Današnje stanje svijeta odraz je ovog Kristovog predviđanja. Bilo u novinama, časopisima, na radiju, televizijskim vijestima, ne prođe dan bez izvješća o društvenim problemima. Upravo su u velikoj mjeri ti isti medijski izvori, ne samo sredstva koja izvješćuju već globalni uzročnici pokvarenosti o kojima izvješćuju.

Jedna od osobina pretpotopnog svijeta bila je veoma izražena sposobnost komuniciranja. Mogućnost govora istim jezikom i prenošenje maštovitih ljudskih izuma bilo je uzrokom Božjeg uplitanja kod gradnje Babilonske kule. Ovakvo ubrzano razvijanje vještina sa ciljem izbjegavanja Boga i Njegova plana za čovječanstvo može se vidjeti i danas u medijskoj i komunikacijskoj industriji. Iako ih je moguće rabiti u dobre svrhe, računala, mobiteli, video, DVD -i, te satelitska i kabelska televizija nalaze se među suvremenim modernim visoko usavršenim komunikacijskim sredstvima koja su odvela današnje društvo u širenje nemoralnosti.

Bog nas poziva da pobjegnemo od pokvarenosti, što je osobina svijeta. U našim domovima i osobnom životu trebamo postaviti granice onome što hoćemo gledati i čitati. Svaka obitelj treba svim svojim članovima pojasniti vrijednosti koje kao kršćani žele očuvati. Moramo postaviti kontrolu za internet i kabelsku televiziju, jer preko ovih medija moralna pokvarenost dolazi do svetih područja u našim domovima. U ovakvim vremenima treba nam svakodnevno posvećivanje Kristu i stalno hodanje s Njim.

Brak

Jedan od očitih znakova Isusova dolaska je raspad obitelji i braka. U posljednjih 30 godina postalo je neuobičajeno vidjeti brak koji traje 25 godina. Možemo pomisliti da će kršćani biti imuni na moralno propadanje svijeta, ali to nije slučaj. Iako mnoge kršćanske crkve pokušavaju odvratiti svoje vjernike od razvoda, George Barna provodi istraživanje koje pokazuje kako u Americi novorođeni kršćani imaju istu vjerojatnost za razvod braka kao i nekršćani. Trideset i pet posto jednih i drugih iskusili su razvod. Iako se kao zakonski razlozi za razvod ne navode zaokupljenost samim sobom, samodovoljnost, nezrelost, grubost, neotesanost, nepopustljivost, okrutnost i ovisnost o požudi, moguće je da bismo ove osobine mogli naći navedene među razlozima za raspad braka.

Zašto se ovo događa u kršćanskim brakovima? Pogledajmo samo neke probleme, počevši od novca. Većina kršćana bila bi prva u dokazivanju da ne žude za novcem. Ipak, današnje je društvo vrlo prepredeno u pritiscima na brak. Bez obzira koliko dobronamjeran bračni par u početku bio, stalno je prisutan izazov pokazivanja uspješnosti braka time gdje se živi, kako vam je opremljena kuća, gdje odlazite na godišnji odmor, koji automobil posjedujete, kada ste dobili djecu i u koju školu idu. Sve to zahtijeva puno novca. Ako bračni par ne vodi o tome dovoljno računa, naći će se usredotočeni samo na to kako doći do novca za postizanje ovih ciljeva, zaboravljajući da trajan brak uključuje troje: Boga, muža i ženu. Tada supružnici neće zaboraviti otvoriti svoj dom kršćanskom gostoprimstvu i pomaganju drugima, upravo onako kako je to Bog i predvidio.

Brak koji izgubi usredotočenost na ovo troje: Boga, muža i ženu, često postaje surov, vlada zaokupljenost samim sobom, neotesanost, prijevara i ovisnost o pohotama. Sve su ovo osobine što vode k zlostavljanju. Zlostavljanje započinje na vrlo podmukao način: nazivanjem pogrdnim imenima, ponižavanjem i nepoštivanjem. Bračni partner nikada nije dovoljno dobar. Okruženje u kojem je jedan bračni partner stalno ciničan, grub, neotesan i samodovoljan počinje uništavati želju za kršćanskim bogoslužjem u domu, a zatim i u crkvi. Isto to zlostavljanje raste do tjelesnog, a često i spolnog zlostavljanja. Često se zlostavljanje opravdava biblijskim pozivom na pokornost. Međutim, to je poziv na život uzajamnog poštivanja i sklada. Ne odobravajmo niti sudjelujmo ni u kojem obliku zlostavljanja: ni tjelesnom, ni duhovnom, ni osjećajnom, ni spolnom. Zlostavljanje je suprotno onome što Bog govori preko svojeg proroka: «Jer ja mrzim sakaćenje (komadanje) «jednog tijela» braka.» (Malahija 2,16; prijevod Biblije «The Message»). Bog ovdje vrlo oštro progovara. «Sakaćenje, komadanje» je vrlo snažna riječ kada govorimo o nasilju.

Ponekad mislimo da zlostavljanje nije tako ozbiljno, no Bog ga vrlo ozbiljno shvaća. S obzirom da su muškarac i žena stvoreni na Božju sliku, onda bilo koji oblik zlostavljanja izaziva Božju srdžbu! Za zlostavljanje nema biblijske osnove. U svijetu u kojem je odbačen kršćanski brak, trebamo pokazati da je Božji plan za naše obitelji još uvijek smislen i značajan.

Sučeljavamo se s izazovima koji otežavaju preživljavanje kršćanskog braka, no uz Božju pomoć brak može biti onakav kakvim ga je Bog predvidio. Moramo ponovno uspostaviti obiteljsko bogoslužje, staviti ga na dnevni raspored i provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi jedni za druge. Zašto ne zamoliti Boga da naša srca održava ispunjenim ljubavlju prema supružniku? Trebamo njegovati naviku izgovaranja ljubaznih riječi punih ljubavi svakom članu obitelji i provođenja vremena u zajedništvu. Neka se svaki bračni par zavjetuje da, uz pomoć Božje snage, neće dopustiti da im se brak raspadne, i da će, ako to bude potrebno, potražiti pomoć kako bi njihov brak bio kršćanski istinski uspješan.

Odsutnost poštenja

Pavao ističe da grijeh ne čine samo oni koji su izvan zakona. Grijeh se može pojaviti i u osobnim i poslovnim odnosima. On govori o «nepravednosti»: svim oblicima nepoštenja prema susjedu, roditeljima, državi i slično. Tu su uključena i sva zlodjela koja su počinila velika trgovačka (dionička) društva.

Božja se srdžba, kaže Pavao, pokazuje prema svoj ljudskoj zloći i nepoštenju.«… koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen… I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću, ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa.» (Rimljanima 1,25-31).

Ne smijemo bježati u zaklon i skrivati se u strahu od onoga što je znak Kristova dolaska. Krist nam kaže da je zbog sve veće zloće, sve teže naći ljubav. (Matej 24,12) Među nama, kao Božjem narodu, nada treba biti snažna zraka Božje ljubavi u tami ove postmodernističke grješnosti svijeta. Mi moramo živjeti Božju ljubav u međusobnim odnosima punim milosrđa. Sveti Duh može usmjeravati život Božjih poslanika na putu pravednog življenja, vodeći druge ljude ka križu Isusa našega Gospodina.

Pavao je rekao Timoteju da je «svaki dio Pisma Bogom nadahnut i koristan na ovaj ili onaj način, pokazujući nam istinu, otkrivajući našu pobunjenost, ispravljajući naše pogreške, poučavajući nas življenju na Božji način. Riječju smo formirani i oblikovani za zadaće koje Bog ima za nas.» (2 Tim 3,17; prijevod Biblije «The Message»). Pritisci sa svih strana, koji ugrožavaju odnose, ispunjenje su predviđanja da su ovo teška vremena. No, obećanja iz Božje Riječi daju nam sigurnost i nadu da možemo svladati svaku kušnju koja na nas dođe, i to samo tada kad osobno molitvom budemo povezani s Božjom milošću, kada se On nastani u naše srce, um i život. «Ali tko ustraje do konca bit će spašen.» (Matej 24,13).

W. S. Lee i Wilma Kirk-Lee

Obitelj – što je to?

Jedno dijete je na to pitanje odgovorilo: “Obitelj — to smo tata, mama i ja.” Kao vrhovni autoritet za kršćane, Biblija daje odgovor i na ovo pitanje. Odmah na početku Biblije nalazimo važne informacije o domu i obitelji: čitamo da je Bog stvorio čovjeka, muža i ženu, kao krunu stvaranja i vezao ih jedno uz drugo bračnom zajednicom. “I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć da bude kao što je on … Bog pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro … od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku … I blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se i množite i napunite zemlju.” (Post 1,28, i 2,18.21.22)

Brak — Božji poklon iz Raja

Onima koji imaju povjerenja u Bibliju ovaj tekst jasno govori o važnosti i svetosti braka, ali i obitelji. Zašto? Prvo, sam Bog je stvaranjem odredio svrhu, cilj i smisao braka. Drugo, On je osobno vjenčao prvi bračni par, blagoslovio ga i time dao osobitu važnost obitelji. Treće, rađanjem i množenjem čovjeku je dana mogućnost da sudjeluje u prokreaciji, da surađuje s Bogom u održanju ljudske vrste i u naseljavanju Zemlje. Time mu je namijenio svoje blagoslove, ali i povjerio velike odgovornosti. Blagoslovi su bili ljubav, zajedništvo i sreća, koje će bračni par dijeliti u toj novoj, dubokoj i trajnoj zajednici.

Nadalje, Bog je osnovao brak na temeljima ljubavi, samoodricanja i spremnosti na požrtvovanje. Savršen brak je duhovna, duševna i tjelesna veza u kojoj “dvoje postaju jedno tijelo” i u kojoj svatko ima svoje mjesto i ulogu. Nije samo čovjekovo sudjelovanje u prokreaciji, očuvanju ljudske vrste i naseljavanju Zemlje bila uloga obitelji, nego i blagoslov koji čovjeku omogućava da kroz roditeljsku ljubav i brigu prema svojoj djeci može bolje razumjeti Božju ljubav, odnos i brigu prema njemu samome.

Obitelj zapisana i u zapovijedima

Da Bog smatra zajednicu braka svetom, ali i obitelj iznimno važnom, vidi se i iz činjenice što je dao dvije od deset zapovijedi da zaštiti brak i obitelj. Tako peta zapovijed, “Poštuj oca i majku svoju, da imadneš dug život…” (Post 20,12), postavlja pravi temelj za odnose među djecom i roditeljima. I sedma zapovijed, “Ne učini preljuba” (Post 20, 14), ukazuje na nužnu vjernost bračnih drugova i na važnost očuvanja obitelji. Jedan muškarac i jedna žena mogu osnovati zajednicu braka. Sve druge kombinacije što ih nameće moderni svijet i pojedine kulture neprirodni su prema biblijskim načelima morala i stvaranja: poligamija (mnogoženstvo), nazovibrakovi između pripadnika/ca istog spola. Takve zajednice krše Božju volju i Bog ih nije blagoslovio pa, prema tome, i ne mogu imati nikakav legitimitet ma koliko to netko pokušao nametnuti ili opravdati. Jednostavno ne mogu ni na koji način ispuniti svrhu i smisao braka kako ih je Bog odredio još u Raju.

Nažalost, stvari su krenule u pogrešnom smjeru. Ateizam, sekularizam i “novi” način života potisnuli su iz obitelji Boga i Njegova načela pokušavajući Ga neuspješno zamijeniti nečim drugim, čini se, ispraznim.

Upravo isključivanje Boga i Njegovih načela iz obitelji dovodi do ozbiljnih problema u domu. Spomenimo neke od njih: zahladnjenje odnosa među supružnicima, bračne nevjere, razvode, nesretnu djecu koja se nerijetko prepuštaju raznim ovisnostima i tako postaju najveće žrtve propalog doma. Nažalost, iz najnovijih statistika je uočljivo da se u mnogim zemljama svijeta postotak razvoda približio brojci pedeset, što znači da se svaki drugi brak raspada.

Ima li Božji koncept braka alternativu?

Kakva je onda budućnost doma? Hoće li, i mogu li, socijalne ustanove preuzeti brigu o nesretnoj djeci? Je li Božji plan s obitelji, koju je On načinio, pred propašću? Ima li Božji koncept doma i obitelji alternativu pred atomskim tehnokonceptom obitelji, u kojem većina pravih vrijednosti — kao što su ljubav, zajedništvo, poštovanje, požrtvovnost, vjernost, sigurnost i sreća — postupno, ali sigurno nestaju? Sigurno ne! Poznati pedagog Pestaloci je rekao: “Uništi ptici gnijezdo, time si uništio sav njezin život. Upropasti ljudima domove i život će izgubiti svaku vrijednost.”

Iako se današnja slika obitelji u mnogo čemu promijenila, naše osnovne potrebe za ljubavlju, identitetom, zajedništvom, sigurnošću, pripadnošću i razumijevanjem nisu se promijenile. Ipak, mnogi danas svjesno ne žele preuzeti bračne obveze pa brak smatraju nekom vrstom ugovora koji se može zaključiti i poništiti onoliko puta koliko to strankama ugovornicama odgovara. Je li obitelj danas promijenila svoj smisao i hoće li ga, kako neki misle, u budućnosti sasvim izgubiti? Istina je da su brak i obitelj danas ozbiljno ugroženi s više strana i da neće biti nimalo lako ispraviti razne devijacije koje donosi današnja filozofija života. Ipak vjerujemo da još nije sve izgubljeno i da se još uvijek može mnogo učiniti na popravljanju stanja u domovima. Kako? Vratimo se korijenima, početku i onim temeljnim vrijednostima na kojima je Stvoritelj uspostavio božansku ustanovu braka i obitelji.

“Društvo je sastavljeno od obitelji i ono je onakvo kakvim ga čine glave obitelji… Dom je srce društva, Crkve i naroda. Od utjecaja doma ovisi dobro društva, napredak Crkve i blagostanje naroda.” (E. G. White, Temelji sretnog doma, str. 9)

Ono što dom može i treba učiniti za svoje članove jest – ponuditi i čuvati najveće moralne i duhovne vrijednosti, što ne može ni škola, ni Crkva, niti koja druga odgojna ustanova. Upravo zbog toga dom i obitelj, onakvi kakvima ih je Stvoritelj zamislio, nemaju alternative.

Miroslav Đidara