojim ste pozvani… provodimo u život istinu u ljubavi… ne provodite život kako ga provode i pogani, u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svome razumu, otuđeni od Božjega života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca… Odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim… Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna… Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke… Budite jedan drugomu prijazni, puni milosrđa.” Jedan od savjeta u toj poslanici kaže da pazimo na društvo ljudi koji njeguju isprazne riječi, psovke i prostote. Zašto? Jer takve riječi u našemu životu nisu na mjestu, one kod nas nemaju mjesta kao ni kod Krista. Kao Božja djeca mi moramo ostati pravedni i istiniti. Mi nemamo nikakvih interesa u grubim i nepristojnim šalama, prostačkim razgovorima i psovkama. Takva vrsta razgovora ne pomaže baš nikome, čak šteti.

Razmislite. Kada ljudi pređu granicu moralnosti i nekoga svojim riječima ponižavaju, pa i sami sebe, prizivaju li oni Boga da boravi među njima svojim Duhom i očekuju li njegov blagoslov? Odgovor je svakako – ne. Što sveto ima s nesvetim? Bog nema udjela u poslovima svojega neprijatelja i protivnika svakoga dobra. Što onda čini naš narod, takozvani kršćani, kada gorljivo i uporno izgovaraju psovke i bludne šale? I to mnoge su među takvima riječi koje do krajnjih granica omalovažavaju čak i svete stvari.

Spomenuta nas poslanica poziva da jedan drugoga u svojim razgovorima podsjećamo na Božju dobrotu i da budemo zahvalni. Kako možemo ispuniti ovaj ideal ako se bavimo ispraznim razgovorima? Zato pokušajmo oponašati Isusa i posebno u ova, za svakoga teška vremena njegovati riječi koje ohrabruju i potiču na pravedne misli, dobre misli. Dobar je početak reforme naše duhovnosti uzeti drevne mudre riječi Biblije i hraniti svoje misli dobrom hranom, da bismo imali što lijepo i reći na svoja usta prije nego kažemo nešto što nije na mjestu.

Merville Olieberg

U to sam vrijeme bio jako zauzet poslovnim brigama te se nisam opterećivao kako je pseća hrana našla put do ventilacije moga auta. Dvije suhe kuglice nisu bile tako veliki problem u usporedbi s pitanjima koje sam trebao rješavati iz dana u dan. Ali nekoliko dana kasnije ponovno sam ušao u auto, startao ga, začuo sitno lupkanje iz pravca ventilatora i opet: (ista pauza zbog ubacivanja efekta) – četiri ili pet suhih kuglica pseće hrane je palo pred moje noge. Zaključio sam da je miš ili nešto slično uselilo u ventilaciju moga auta i rekao sam sebi: “Jednom ću pogledati što je to.” Ali pretpostavljate da se to “jednom” nikada ne dogodi.

Prošlo je nekoliko tjedana i svaki put kada sam uključio ventilator, ispala je pseća hrana, ali i djelići mišjeg gnijezda. Jednog dana sam pošao na put i budući da mi je bilo hladno, uključio sam grijanje na maksimum. Ali JAO! Zaključio sam da mi se u auto nije naselio samo gospodin Miš, već i gospođa Miš sa čitavim svojim potomstvom! Strujanje zraka je, pored smeća, izbacilo i nekoliko malih ružičastih beba miševa. Sada sam se uistinu zabrinuo. Budući da je grijač spržio sve živo unutar ventilacije, smrad iz otvora je bio nepodnošljiv, pa sam se dalje vozio bez grijanja. Ali ni tada nisam ništa poduzeo da se oslobodim tog smeća.

Jednog vrućeg ljetnog dana pošao sam na put sa svojim poslovnim partnerom Ivanom koga nisam upozorio na poginule članove mišje obitelji iz središta ventilacije. U autu je bilo toliko toplo da je Ivan pružio ruku i uključio ventilator na maksimum. Dogodilo se nešto strašno! Dijelovi mišjeg gnijezda, suhi mišji izmet i suhe mišje kože s dlakom u raspadanju, poput uragana su nam se sručili u lice, ispunjavajući auto oblakom prašine. Od tada, kad god Ivan i ja idemo na put zajedno, on inzistira da putujemo njegovim autom.

Razmislimo malo o tome. Imao sam novi auto, servo upravljač, elektronsku kontrolu ubrizgavanja, najnoviji radio uređaj, pogon na sva četiri kotača – gotovo sve što biste poželjeli. Izvana je blistao, ali je iznutra zaudarao jer je jedan miš pokvario cijeli ugođaj. Samo jedan maleni miš s kojim se nisam obračunao na vrijeme, upropastio mi je vožnju u mom skupom automobilu. Siguran sam da ste već shvatili. Događa nam se da upravo ono što nam se čini bezazlenim malim grijesima, potkopa naše temelje.

U Bibliji postoji zapis o maloj pogrešci kralja Davida. On je samo potajno promatrao jednu ženu kako se kupa: “Jednoga dana predvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu…” Isus je kasnije izjavio: “Svaki koji s požudom pogleda ženu već je, u svom srcu, s njom učinio preljub.” Zbog tog pogleda, mali se grijeh pretvorio u preljub i kasnije ubojstvo. U nastavku događanja, David je izgubio svoja četiri sina i poštovanje cijelog svog naroda.

Veliki um 18. stoljeća, Benjamin Franklin, tu je istinu slikovito objasnio riječima:

Zbog gubitka jednog čavla, izgubljena je potkova.

Zbog gubitka jedne potkove, izgubljen je konj.

Zbog pomanjkanja jednog konja, nema ni konjanika.

Zbog gubitka jednog konjanika, izgubljena je bitka.

Zbog izgubljene bitke, izgubljeno je čitavo kraljevstvo –

i sve to zbog gubitka jednog čavla za konjsku potkovu.

Mnogi propuštaju obratiti pozornost na djela ili riječi koje im se čine beznačajnima. Mala neprijateljska pomisao, ako se ne odbaci, može se vrlo brzo pretvoriti u mržnju prema nekome. Sitna grešna djela mogu snažno utjecati na naš karakter i prerasti u velike grijehe. Vi možete biti blistavi izvana kao moj novi auto, ali iznutra će zaudarati grijeh. Tako i male nepotrebne riječi mogu izazvati čitav šumski požar problema. Isus je rekao: “Kažem vam da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” A Jakov nastavlja: “Tako je i jezik malen ud, ali… pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!”

Na isti način, jedna riječ ohrabrenja ili osmijeh može izmijeniti nečiji dan ili čitav život. Mala dobra djela mogu oplemeniti naš karakter, a pobjeda nad negativnim pomislima može nam pomoći da budemo pozitivni. Penjanje na planinu zahtjeva korak po korak. Ako iz dana u dan odvajamo vrijeme da budemo s Bogom čitajući Sveto Pismo i u molitvi, Gospodin će nam ukazati na ono u našem umu što poput miševa kvari cijelu stvar. I ako na vrijeme priznamo i reagiramo, mali grijeh neće narasti i uništiti naš život. Tako nam Gospodin može pomoći da izvana budemo blistavi, dok se iz naše unutrašnjosti širi privlačan miris pravednog karaktera.

Doug Batchelor